„Naš pristup mora da bude okrenut svim onim ciljnim grupama naših potencijalnih ”korisnika”. Ne isključujući, pritom, ni one koji se sada sa nama ne slažu, ali ne pokazuju znake opsesivne mržnje prema Srbima i srpstvu sa kojom nikakav razgovor nije moguć. Ako se nismo svi složili sa rečenim da nismo tu da se ponašamo kao ”pametniji”, ”patriotskiji” i ”Bogu bliži” od drugih naših sunarodnika te da nas ima raznih – često sasvim dezorijentisanih i zbunjenih tu tezu bi potvrdila interna anketa sprovedena ili ovdje među nama prisutnima ili malo šire među političkim, kulturnim, medijskim predstavnicima Srba iz Crne Gore„, rekao je urednik portala IN4S Gojko Raičević, na sjednici Odbora za dijasporu i Srbe u regionu, govoreći o položaju i perspektivi Srba u Crnoj Gori.
Dakle, kako je dodao Raičević, unutar te nacionalne elite srpskog naroda naćićemo Srbe, Srbe Crnogorce, Crnogorce Srbe, Crnogorce srpskog korijena, imamo onih koji kažu da je Srbin isti iz Kruševca, Vranja, Banja Luke, Boke i Berana kao onaj iz Beograda, Novog Sada, Sent Andreje, Trsta ili Čikaga.
„Za razliku od takvog Srbina integraliste imamo i onog koji tvrdi da je crnogorsko srpstvo neuporedivo, so srpske soli, treći ne spori srpsko porijeklo, crkvu i jezik srpski, ali on je Crnogorac prvo pa sve ostalo“, rekao je Raičević.
Govoreći o popisu, on je dodao da naše nije da se ljutimo na one koji ne misle kao mi – već da strpljivo, uporno i ubjedljivo krenemo da objašnjavamo, poučavamo, savjetujemo, pokazujemo, sjećamo se, stalno obnavljajući gradivo i zaboravljene lekcije iz istorije, kako kaže ne odustajući ni po koju cijenu, kakve god da su reakcije i prilike u kojima to radimo.
„Mi nismo tu da se ponašamo kao ”pametniji”, ”patriotskiji” i ”Bogu bliži” od drugih naših sunarodnika, a znamo, ima ih raznih – često sasvim dezorijentisanih i zbunjenih – pa se povijaju kao trava na vjetru, gledajući kako da prežive svako, pa i ”ono najnovije iskušenje”, i oni i njihove porodice. ”Biti Srbin” često je značilo biti bez posla, pljačkan i vrijeđan, hapšen i prebijan, mučen i ubijan, nerijetko ostajući bez groba i prava na spomen među svojima. Postajući, odlukom odozgo: ”građanin drugog reda”, ”reakcionar”, ”narodni neprijatelj”, ”izdajnik”… bez prava žalbe i objašnjenja svojih stavova i uvjerenja“, jasan je bio Raičević i dodao da je to, vremenom, postiglo svoj cilj.
Ne u načelnom, kako dodaje, ideološkom odbacivanju srpstva kao nečeg čemu ne pripadaju ovi najnoviji dezerteri iz srpskog nacionalnog korpusa, već – u instinktivnom bježanju od golgotske sudbine srpskog neprestanog, hristolikog stradanja i tragičnog mučeništva; u samouništavajućem i samoporičućem pokušaju fizičkog očuvanja svojih najbližih, nemoćnih da se sami brane od bura, kama i oluja svih vrsta.
„To moramo uvijek da imamo na umu, ne zaboravljajući i sve ove, u vjeri i karakteru slabije među nama, koji su – izbjegavajući jedno zlo – uveli svoje potomstvo u mnogo veće strahote života bez identiteta i porijekla“, jasan je Raičević i dodaje da bez onog ”juče” nema i ne može biti ni onog ”sjutra”.
On smatra da mi treba da nađemo način da liječimo bolest kad imamo uspostavljenu dijagnozu. Kreativni dio ove kampanje je veoma važan, i preko njega ćemo da komuniciramo:
– sa građanima Crne Gore koji znaju da su Srbi, kao i
– sa onima koje raspinje ”dvojstvo” između ”srpstva” i ”crnogorstva”, pa i
– sa onima što znaju da su njihovi stari bili Srbi, ali su oni sada ”Crnogorci”, mnogi i zato jer kobno miješaju pojmove ”države” i ”Otadžbine”, ”zavičaja” i ”nacije”.
„Vođeni iskustvom iz popisne kampanje 2003., aktivnog učešća u organizaciji popisne kampanje iz 2011. pod nazivom “Ponosni na svoje srpsko” IN4S je prije 4 godine otvorio rubriku Identitet, zatim smo krenuli sa kampanjom za pretpostavljeni popis 2021. sa sloganom “Nije crnogorski ako nije srpski”. Tehnički dio realizacije popisne kampanje je suvoparniji dio i ja vas želim poštedjeti, ali svako ko bude zainteresovan biću više nego srećan da sa njim-njom njima podijelim saznanja i iskustva“, zaključio je Raičević i preneo tople pozdrave redakcije koja je danas u Beogradu, Novom Sadu, Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Mojkovcu, Sjevernoj Mitrovici i Donbasu.
