U eksluzivnom intervjuu za Glas javnosti, predsjednik Atlas grupe i Univerzeteta Mediteran Duško Knežević, kazao je da zaštitnici „lika i djela“ Mila Đukanovića, još sjede u sudovima, tužilaštvu, policiji ali da uprkos svemu želi da se vrati u Crnu Goru kako bi iznio svoju odbranu i aktivno učestvovao u sudskom procesu, koji je pokrenuo prethodni specijalni državni tužilac. On je u razgovoru za beogradski dnevnik podsjetio da je još prije dvije godine tražio bezbjednosnu procjenu kako bi se vratio iz Londona, jer postoji realna opasnost da bi mogao da bude ubijen.
“Zar da posle dugogodišnje borbe pristanem da budem „glineni golub“ i doživim sudbinu onih bližih saradnika Mila Đukanovića koji su platili životom, a nijedno od tih ubistava toliko godina nije razjašnjeno”?, upitao je Knežević u razgovoru za Glas javnosti koji prenosimo integralno:
Duško Knežević, najbogatiji crnogorski biznismen, nekadašnji finansijer Mila Đukanovića i njegov najveći neprijatelj uputio je Upravi crnogorske policije dopis za provjeru njegove bezbjednosti i zatražio da mu garantuju sigurnost jer želi da se vrati u Crnu Goru. Predsjednik Univerziteta „Mediteran“ i „Atlas grupe“, koji se nalazi u Londonu od februara 2019. godine kada je protjeran iz svoje zemlje, govori za Glas javnosti uoči izbora koji su zakazani za 11. jun i poručuje da je spreman da se pojavi pred nadležnim sudom u Crnoj Gori i iznese svoju odbranu, ali da još postoji visok rizik oko njegovog eventualnog povratka. On prvi put otkriva da ga je nekadašnji savjetnik Mila Đukanovića general Blagoje Grahovac još 2016. godine upozorio da tadašnja vlast hoće da ga ubije.
Ministar unutrašnjih poslova Crne Gore Filip Adžić kaže da još nema informaciju da li je urađena procena vaše bezbednosti, ali tvrdi da niste ugrožen i da možete da se vratite u Crnu Goru. Kako komentarišete ovako olako izrečene kvalifikacije?
Pomalo sam iznenađen onim što je ministar unutrašnjih poslova Crne Gore Filip Adžić izrekao pred crnogorskom javnošću, na A Plus TV, gostujući u vrlo gledanoj emisiji „Minula neđelja“, govoreći o procjeni moje bezbjednosti i stvaranju ambijenta za moj dolazak u Crnu Goru posle više od četiri i po godine. Trudeći se da ubijedi crnogorske građane da su sada bezbjedniji nego za vrijeme bivšeg režima, što je djelimično tačno, pokušao je, krajnje nevješto, da predstavi da ni za mene nema opasnosti i da nisam ugrožen ukoliko odlučim da se vratim. Ministar očigledno koristi svoju poziciju za predizbornu kampanju, da „poentira“ na ovakav način i pridobije glasače za političku opciju kojoj pripada na parlamentarnim izborima zakazanim u nedjelju, 11. juna.
Da li možete da kažete šta ste tačno tražili od Uprave policije Crne Gore i šta se navodi u dopisu koji ste im uputili?
