Ne iznenađuje me što Marović nije izručen jer je to politčka metodologija uticaja na druge države kakvu Rusija sprovodi u čitavom svijetu. Nije tajna da Srbija oduvijek želi da se miješa u unutrašnja pitanja i vodi glavnu riječ na sve događaje u Crnoj Gori i taj cilj lakše ostvaruje ako na svojoj teritoriji ima ljude iz Crne Gore preko kojih može da ostvaruje različit uticaj politički, obavještajni… Bivši visoki funkcioner jedne države zna kako ta država funkcioniše, ko je kome lojalan i preko koga na što može da se utiče. Vjerujem da je Svetozar Marović resurs u rukama Aleksandra Vučića i da je to razlog zbog kojeg ne izručuje Crnoj Gori, inače da nije tako Srbija bi ga izručila jednako kao što izručuje razbojnika za krađu, ali razbojnik u Crnoj Gori ne može da bude Vučićev resurs jer je njegov uticaj mali i ograničen – navodi advokat Čedomir Stojković u razgovoru za Pobjedu.
Politički uticaj
Stojković navodi da je Marović pripadao krugu politčke elite.
– Kada to znamo onda razlog zbog kojeg Srbija, odnosno Aleksandar Vučić, ne isporučuje Marovića, jeste isti onaj zbog kojeg Rusija i Vladimir Putin neće isporučiti Bašara El Asada Siriji. Kada se lice koje je visoki državni funkcioner i visoko politički etablirano zatekne u jednoj zemlji koja želi da vrši uticaj u drugoj zemlji, onda će ta zemlja to lice držati na slobodi da bi preko njega i njegovih kontakata i uticaja mogla da vrši uticaj na ono za što je zainteresovana – kaže Stojković.
Stojković (Foto: UGC)
Na pitanje Pobjede da li to znači da Marović i dalje ima neku vrstu politčke moći, bez obzira što nije u politci, Stojković odgovara potvrdno.
– Apsolutno ima politčke moći, jer je ona višeslojna: jedan nivo je javni uticaj na javno mnjenje, drugi je uticaj na političke funkcionere i subjekte vlasti, treći su kontakti, lobiranja, postojanje obavještenja, plasiranje i prikupljanje informacija, spajanje nekog interesantnog lica iz Crne Gore sa nekim iz Srbije ili srpske obavještajne službe ili politčkog establišmenta. Nivo političkog uticaja se razlikuje, da li je to za Marovića i politička moć nebitno je, ali politički uticaj postoji jer je on godinama bio prepoznatljiv funkcioner Crne Gore sa ogromnim i složenim poznanstvima i uticajem – kaže Stojković.
Na konstatciju novinara Pobjede da je Marović postao sredstvo trgovine Srbije, Stojković ponavlja – „to je resurs koji Srbja koristi da ima bolji uticaj na Crnu Goru na različite načine“.
Objašnjava da se Marović može koristiti za uticaj na lokalnim izborima jer poznaje neku populaciju koja se može obraditi zahvaljujući njegovom uticaju.
Kaže i da vjerovatno zna i neke tajne funkcionera u Crnoj Gori koje ne moraju biti nezakonite, zna državne tajne, službene i lične i da je zbog svega toga resurs.
– Da li je on značajan izvor informacija sada kao što je bio 2017. godine – to je pitanje. Da li je on istrošen resurs pa se sada štiti iz zahvalnosti ili se taj resusr i dalje troši to je drugo pitanje – kaže Stojković.
NATO I EU – Zaštita od raznih uticaja
Pošto se zemlje regiona približavaju EU, Crna Gora brže nego Srbija, i da uprkos tome ne postoje sankcije za trenutno ponašanje Srbije prema Crnoj Gori, pitanje je što je sankcija za Srbiju.
