Predsjednici Crne Gore su tokom prethodnih 20 godina odlučivali o 2.610 molbi za pomilovanje, od kojih je 516 uvaženo, saopštili su iz Centra za građansko obrazovanje (CGO).
Nalazi publikacije CGO “Akt milosti ili privilegija bez obrazloženja – predsjednička pomilovanja u Crnoj Gori 2006–2026”, autorke Rozane Vuljaj, pokazuju da i dalje ne postoje jasno propisani kriterijumi za odlučivanje niti obaveza obrazlaganja razloga zbog kojih su pojedine pravosnažne kazne oproštene, ublažene ili zamijenjene.
Naveli su da je tokom dva i po mandata Filip Vujanović uvažio 483 od 2.146 molbi, Milo Đukanović u jednom mandatu 21 od 299, dok je Jakov Milatović u dosadašnjem mandatu uvažio 12 od 165 molbi.
– Posebno se izdvaja 2012. godina, kada su uvažene čak 142 molbe, više nego u punom mandatu Đukanovića i dosadašnjem mandatu Milatovića zajedno. Udio uvaženih molbi smanjen je sa 22,5 odsto u mandatu Vujanovića, na oko sedam odsto u mandatima Đukanovića i Milatovića – navodi se u saopštenju.
Iz CGO su istakli da ključni problem nije u tome ko je pomilovan, niti koliko je molbi uvaženo, već u činjenici da postupak odlučivanja nije dovoljno normativno uređen.
– Iako predsjednik države ovo ovlašćenje ostvaruje na osnovu Ustava Crne Gore, Krivičnog zakonika i Zakona o pomilovanju, važeći propisi ne definišu jasne kriterijume prema kojima se procjenjuje opravdanost molbi, niti obavezuju predsjednika da obrazloži pozitivne odluke – upozorili su iz CGO.
Poručili su da predsjednička diskrecija može postojati, ali ne smije biti neograničena, neobrazložena i neprovjerljiva.