“Advokat Miloš M. Vuksanović je 24. aprila uputio zahtjev v.d. direktoru Uprave policije Nikoli Terziću, sa molbom da daju detaljnu procjenu moje bezbjednosti, s obzirom na visok rizik mog eventualnog povratka u Crnu Goru, kako su procijenili britanski bezbjednosni eksperti. Upoznat je da sam još od septembra 2020. izrazio spremnost da dođem u Crnu Goru i da se pojavim pred nadležnim pravosudnim organima, kako bi iznio svoju odbranu i aktivno učestvovao u sudskom procesu, koji je pokrenuo prethodni specijalni državni tužilac. Moji advokati su već kontaktirali premijera Crne Gore kao i nadležna ministarstva u Crnoj Gori po ovom pitanju. Opisano je kako sam došao u sukob sa Milom Đukanovićem zbog nespremnosti da se povinujem tada svemoćnom predsjedniku Crne Gore odbijanjem zahtjeva tužioca Katnića da lažnim svjedočenjem učestvujem u političkom procesu zvanom „državni udar“. Našao sam se na udaru Mila Đukanovića i njegovog brata Aca Đukanovića. Ðukanović je, zloupotrebljavajući poziciju nosioca vrhovne vlasti, uz pomoć sebi podređenih državnih struktura, ali i kriminalnog miljea, nastojao da me direktno ugrozi. Ima ozbiljnih indicija da mi je čak pretila fizička likvidacija još dok sam bio u Crnoj Gori. Za crnogorsku javnost je bila šokantna nedavna izjava generala Blagoja Grahovca, nekadašnjeg savjetnika Mila Đukanovića, da me je 2016. godine upozorio da postoji opasnost da tadašnja vlast hoće da me ubije, o čemu nikada nisam javno govorio”.
Kako tumačite izjavu ministra policije „da se apsolutna bezbjednost nikome ne možete garantovati, da takav pojam ne postoji“?
“Ako je ministar siguran da nisam ugrožen, zašto je onda problem da se uradi detaljna procjena moje bezbednosti. To je upravo ono što smo tražili od Uprave policije, da mi se pruži pismena garancija kako bi britanske službe bezbednosti mogle da urade plan mog boravka u Crnoj Gori. Dakle, nismo tražili apsolutnu bezbednost. Nije ozbiljna teza da „operativna saznanja“ govore da mi nije ugrožena sigurnost.
Ministar nije siguran da je bilo kakav strah za vaš povratak u Crnu Goru opravdan.
“Zna prvi čovjek crnogorskog MUP-a odakle mi prijeti opasnost. Milo Đukanović i njegovo kriminalno okruženje, neće mi tek tako oprostiti što sam raskrinkao šefa klana i tako uticao na slom njegove vlasti posle više od tri decenije. Zar da posle dugogodišnje borbe pristanem da budem „glineni golub“ i doživim sudbinu onih bližih saradnika Mila Đukanovića koji su platili životom, a nijedno od tih ubistava toliko godina nije razjašnjeno”.
Posle afere „Koverta“ koju ste pokrenuli u januaru 2019. u Londonu vam je bila ugrožena bezbednosti i tri puta ste bili napadnuti, pa ste kao britanski državljanin stavljeni pod zaštitu Skotland jarda. Da li vas i vašu porodicu još uvek štiti britanska policija?
“Posle samo nekoliko mjeseci boravka u Londonu, bio sam na udaru vjerovatno Đukanovićevih plaćenika. U februaru 2019. preko svojih kontakata iz Đukanovićevog okruženja dobio sam informaciju da je angažovan čovjek albanskog porijekla da me likvidira. Tu informaciju sam prenio policiji. Moje obezbeđenje je primijetilo i fotografisalo neidentifikovane osobe kako nadziru moje kretanje i prate moju porodicu u Londonu. Bilo je i pokušaja upada u stan u Londonu. Nešto kasnije je Metropoliten policija je iz sopstvenih izvora dobila obavještajne podatke da mi je ugrožen život i pružila mi zaštitu, uz sugestiju da promenim stan. Od tada smo članovi moje porodice i ja pod specijalnim mjerama antiterorističke jedinice britanske policije (Skotland Yard, Counter Terrorism Command). Oni bar nisu olako shvatali moju situaciju, njihova procjena moje bezbjednosti je urađena profesionalno i u skladu sa tim se ponašaju. Nema, dakle, kod Britanaca olako obećane sigurnosti, kao što je slučaj u mojoj matičnoj zemlji Crnoj Gori”.
