Kada je sudija Osnovnog suda u Podgorici Nikola Bošković 13. februara ove godine poništio odluku Savjeta RTCG o imenovanju Borisa Raonića za generalnog direktora, formalno je donio još jednu presudu. Suštinski, potvrdio je obrazac koji traje već pet godina: sudovi kontinuirano utvrđuju da su izbori nezakoniti, a institucije nastavljaju da se ponašaju kao da presude ne postoje, piše Pobjeda.
Ovo je treća presuda Osnovnog suda kojom se u aktuelnom mandatu poništava imenovanje Raonića i trinaesta sudska odluka od 2021. godine koja osporava njegova postavljenja – osam Osnovnog suda, četiri Višeg i jedna Vrhovnog suda.
Uprkos tome, RTCG i dalje funkcioniše sa direktorom čije je imenovanje sudski oboreno više puta.
Presudom P.br. 6301/24 poništena je odluka Savjeta RTCG od 31. avgusta 2024. godine kojom je Raonić imenovan na četvorogodišnji mandat, uz nalog Savjetu da, nakon pravosnažnosti presude, donese novu i na zakonu zasnovanu odluku o izboru generalnog direktora među kandidatima koji ispunjavaju uslove konkursa raspisanog 15. jula 2024. godine.
RTCG je obavezan i da tužiocu Časlavu Vujotiću isplati 952,88 eura na ime troškova postupka.
Nezakonito stečeno iskustvo
U središtu presude nalazi se pitanje radnog iskustva na koje se Savjet pozvao kao ključni argument da Raonić ispunjava zakonske uslove. Sud takav pristup odbacuje.
Sudija Bošković konstatuje da se radno iskustvo kao kvalifikacioni uslov ne može svesti na „puki protok vremena“, već mora predstavljati iskustvo stečeno na zakonit i sistemski uporediv način.
Periodi tokom kojih je Raonić obavljao funkciju generalnog direktora neposredno su vezani za odluke Savjeta iz 2021. i 2023. godine koje su pravosnažno poništene kao nezakonite, zbog čega se ti periodi ne mogu računati kao validno iskustvo za novo imenovanje.
Prihvatanje suprotnog tumačenja, upozorava sud, značilo bi da nezakoniti akt proizvodi upravo onu pravnu posljedicu koju zakon vezuje isključivo za zakonito ispunjenje uslova – odnosno da se kroz nezakonito postavljanje na funkciju naknadno stiču kvalifikacije za nove mandate.
Takva praksa, navodi se, obesmislila bi konkursnu proceduru i samu svrhu sudske zaštite.
Sud dodatno naglašava da se u ovom postupku ne raspravlja o pravima iz rada, poput zarade ili doprinosa, već isključivo o podobnosti kandidata za novu javnu funkciju.
Zbog toga se takozvani „faktički rad“, iako može postojati u smislu radnog zakonodavstva, ne može koristiti kao dokaz o ispunjenosti konkursnog uslova.
Posebno se ukazuje da bi takav pristup doveo do povrede principa jednakosti kandidata, jer bi ostali učesnici konkursa bili stavljeni u neravnopravan položaj – nijesu imali mogućnost da steknu rukovodeće iskustvo na istoj funkciji kroz prethodno, sudski poništeno obavljanje dužnosti.
Sud u obrazloženju dodatno upozorava da bi priznavanje iskustva stečenog na osnovu nezakonitih odluka značilo da nezakoniti aktovi proizvode trajne posljedice u pravnom poretku, čime se urušava princip pravne sigurnosti i obesmišljava sudska zaštita.
Gledanost nije pravni argument
Sud se u presudi detaljno osvrće i na argumentaciju Savjeta RTCG kojom se izbor pravdao navodnim rastom gledanosti, unapređenjem izbalansiranosti informativnog programa i pozitivnim ocjenama međunarodnih institucija.
Takve tvrdnje, prema ocjeni suda, ostaju na nivou opštih i paušalnih navoda, jer Savjet nije naveo nijedan izvor podataka, nijedno istraživanje niti metodologiju na osnovu koje bi se moglo provjeriti da li je do rasta gledanosti zaista došlo, u kom periodu i u kom obimu.
