Smatra da smjena gotovo svih direktora osnovnih i srednjih škola u Crnoj Gori nije bila nikakva osveta, već da su oni regularno mogli da se prijave na nove konkurse, a da je većinu njih, kako je kazala, smjena čak i spasila zatvora.
„Nijesu tačne priče da sam postavljala Srbe. Nađite mi Srbina direktora u Petnjici, Rožajama, Gusinju, Ulcinju, kao i da nisu Crnogorci. Da sam htjela da se revanširam, ja bih sve njih odma otpustila i postavila ljude kojima godinama nisu dali da dobiju posao. Nisam ja inicirala zakon, već samo dobila. Moje je bilo da s pravnim timom tumačim zakon. Sumnjam i da su direktorima naredili da ne odgovaraju na zahtjev i ne poštuju ono što se tražilo, da bi se konkurs za novog direktora raspisao. Da sam htjela da ih otpustim to bih uradila prvog dana. Čekala sam da mi pošalju to što mi treba da dobijem konkurse. Njihov učinak niko nije pregledao, a u stvari je njih ova smjena spasila. Mnoge njih je spasila i zatvora. Njih 99 odsto i nije izgubilo posao. Posao su izgubili samo oni kojima se nigdje više nije moglo naći radno mjesto, jer su preko 20 ili 30 godina bili samo direktori“, kazala je Bratić.
Dodaje da njen stav potvrđuje činjenica da su svi koji su smijenjeni mogli da se prijave na konkurse i postanu vršioci dužnosti direktora, ali da to nijesu uradili.
„U mom slučaju se stvara opasan presedan, jer prva ja nisam za to da ministri moraju da plaćaju za svoje greške, a bilo ih je mnogo u prethodnom periodu. Stvara se spin da sam ja mojim odlukama oštetila budžet za ogroman iznos, što nije tačno. Draginja Vuksanović Stanković i Aleksandra Vuković Kuč su moj život doveli u opasnost više puta. Vuksanović Stanković je zajedno sa Uljarević izmislila da mene ne mogu da nađu. Od mene su pravili kukavicu, a mene možete da vidite bilo gdje samu. Ne tražim obezbjeđenje, iako smatram da sam ugrožena zbog narativa koji se stvara kroz razne medije“, navela je Bratić.
Poručuje da je zbog svega što se dešava veting neophodan u sudstvu.
Ističe da je nepravda „natjerala“ da uđe u politiku, te da je smatrala „beskrajnom nepravdom napad na crkvu“, što je bila njena „crvena linija“.
„Moja porodica je trpjela pritiske i fizičke napade, kao i pokušaj ubistva još u vrijeme sistema Tita. Živjela sam u okruženju u kome je istina i obraz svetinja, a tu sam naučila da je tako i u Crnoj Gori. Nažalost, pokazalo se da Crnogorci nisu bolji, ali ni gori od ostalih. Mit o veličini, časti i junaštvu može da ostane tamo odakle je počeo – završio je sa Markom Miljanovim i Jankom Vukotićem. Prva nepravda koju sam doživjela bila je već na Univerzitetu Crne Gore, a ticala se isticanja ugovora saradnicima. Rukovodstvo UCG bilo je neumoljivo, i ono Radmile Vojvodić i Duška Bjelice. Zakon o visokom obrazovanju bio je diskriminatorski, krši se Ustav i radna prava. Otpuštali su ljude nakon 20 godina rada bez ikakvih problema. Nevjerovatno da nakon 20 ili 25 godina rada čovjek nema sigurnost. Pokušala sam da riješim taj problem i zakonom koji sam započela, a koji još nije završen, kako bi zaposleni imali sigurnost. Zbog toga sam i ušla u politiku“, objašnjava Bratić.
Crna Gora je, kako je kazala, zemlja etalon za polarizaciju, navodeći da ona sigurno nije uticala na dodatnu polarizaciju u zemlji.
„Ne može Vesna Bratić sa jednom izjavom na Fejsbuku da utiče na društvo. Možda bih sada drugačije riječi izabrala, ali i dalje isto mislim ono što sam napisala. Status ‘žena četnik’, što i Milo Đukanović koristi, je bila samo reakcija na činjenicu da je mene neko u komentaru napao da sam četnik. To je bio satiričan status, a što su svi znali, ali su to pojedini iskoristili jer im je tako odgovaralo. Drugi status bio je za Borisa Dežulovića, čiji mi se statusi nisu dopali i bila sam izrevoltirana. Treći status je bio za vladiku Metodija, kojeg su tukli, što je bilo nedopustivo i ne može da se desi u Crnoj Gori. Nema to veze ni sa vjerom, jer je to strašan grijeh. Tu je i četvrti status koji se tiče Latinke Perović i nije trebalo da napišem ‘je li ova baba još živa’, ali i dalje mislim da je ta politika kancer“, kazala je Bratić.
Ističe da je zbog svega više puta verbalno i fizički napadnuta.
„Krivokapić spremao smjenu Abazovića”
Govoreći o 42. vladi, na čijem je čelu bio Zdravko Krivokapić, Bratić navodi da je ta vlada mogla dobro da funkcioniše da su mogle da se „amortizuju specifičnosti u karakteru ministara“.
„Krivokapić je držao na okupu, koliko je mogao, energiju koju su imali Spajić i Milatović. Mogli smo da funkcionišemo jako dobro i da je bilo hrabrosti od strane onoga koji je vladao situcijom, mogli smo sami da oborimo vladu i da izađemo kao partija koja bi uzela 30 odsto. Dosta je bilo samovolje i nepovjerenja. Nismo imali podršku većine i napadali su nas jednako kao i one koji su ideološki suprotni od njih“, navela je Bratić.
Ističe da su postupci Dritana Abazovića nisu iznenadili i otkriva da je bivši premijer Zdravko Krivokapić, neposredno prije nego što je njegova Vlada izgubila povjerenje u parlamentu, spremao njegovu smjenu, tadašnjeg potpredsjednika vlade.
„Abazović je školovani političar i on će uraditi sve da bi ostao na vlasti. Krivokapić je inicirao interpelaciju Dritana Abazovića, kao i Leposovića, što nije smio da uradi, jer je dva dana prije toga rekao da su njegovi ministri zaštićeni kao bijeli medvjedi“, kazala je Bratić.
Navodi i da Zdravko Krivokapić nema veze sa izglasavanje Deklaracije o Srebrenici, što se želi u javnosti predstaviti.
„Nije DPS-u bilo stalo do žrtava Srebrenice, već su samo razmišljali o vlasti. Znala sam da će da naprave nekih haos“, navela je Bratić.
Smatra i da Duško Marković nije bio „zdravo krilo DPS-a“, već samo „drugo krilo DPS-a“, te da njegova uloga sigurno nije manja nego što je to uloga Mila Đukanovića.