Po riječima ministra Adžića „ljudi Mila Đukanovića danas ne predstavljaju bilo kakvu opasnost, njihovo vrijeme je prošlo i daleko su opasniji oni koji su povezani sa kriminalnim miljeom nego oni što su ih podržavali sa pozicije politike“. Da li je to tačno?
“Uprkos činjenici da su Đukanović i DPS izgubili vlast na svim nivoima, ostaje značajan rizik u slučaju da se vratim i posle poništavanjanja izmišljenih optužbi protiv mene, obnovim svoje poslovne aktivnosti i ostvarim svoj ekonomski interes u Crnoj Gori. Postoji realna opasnost da Đukanović ostvari svoju namjeru, da naruči da me neko povredi ili čak ubije! U obraćanju Upravi policije, naveli smo i motivaciju Đukanovića za moje uklanjanje: osveta za političku i ličnu reputaciju koju je izgubio zbog mog iznošenja više njegovih afera, zaštita Đukanovića od bilo kakvih novih otkrivanja koja bi mogla dovesti do toga da bude krivično gonjen, pošto se prestankom mandata predsjednika ukida njegov imunitet, kao i sprečavanje novih otkrivanja s moje strane koja bi mogla štetiti kriminalnim poslovnim interesima Đukanovića i njegovih saradnika”.
Da li bi vam u Crnoj Gori bio bezbedan boravak ako se zna da su ljudi iz bezbednosnih službi povezani sa starim strukturama, kao i da su zaštitnici Mila Đukanovića još uvijek u policiji, tajnoj službi, tužilaštvu i sudovima?
“Tačno je to što ste konstatovali u ovom pitanju. Bez sumnje, zaštitnici „lika i djela“ Mila Đukanovića, te najkontroverznije političke figure u Crnoj Gori, još sjede u sudovima, tužilaštvu, policiji. Promjene u tužilaštvu nisu dovoljne, uprkos tome što novi specijalni državni tužilac Vladimir Novović pokazuje određenu hrabrost i profesionalnost, za razliku od svog prethodnika Milivoja Katnića koji je sve radio po nalogu svog „šefa“ Mila Đukanovića. Bez korenitih reformi u pravosudnom sistemu, nema ni vladavine prava, ni ozbiljne borbe protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala, oličenog u švercu cigara i djelovanju narko-kartela, po čemu se nažalost još prepoznaje Crna Gora. Bez vidljivih rezultata na tom planu, nema ni približavanja Crne Gore članstvu u Evropskoj uniji.
Zašto vas crnogorska policija i dalje tretira kao begunca, iako je Interpol još pre tri godine ukinuo crvenu poternicu za vama uz objašnjenje „da postoji preovlađujuća politička dimenzija slučaja“?
– To je pitanje za Ministarstvo pravde Crne Gore, sud i policiju. Kao da nekome ne odgovara da se vratim u Crnu Goru i, kao slobodan čovek, pružim odgovore na sve lažne optužbe koje su mi montirali specijalni tužilac Katnić i njegovi nalogodavci, kao osvetu što nisam pristao da lažno svedočim protiv čelnika Demokratskog fronta u slučaju „državnog udara“, pomoću kojeg je Đukanovićev DPS dobio te parlamentarne izbore 2016. godine i tako odložio neminovni pad svog režima koji je došao četiri godine kasnije. Tom padu korumpiranog i kriminalizovanog režima sam, bez lažne skromnosti, i ja doprinio iznoseći brojne afere šefa tog klana Đukanovića, od „koverte“ do „prvog miliona“ i „kastodi računa“ do „ničije kuće“. Narod u Crnoj Gori je dobio dokaze kakvog vladara ima, što je uslovilo da Đukanoviću kažu definitivno „zbogom zauvijek“, dajući povjerenje mladom intelektualcu Jakovu Milatoviću. Ministar Adžić nije iskoristio posjetu Interpolu u Lionu, da se raspita o razlozima ukidanja Interpolovih poternica koje je Crna Gora raspisala za mnom, posle čega bi mu bila jasnija situacija zašto tražim detaljnu procjenu moje bezbjednosti.
