Akademik Vladimir S. Kostić se na obilježavanju Dana Srpske akademije nauke i umetnosti oprostio od dužnosti predsjednika SANU.
Vladimir Kostić bio je predsjednik SANU punih osam godina.
U oproštajnom obraćanju je rekao: “Besjeda ili ne, tek ovo je moje poslednje regularno obraćanje članovima SANU kao predsjednika ove kuće”.
“Nakon osam godina, svojom voljom i bez ikakvih pritisaka, nalazim da bi svaki moj pokušaj produženja vršenja ove funkcije bio nametljiv, pretjeran i bez trunke pristojnosti. Jednostavno, vrijeme je za druge“, izjavio je Kostić.
Prema njegovim riječima, potpuno je neizvesno da li bi ga akademici uopšte ponovo uzeli u obzir za funkciju predsednika.
“Da li sam, bližeći se kraju mandata, zadovoljan postignutim? Naravno, ne! Ipak, radio sam sa sjajnim osobama i nemojte sumnjati u moju iskrenost kada analizu ovih osam godina zaključujem parafrazom da su uspjesi isključivo njihovi, dok su greške moje“, rekao je, između ostalog, Kostić.
Istakao je da postoje sive zone njegovih postupaka koje vrijednosno ne može da odredi, te da je uvijek govorio ono što smatra istinom nasuprot krstaškim rezolutnim nasrtajima da mu se to pravo uskrati.
“Međutim, ukoliko sam u nečemu griješio od onog što sam rekao, neće biti srećnije osobe od mene jer su neke od tvrdnji koje sam izrekao, bile bolno samoranjavanje”, smatra predsJednik u odlasku.
Kostić je podvukao u govoru da mu nije namjera da na Dan akademije navodi detaljno šta je sve urađeno za proteklih osam godina, što čini dva njegova mandata, ali da će pokušati da u kratkim tezama iznese svoj subjektivni doživljaj nekih od izazova koji čekaju SANU.
“Ljudi kojima vjerujem i sa kojima sam sarađivao, ‘optužuju’ me za pretjerano korišćenje crne boje u slikanju svakodnevnice. Stoga, na samom početku želim da vas uvjerim da u smisao SANU i njenu budućnost vjerujem više sada nego u trenutku kada sam funkciju predsjednika preuzeo. Ipak, vremena nisu zahvalna za nacionalne akademije, sa razlozima koji su van, ali ne i retko unutar njih samih“, ocenio je dojučerašnji predsednik SANU.
Prema njegovim riječima, sadašnji trenutak je najbliži “fluidnom društvu” o kome je govorio poznati poljski filozof i siciolog Zigmunt Bauman (1925-2017), u čijoj su osnovi – odsustvo snova, ideologija i utopija, te stav “da ovo što živimo nema alternativu”, kako bi se “narodi i pojedinci uvjerili da im ne treba drugi svet osim postojećeg i da ova realnost iscrpljuje sve mogućnosti”.
“Međutim, to ne može biti tačno i mi smo dužni da uporno tragamo za mogućim altrernativama, prevashodno u nauci i umjetnosti“, smatra Kostić.
Analizirao je stanje u svijetu rečima da globalna ekonomija teži stanju u kome će samo 20 odsto radne snage moći da obavlja neophodne poslove, a u dopunskoj sijenci nuklearnog, ekološkog, demografskog i drugih Armagedona, milijarde ljudi će biti suvišni i sa uskraćenom “društvenom funkcijom”.
“Od eksploatisanja gore jedini ne-eksploatisanje”
Kostić primjećuje da se crnohumorno konstatuje da je “od eksploatisanja gore jedino – ne-eksploatisanje, i uz groteskne rezervoare viška radne snage, postaće privilegija biti eksploatisan”.
“SANU se nažalost nije previše bavila problemima civilizacije koji su pod sijenkom etičke upitnosti, a trebala je da se bavi, jer ‘odustvo sumnje jednako je odsustvu skrupula’, i ta opomena posebno važi za nas, članove SANU“, rekao je Kostić, akademik i dugogodišnji predsednik ove institucije.
Konstatovao je da smo svi svedoci marginalizacije sličnih institucija kao što je SANU, ali ne samo u Srbiji, već znatno šire.
“Da li su i kome danas potrebni kapaciteti SANU? Što se tiče odnosa SANU i vlasti u Srbiji, nameće mi se utisak “tihog” zanemarivanja i nezainteresovanosti koje ne smatram slučajnim, sem u par oblasti. Istine radi, mada uglavnom na tehničkom nivou, saradnja je bila veoma korektna sa Ministarstvima kulture, prosvete i finansija”, otkrio je akademik da bi se osvrnuo na svoj položaj odlazećeg predsednika.