Sud poručuje da se kod izbora na javnu funkciju ne cijeni medijski ili politički narativ o „uspješnosti“, već isključivo ispunjenost zakonskih uslova i zakonitost postupka.
Opšte tvrdnje o rezultatima rada, bez jasnih pokazatelja i bez uporedne analize svih kandidata, ne mogu predstavljati valjano obrazloženje odluke.
Problematično je, dodaje se, i pozivanje Savjeta na to da je Raonićev program „više usklađen“ sa Strategijom razvoja RTCG 2023-2027, jer nijesu objašnjeni kriterijumi ocjenjivanja, niti je razjašnjeno po čemu su programi ostalih kandidata bili slabiji.
Sud posebno primjećuje da iz obrazloženja nije moguće utvrditi zašto je jedan kandidat ocijenjen boljim od drugih, čime je onemogućena sudska kontrola zakonitosti odluke.
Inspekcija rada: Granica nadležnosti
U presudi se posebno razgraničava uloga Inspekcije rada, koja je u septembru 2024. godine konstatovala da Raonić ima više od pet godina rukovodećeg iskustva.
Sud naglašava da taj zaključak ne može biti odlučujući za ocjenu ispunjenosti kvalifikacionih uslova za imenovanje generalnog direktora.
Inspekcija rada, navodi sud, može cijeniti isključivo radno-pravni status zaposlenog, ali ne i zakonitost imenovanja niti podobnost kandidata za javnu funkciju – što je isključiva nadležnost suda.
ASK: Ugrožen javni interes
Agencija za sprečavanje korupcije je u martu 2024. godine utvrdila da su postupci Savjeta RTCG u vezi sa imenovanjima Borisa Raonića ugrozili javni interes i ukazali na postojanje korupcijskog rizika.
U mišljenju ASK se navodi da je Savjet imenovao kandidata koji u relevantnim momentima nije ispunjavao zakonske uslove, naročito u pogledu potrebnog radnog iskustva i nespojivosti funkcija, te da su članovi Savjeta to mogli i morali utvrditi jednostavnom provjerom dokumentacije.
Agencija je Savjetu dala preporuku da preispita donesene odluke i ubuduće postupa na način koji ne dovodi u pitanje integritet RTCG.
Tužilaštva i krivični postupak
Na osnovu prijava i inicijativa, Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je krivični postupak protiv članova Savjeta RTCG.
U septembru prošle godine predsjednik Savjeta RTCG Veselin Drljević, članovi Filip Lazović i Naod Zorić i bivša članica Amina Murić prvostepeno su osuđeni na uslovne kazne zatvora od sedam mjeseci zbog zloupotrebe službenog položaja prilikom nezakonitog izbora Raonića 2023. godine. O toj presudi još se čeka odluka Višeg suda.
Vujotić: Presude postoje, ali se ne sprovode
Tužilac u ovom postupku i kandidat za generalnog direktora Časlav Vujotić ocjenjuje da nova presuda samo potvrđuje kontinuitet sudske prakse.
– Pravosuđe kao da je blokirano ili nemoćno pred političarima. Raoniću ne pada na pamet da napusti uzurpiranu funkciju, a ni izvršnu ni zakonodavnu vlast to očigledno ne brine. Proces su pravnici RTCG razvukli na preko godinu, uz višestruka odlaganja i izbjegavanje dostavljanja sudu traženih dokumenata – naveo je Vujotić.
On podsjeća da je riječ o trećoj presudi Osnovnog suda povodom aktuelnog mandata i o ukupno 13 sudskih odluka kojima se od 2021. godine osporavaju Raonićeva postavljenja.
Kako je sve počelo
Boris Raonić prvi put je imenovan za generalnog direktora RTCG u avgustu 2021. godine. Ta odluka je pravosnažno poništena 2023. godine jer u trenutku prijave nije ispunjavao zakonske uslove – između ostalog zato što je bio javni funkcioner, član Savjeta Agencije za elektronske medije, što je nespojivo sa funkcijom generalnog direktora.
Uprkos toj presudi, Savjet RTCG ga je u junu 2023. ponovo imenovao, pozivajući se na isti konkurs iz 2021. godine. Ta odluka je poništena u aprilu 2024, a Viši sud je u septembru iste godine potvrdio da je izbor nezakonit.