Novi predsednik Crne Gore Jakov Milatović misli da biste bili dobar svedok i da bi trebalo dozvoliti da se vratite ukoliko prihvatate takav status, jer bi se kroz vaše svedočenje saznale neke važne stvari. Šta ste spremni da obelodanite?
“Poštujem izbor Jakova Milatovića kao novog predsednika Crne Gore, što sam mu i lično čestitao, pogotovo što je kao student generacije Ekonomskog fakultet bio nagrađen stipendijom Atlas fondacije koja je podrškom mladim liderima gradila budućnost Crne Gore. Najavljujući brojne afere sada već bivšeg političkog moćnika i čelnika DPS-a, izazvao sam politički zemljotres. Ukoliko bi se našao u ulozi svjedoka, što priželjkuje i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, mogao bih konkretno, do detalja da opišem i dokumentujem sve sumnjive poslove, otkrijem tokove novca Mila Đukanovića i kriminalne grupe oko njega”.
Milatović sugeriše da država napravi sa vama dogovor oko arbitražnog postupka koji ste kao predsjednik Atlas grupe pokrenuli pred međunarodnim sudom u Hagu sa odštetnim zahtevom od 500 miliona evra. Da li ste spremni na sporazumno rešenje spora?
“Atlas grupa je pretrpjela ogromnu štetu, nastalu flagrantnim kršenjem crnogorskog i međunarodnog prava od strane državnih institucija. Od države se traži da kompanijama iz Atlas grupe isplati štetu nastalu nezakonitim uvođenjem stečaja u Atlas banku i IBM banku, arbitražom je obuhvaćena i šteta nastala nezakonitim postupanjem državnih organa u Kompleksu Meljine i stopiranjem višemilionskog projekta. Blizu 1.000 zaposlenih u Atlas grupi je ostalo bez posla. Prethodnoj vladi predlagano je i poravnanje, ali niko nije našao za shodno ni da odgovori. Naš pravni tim poslao je obaveštenje o pokrenutoj arbitraži Vladi Crne Gore, kako bi bila upoznata sa procesom koji slijedi. Vlada je izabrala advokatsku kancelariju koja će je zastupati u ovom arbitražnom postupku. Mi smo spremni za dogovor. Čekamo da se posle izbora 11. juna izabere nova, stabilna vlada. I ukoliko bude volje sa njihove strane da se pronađe kompromisno rešenje, ne bežimo od toga, naprotiv. Svjesni smo da bi naplata odštete od 500 miliona evra ugrozila budžet Crne Gore, ali postoje druge mogućnosti, kroz ustupanja nekih koncesija, vraćanja imovine, ako je nešto preostalo pošto je stečajni upravnik brže – bolje prodavao vrijednu imovinu Atlas grupe po neuporedivo nižim cijenama od onoga što stvarno vrijedi. Neko će to morati da nadoknadi.
Premijer Dritan Abazović se tokom nedavnog boravka na Kembridžu i Oksfordu sastao sa vama i pozvao vas da dođete u Crnu Goru, navodeći da ste aferom „Koverta“ otvorili pandorinu kutiju kada je reč o korupciji u Crnoj Gori. Da li su premijer i Vlada Crne Gore zaista spremni da se obračunaju sa korupcijom u državi?