Naglasio je da se to stanje značajno razlikuje od uloge koju je SANU imao u prošlosti uz upađivo smanjen udio kuće u razmatranju niza društvenih iu državnih problema.
“Ne bježeći od odgovornosti i pretenciozne slutnje da sam i sam u tom smislu postao smetnja i kamen o vratu Akademije, nadam se da će se mojim odlaskom vrata barem one neophodne saradnje nešto šire otvoriti. Međutim, preporuka za one koji će na ovo mesto doći nije, ne može i ne smije biti nikakav upadljivi partijski aktivizam i isključivost, ali o tome ćete vi odlučivati za par mjeseci”, podvukao je Kostić.
Predsjednik SANU je primetio je da ubrzanje gotovo svih sfera života sve ljude izmješta u vreme instant stavova i ekspres odluka, te da je po njemu poseban problem kada se svi suočavamo sa olako postavljenim i ponižavajućim zahtevima da se neumjesnom brzinom rešavaju vjekovni problemi Kosova i Metohije, a zapravo sve u kontekstu jednog drugog sukoba.
“Korisnici interneta i društvenih mreža više pažnje posavećuju dezinformacijama nego vjerodostojnim podacima. Ili, kako je rekao Umberto Eko – “da trijaži ne pristupamo posredstvom kulture, već po sopstvenom nahođenju, i stoga nam prijeti da uskoro dobijemo šest milijardi enciklopedija čime će bilo kakvo razumijevanje postati nemoguće”. U tom prostoru dodatno djeluju oni koji organizovano grade nepovjerenje u nauku i umjetnost“, kaže Kostić, i dodaje da time misli na nedavnu kritiku članova SANU, ali bez osvrta na umetničke dimenzije njihovog rada, već na osnovu političkih intriga.
“Ponovo je vrijeme da se zapitamo – šta je SANU nama i šta smo mi njoj? U prethodnim izbornim ciklusima imali smo neshvatljivi pad broja članova, gubitak ravnoteze među oblastima, starost i rodnu zastupljenost. Ja to vidim kao grešku i u tome takođe svoju krivicu”, ocijenio je za sebe prvi čovjek SANU.
SANU deluje u tri vremenske ravni
Onda je podsjetio da SANU radno deluje u tri vremenske ravni – u prošlosti, sadašnjosti kao aktuelnom trenutku metodama koje su inherentne ovoj instituciji, i treće – budućnost, odnosno na naučno osnovanima predviđanjima i pripremama za susret sa budućnošću, kroz orijentaciju na duže kritične projekte, sa više posvećenosti nego do sada.
“SANU je u obavezi da učestvuje u definisanju vrednosti koje ćemo u našem kolektivnom zavežljaju preneti preko brisanog prostora globalizacije. Posebno naglašavam u umjetnosti, čija je funkcijja po Hajneru Mileru – “da stvori ostrva na kojima sjećanje može da se čuva, gdje mašta može da se obnavlja, da se radi protiv bujice kojoj je u osnovi satiranje sposobnosti sticanja iskustva. Jer kad kolektiv ne može da stiče iskustva, on ne može više ni da se brani. Umjetnost mora da bude jezgro otpora protiv toga”, istakao je Kostić citat velikog nemačkog pisca i dramatičara Hajnera Milera (1929-1995).
“Na kraju, članovi SANU moraju ostati dosledni svojoj naučnoj i umjetničkoj kompetentnosti i slobodi, kao i svom integritetu i poštenju, na fonu riječi jednog od naših osnivača, velikog Jovana Sterije Popovića – “Ko preže rodu isatinu reći, hud je da narod uči”. U ovim konfuznim vremenima sva je prilika da ćemo u takvim pokušajima često ostajati usamljeni, osumnjičen i osporavani, ponekad i optuživani da smo podlegli grijehu dovođenja u pitanje stavova većine“, analizirao je Kostić i priveo svoju oproštajnu besjedu kraju.
“I da završim kako priliči starcu koji sluti gora vremena: neka nam i u budućnosti ovo budu najveći problemi, a SANU će u svakom slučaju nastaviti da “hoda, žuri, posrće, trči, pada ili maršira uporedo sa ovim narodom i ovom sredinom koja ju je iznjedrila”, jer drugi narod i drugu državu naprosto nemamo“, zaključio je Vladimir S. Kostić.