Nakon stupanja na snagu novog zakona o RTCG, kojim je uslov radnog iskustva smanjen sa deset na pet godina, Raonić u julu 2024. podnosi ostavku, ali je istog dana imenovan za vršioca dužnosti.
Mjesec kasnije, Savjet ga ponovo bira na puni mandat – računajući mu kao iskustvo i rad tokom sudski poništenih mandata.
Po tom konkursu iz 2024. godine imenovanje je do sada tri puta poništeno – po tužbama Andrijane Kadije, Žarka Božovića, Slavena Knezovića i sada Časlava Vujotića.
Bez odgovora iz RTCG i Savjeta
Pobjeda je povodom najnovije presude uputila pitanja Borisu Raoniću o tome kako ocjenjuje svoj legitimitet da ostane na čelu RTCG nakon višegodišnjih sudskih odluka koje osporavaju njegova imenovanja, koje rukovodeće iskustvo, van sudski poništenih mandata, smatra relevantnim kao osnov za ispunjavanje zakonskih uslova, te da li razmatra mogućnost da, nakon ove presude, podnese ostavku kako bi se omogućilo nesmetano i zakonito sprovođenje novog izbora generalnog direktora.
Pitanja su upućena i predsjedniku Savjeta RTCG Veselinu Drljeviću, sa zahtjevom da pojasni kako će Savjet postupiti po novoj sudskoj odluci i kakav smisao imaju presude koje se godinama ponavljaju, a ne sprovode.
Do zaključenja broja Pobjede, odgovori nijesu stigli.
Institucionalni slom
Ćutanje Borisa Raonića i predsjednika Savjeta RTCG Veselina Drljevića povodom nove presude ne predstavlja izuzetak, već nastavak obrasca u kojem se sudske odluke tretiraju kao preporuke, a ne kao obavezujući akti, piše Pobjeda.
Pet godina nakon prvog poništenog imenovanja, u Crnoj Gori je uspostavljena praksa u kojoj sud može da konstatuje nezakonitost, ali ne i da obezbijedi njene posljedice.
Savjet RTCG je u više navrata donosio nove odluke suprotne ranijim presudama, dok nijedna institucija izvršne vlasti nije preduzela mjere da se obezbijedi njihovo sprovođenje.
Pobjeda, nadalje, piše da je slučaj RTCG tako prerastao u simbol šireg institucionalnog problema: sistema u kojem zakon važi selektivno, a odgovornost se odlaže do potpunog obesmišljavanja.
Umjesto da presude predstavljaju kraj nezakonite prakse, one su postale njeno trajno stanje.
Rezultat je javni servis bez zakonito izabranog generalnog direktora i država sa trinaest sudskih odluka koje to potvrđuju – ali bez mehanizma koji bi natjerao institucije da te odluke poštuju.
Evropska upozorenja: RTCG kao test vladavine prava
Evropska komisija je u više navrata, kroz izvještaje o napretku i non-paper dokumente, naglasila da je poštovanje sudskih presuda i transparentnost u upravljanju javnim servisom ključni test vladavine prava i medijskih sloboda u Crnoj Gori.
U dokumentima koji se odnose na poglavlja 23 i 24, ali i na medijske reforme, konstatuje se da je neophodno obezbijediti zakonit i depolitizovan rad upravljačkih struktura RTCG.
Evropska federacija novinara (EFJ) i Međunarodna federacija novinara (IFJ) javno su izrazile zabrinutost zbog načina na koji su vršena imenovanja u RTCG, ocjenjujući da takva praksa nije u skladu sa evropskim standardima predviđenim Evropskim zakonom o medijskim slobodama (EMFA).
U zajedničkim reagovanjima navodi se da ignorisanje sudskih odluka i netransparentne procedure potkopavaju kredibilitet javnog servisa i povjerenje javnosti.
Predstavnici EU u Crnoj Gori, uključujući šefa Delegacije EU, više puta su isticali da je nezavisnost javnog servisa i dosljedna primjena sudskih odluka pitanje institucionalne zrelosti države i jedan od pokazatelja stvarne posvećenosti evropskim standardima.
U tekstu Pobjede se zaključuje da je slučaj RTCG tako, osim unutrašnjeg pravnog spora, postao i indikator stanja vladavine prava i medijskih sloboda u kontekstu evropskih integracija Crne Gore.