“Premijer Abazović je za ovo kratko vreme koliko se nalazi na čelu Vlade pokazao veliku hrabrost u obračunu sa kriminalom i korupcijom i mora mu se odati priznanje. Nova vlast u Crnoj Gori ima veliku podršku evropskih inistitucija, pre svega Europola koji je isporučio dragocjene podatke koji su pomogli u otkrivanju kriminalnih aktivnosti u vrhu policije, tužilaštvu, organima vlasti. Za neke ozbiljnije zahvate u cilju ozdravljenju društva i afirmaciji vladavine prava neophodne su korenite promjene u pravosuđu. Moraju da se eliminišu sve kompromitovane sudije i tužioci, da na njihova mjesta dođu visoko moralni ljudi, kvalifikovani i odvažni da zaštite pravo i pravdu. Dakle, novoj vladi, koja će biti izabrana, nadam se ubedljivom većinom, trebalo bi da ima prioretan zadatak da reformiše tužilačko-pravosudni sistem, otprilike po ugledu na zemlje koje su prošle kroz sličan proces, poput Albanije i pogotovo Italije”.
Abazović kaže da vas se neki plaše. Na koga misli?
“Ima nekih političkih krugova koji, preko advokata, uzimaju velike pare. Širok je to krug. Vjerovatno je kod njih strah veliki od mog povratka. Ne čudi me, onda, što ni nova vlast, čast izuzecima, nije bila voljna da me vidi u Crnoj Gori, pa većina iz avgusta 2020. godine nije mogla da se usaglasi oko formiranja anketnog odbora u parlamentu gdje bi putem video linka, ili čak i lično pod određenim uslovima, svedočio o nepočinstvima Mila Đukanovića i Prve familije, kao i njihovog kriminalnog okruženja. Ukratko, pred poslanicima crnogorskog parlamenta bi govorio o onome za šta specijalni tužilac Milivoje Katnić nije smio ni izviđaj da pokrene”.
Vi ne odustajete od borbe koju već pet godina vodite protiv onih koji su vas od žrtve progona proglasili za prvog krivca Crne Gore. Šta je ključno da bi se država konačno obračunala sa kriminalnom hobotnicom koju je stvorio i decenijama podržavao režim Mila Đukanovića?
“Crna Gora neće biti slobodna zemlja sve dok se ne oslobodi balasta zvanog Milo Đukanović i onoga što je ostavio za sobom. Ja neću odustajati od svoje borbe i neću se smiriti sve dok tog osionog, beskrupuloznog i halapljivog bivšeg vlastodršca ne vidim na optuženičkoj klupi. I ne samo njega, nego i celu njegovu familiju. Obilato su koristili resurse i bogatstvo Crne Gore kao da je njihova privatna prćija, bez imalo empatije prema ljudima koji su zbog njihove sklonosti za otimanjem tuđeg ostajali bez osnovnih sredstava za život. Crnogorski narod se, na sreću, oslobodio straha od vladara koji se u svojoj moći toliko osilio da je mislio da će vladati vječno”.
Gdje je trenutno Milo Đukanović, da li imate informacije? Plasirane su vesti da je navodno pobegao iz Crne Gore, da li je to tačno?
“Koliko vidim, bezbrižno šeta Podgoricom i čuva unuke po zabavnim parkovima. Poraz na predsedničkim izborima odbolovao je na plaži u Dubajiu, ko zna, možda je pripremao teren da ode tamo na duži boravak. Ukoliko ga ne preduhitri specijalni policijski tim… Neki su predviđali da će Đukanović odmah po gubitku vlasti napustiti Crnu Goru. I jeste Đukanović napustio zemlju, ali ne Milo, nego njegov brat Aco, većinski vlasnik porodične Prve banke. Mlađi Đukanović je, nakon političkog sloma DPS-a na izborima 30. avgusta 2020. godine, spakovao kofere i sa porodicom otišao u Luksemburg. Vjerovatno je dobio i državljanstvo Luksemburga, jedne od najmanjih država u Evropi, u kojoj brojni crnogorski državljani imaju stalni boravak i kojima su za svake izbore bili organizovani besplatni letovi da odu i daju svoj glas “velikom vođi”, koji bi ih već sutradan zaboravio. Ovog puta su oni njega „zaboravili“ i tako uticali da Milo Đukanović konačno ode u političku prošlost.
Glas javnosti
