Predsjednik Skupštinske komisije za praćenje i kontrolu postupka privatizacije Maksim Vučinić ponovio je stav da država treba da vrati bolnicu Meljine u državno vlasništvo, a onda da traži novog strateškog partnera.
Vučinić je gostujući u emisiji “Takulin” Gradske televizije podsjetio da građani Herceg Novog koji nemaju bolnicu, ne mogu da čekaju kad će se sudski postupci završiti i mora se naći modalitet kako da se obezbijedi zdravstvena zaštita.
“Građani Herceg Novog nemaju bolnicu i nisu u sistemu javnog zdravstva. U čitavom komleksu u Meljinama, i u bolnici, u toku je pet sudskih postupaka, arbitražnih, stečajnih, krivičnih i parničnih. Građani ne mogu da čekaju kad će se sudski postupci završiti i mora se naći modalitet kako da se obezbijedi zdravstvena zaštita”, rekao je Vučinić dodajući dapostoje određena ograničenja od strane sudske vlasti.
On je posjetio da je Komisija donijela tri zaključka.
“Prvi je bio da Vlada Crne Gore proglasi javni interes nad bolnicom u Meljinama. Drugi je da se po Zakonu o stečaju nađe modalitet da se bolnica vrati u sistem javnog zdravstva. Treći je bio apel sudskoj vlasti da se privremena mjera koja otežava sprovođenje ova dva zaključka ukloni”, rekao je Vučinić.
On smatra da postoje dvije strane problema, privatizacija bolnice Meljine i prava radnika. Imao je, dodaje, uvid u tri načina rješavanja problema između države i konzorcijuma okupljenog oko predsjednika Atlas grupe Duška Kneževića.
“Po mom mišljenju, imajući u vidu današnju situaciju sa cijenama, država treba da vrati novac konzorcijumu, a da konzorcijum vrati državi imovinu”, kazao je Vučinić.
Druga dva rješanja, su, kako kaže, da država i konzorcijum uđu u partnerstvo i podijele obaveze, ili da se traži strateški partner u nekom investitoru.
Na Vladi Crne Gore je, kaže, kako će ona u daljem periodu zastupati interese države na najbolji način.
“Imajući u vidu stanje na tržištu nekretnina i koliko je taj dio crnogorske obale atraktivan, najbolje bi bilo da država vrati ono što je bilo njeno i da nađe novog strateškog partnera”, kazao je Vučinić.
Podsjetio je da je Željezara 2012. godine kupljena od strane Tosijali holdinga za 15,1 milion eura, a neposredno prije toga država je dala garaniciju od 32 milion eura i od tih para je instaliran novi pogon u Željezari.
“Ogromna je vrijednost u zemljištu i u hali. Razvoj energetike će implicirati razvoj industrije, jer kada imate višak električne energije dobro je pretočiti je u neki prozivod”, ocijenio je Vučinić.
Kad se steknu uslovi očekuje, kaže, da će se pogon pokrenuti.
“Ako pogon bude u sklopu elektroprivrednog preduzeća koje će se tom proizvodnjom, na neki način, štititi od tržišta električne energije, koje je dinamično u poslednje vrijeme i nepredvidivo. Zašto viškove električne energije ne pretočiti u čelik i onda taj čelik prodati po mnogostruko većoj cijeni”, pitao je Vučinić.
Brojne privatizacije u Crnoj Gori sprovedene su, kaže, na štetu i države i radnika.
“Bivša vlast nije vodila računa o radnicima i bivšim radnicima i zato danas imamo veliku socijalnu nejednakost i socijalnu nepravdu za bivše radnike”, ocijenio je Vučinić.
“Država je pravila ugovore koji nisu u skladu sa javnim interesom i potpisivila je ugovore u kojima nije bilo zaštitne klauzule. Država nije pozivala na odgovornost investitora i vjerovatno nekad nije imala mehanizme, ali ključno je što nije bilo političke volje”, kazao je Vučinić.
Smatra da je potrebno više institucija koje će se baviti postupkom privatizacije budući da je tematika previše obimna za samo jedno radno tijelo u Skupštini.
Zakon o ostvarivanju prava na finansijsku podršku licima koja su bila zaposlena u privrednim društvima u čijoj je vlasničkoj strukturi bila država donešen je na predlog tađašnjeg Ministarstva za ekonomski razvoj.
“Zakon je izglasan na prijedlog Minstarstva za ekonomski razvoj. Što se tiče rudarskog metalskog sektora, oni su precizno odredili koji je to broj radnika i koji je to fiskalni uticaj na budžet Crne Gore”, kazao je Vučinić i dodao: “Kada u Skupštini predlažete zakon kao poslanik teško je nešto raditi bez pomoći od izvršne vlasti. Predsjednica Skupštine nije htjela da uvrsti ovaj Zakon u ovom periodu, pretpostavljam zbog toga što je iz partije koja je u Vladi Crne Gore”.
On je najavio da će razgovarati sa bivšim radnicima širom Crne Gore i da će se ti podaci koristiti za procjenu fiskalnog uticaja zakona.
“Kada sam predlagao ovaj zakon, vodio sam se činjenicom da je rudarsko metalski sektor od svih industrijskih sektora u Crnoj Gori najveći, sa otprilike 20 hiljada radnika. Od toga, četiri hiljade radnika je obuhvatio zakon za rudarsko metalski sektor. Tako da očekujem da taj broj za ostale sektore sigurno ne bi bio veći od broja radnika koje je ovaj zakon obuhvatio”, kazao je Vučinić.
Mali je broj radnika koji su obuhvaćeni novim Zakonom, koji nisu imali pravo po zakonu od prošle godine.
“Riječ je o desetak radnika. Ljudi su se zapošljavali nakon odlaska preduzeća u stečaj, kod istih privatnika koji su uveli ta preduzeća u stečaj. Ljudi su radili po mjesec, dva, tri kako bi zaradili za egzistenciju. To je automatski bio eliminacioni faktor za te radnike. Mislim da to nije pravedno”, rekao je Vučinić.
Poručuje da će raditi za Zakon na terenu i neće dati da padne u sijenku bilo čega.
“Angažmanom i podrškom samih radnika očekujem da čemo dobiti podršku od resornog ministarstva”, zaključio je Vučinić.