– Najbolja sankcija za takvo ponašanje Srbije je da je Crna Gora u NATO. Druga sankcija je što će Crna Gora ući u EU dakle, postaće dio saveza i bloka EU i na brojne načine će sprečavati uticaj drugih država koje u tom bloku nijesu. Srbija neuporedivo manje može da utiče na Crnu Goru sada kada je ona u NATO nego da nije. Mnogi ljudi su rezignirani i ovim stepenom uticaja koje Beograd ima na Crnu Goru, međutim, taj uticaj bi bio izvanredno veći da ona nije u NATO koji je štiti u ključnim stvarima, ali je ne može zaštiti u potpunosti. Ali, kada bi došlo do nekih eskalacija vidjelo bi se koliko je za Crnu Goru značajno što je dio NATO. Sa druge strane Crna Gora će pristupanjem u EU prirodno biti povezana sa njenim članicama i imaće neuporedivo veću saradnju sa Hrvatskom, Italijom…, nego sa Srbijom koja nije u EU, od fondova preko zajedničke infrastrukture – kaže Stojaković.
Srbija kopira Rusiju
Da li je Stojković kao advokat iznenađen što Srbija čuva Marovića, jer nije isto kada čuvate nekog anonimnog i nekog ko je bio predsjednik parlamenta Crne Gore i predsjednik državne zajednice Srbija i Crna Gora?
Kaže da ga to ne iznenađuje ali „kada bi svoje mišljenje oslanjao samo na profesionalne stavove bio bi veoma iznenađen“ i opisuje kakva je Srbija danas.
– Ovaj režim u Srbiji apsolutno kopira manire i način funkcinisanja Ruske federacije: u Srbiji se ne poštuju ljudska prava, izbora nema jer su namješteni i ukradeni, nema slobode medija, Srbija destruktivno utiče na države na koje polaže neko umišljeno istorijsko pravo – identično postupa i Ruska federacija (RF). Jedina je razlika u tome što je RF veća i nije okružena NATO-om i ima nuklearne rakete. Srbija ništa od toga nema i okružena je NATO -om pa je zbog toga njen nivo agresivnosti drugačiji. Da je sada geopolitička situacija na Balkanu ista kao 90-ih godina siguran sam da bi Vučićev režim okolnim zemljama radio isto što je Putin radio Ukrajini i Donbasu. Neko bi došao u Crnu Goru i rekao ovo je srpsko govorno područje, Crna Gora ugrožava srpskofono stanovništvo i našli bi se razlozi zbog kojih vojska treba da štiti srpskofono stanovništvo – kaže Stojaković.
Ne iznenađuje ga što Marović nije izručen jer je, kaže, to politčka metodologija uticaja na druge države kakvu Rusija sprovodi u čitavom svijetu.
– Svako ko je u svojoj državi bio optužen našao je vrlo lako utočište u Rusiji, jer Rusija svakog tog čovjeka vidi kao resurs preko kojeg utiče na političke procese u toj zemlji. Cijela porodica Miloševića je pobegla u Rusiju. Marović je priznao da je dio kriminalne grupe kada je većina mislila da Srbija ide u pravcu EU itd. i da bijega nigdje neće biti. Međutim, Vučić je 2016. godine promijenio ploču i onda je napravljen taj politčki dil – kaže Stojaković.
Procedura
S obzirom da je Crna Gora uputila sedam zamolnica Ministarstvu pravde Srbije za izručenje Marovića i da to više neće činiti, naš sagovornik objašnjava proceduru ekstradicije i ukazuje da je Crna Gora mogla da angažuje advokata u Srbiji koji bi sve to pratio.
– Ukoliko Viši sud nije donosio odluke o ekstradiciji to je zbog dva razloga: da Ministarstvo pravde Srbije nije proslijedilo zahtjev za ekstradiciju Višem sudu i da je zahtev proslijeđen ali da ga je sud ignorisao i pravio se da zahtjev ne postoji. Bilo koja situacija od ove dvije ukazuje da je neko počinio krivično djelo: da li sekretar Ministarstva pravde Srbije zato što nije proslijedio zahtjev za ekstradiciju sudu ili službenik suda pa možda čak i sudija koji nije odlučivao o zahtjevu za ekstradiciju i to treba provjeriti. Ministarstvo pravde Crne Gore je u svakom trenutku moglo da angažuje advokata na teritoriji Srbije koji bi utvrdio gdje se stalo sa zahtjevom o ekstradiciji i on bi mogao da podnese krivične prijave protiv odgovornih u Republici Srbiji – objašnjava Stojković.
Podsjeća da se države u ovakvim slučajevima koriste reciprocitetom i retorzijom i da Crna Gora može da odbija izručenje onih koje potražuje Srbija sve dok Srbija ne sprovede zahtjev za ekstradiciju koji je uputila Crna Gora.
