U Crnoj Gori postoje samo dvije sanitarne deponije, y Podgorici i Baru, dok se u ostalim dijelovima države smeće odlaže na 346 divljih odlagališta, koliko ih je zvanično popisano. Kada će pitanje odlaganja otpada biti riješeno na adekvatan način još je neizvjesno, a nejasno je i koliko će nas to koštati, pošto to tek treba da procijeni ekspert.
U Ministarstvu turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera očekuju da će Predlog zakona o upravljanju otpadom biti usvojen ovog mjeseca na prvom redovnom zasjedanju Skupštine Crne Gore.
“S obzirom na to da je potrebno uraditi novu procjenu sredstava za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 27 – životna sredina i klimatske promjene, a najskuplji dio se odnosi na upravljanje otpadom, preko delegacije Evropske unije u Crnoj Gori obezbijediće se ekspert koji će uraditi procjenu neophodnih sredstava i napraviti mapu puta za zatvaranje poglavlja 27, a samim tim imaćemo i procjenu neophodnih sredstava za primjenu Zakona o upravljanju otpadom”, kazali su iz tog vladinog resora.
Ističu da je predlog zakona usklađen sa evropskim standardima i da je ministarstvo transponovalo najznačajnije odredbe iz EU akata u predlog zakona, dok će se preostale odredbe transponovati kroz podzakonska akta.
Direktorica Centra za klimatske promjene UDG Ivana Vojinović u izjavi za “Dan” upozorava da se problemi sa otpadom u kontinuitetu ponavljaju. Ukazuje da ulazimo u četvrtu godinu u kojoj ne postoji državni plan upravljanja otpadom, pa samim tim ni lokalni planovi.
“Nijesu urađeni ni planovi prevencije otpada na lokalnom nivou, što su zahtjevi evropskog zakonodavstva i prvi važan korak ka izgradnji kulture reciklaže. EK nam ukazuje da nemamo uspostavljen sistem selekcije i reciklaže otpada, da se ne rješava pitanje privremenih odlagališta koja treba zatvoriti i sanirati. Već godinama Crna Gora ne uspijeva da napravi iskorak po pitanju povećanja stope reciklaže, što već postaje sistemski problem. Na teritoriji Crne Gore od 13.812 km2 zvanično je popisano čak 346 neuređenih odlagališta otpada. Trenutno se oko 56 odsto otpada odlaže na sanitarne deponije u Podgorici i Baru, dok se 21 odsto nalazi na privremenim deponijama”, rekla je Vojinović.
Podsjeća da smo obavezni da do 2030, odnosno 2033. godine imamo izgrađenu svu potrebnu infrastrukturu, uspostavljen sistem odvojenog sakupljanja otpada.
“Kada je riječ o Predlogu zakona o upravljanju otpadom, podsjetila bih da je izrada ovog zakona bila netransparentna, bez javne rasprave na kojoj se zainteresovana javnost mogla upoznati sa predlogom. Stav nadležnog ministarstva da je relevantna rasprava koja je održana u avgustu 2018. godine od strane tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma apsolutno je neprihvatljiv, jer se tekst predloga zakona nakon toga mijenjao i dopunjavao, što pokazuje prenošenje određenih djelova propisa iz 2019. godine. Nakon pet godina čekanja, ponovo smo dobili zakon koji je djelimično usklađen sa evropskom pravnom tekovinom, jer nijedan od relevantnih evropskih propisa, izuzev Direktive o pošiljkama otpada, nije u cjelosti prenesen. Posebno zabrinjava što je donošenje podzakonskih akata kojima će se vršiti dalje usklađivanje odloženo za četvrti kvartal 2025, a nekih čak za četvrti kvartal 2027. godine, čime dolazimo u situaciju da transponovanje evropskih akata u ovaj zakon vršimo punu deceniju, što odmah za sobom povlači pitanje kada će se ostvariti implementacija ovog propisa”, ukazuje Vojinović.
Izvršna direktorica NVO Grin houm Azra Vuković kaže da je upravljanje otpadom u Crnoj Gori na veoma lošem nivou, te da su ogromne količine otpadom nepropisno odložene u životnoj sredini, dok se samo dio odlaže na sanitarne deponije.
“Novi zakon o upravljanju otpadom je jedan od zakona koji se neprihvatljivo dugo priprema i donosi u Crnoj Gori – čitavih sedam godina. Iako je zbog brojnih izmjena koje je ovaj zakon pretrpio u procesu pripreme bilo nužno da prođe kroz ponovnu javnu raspravu, to je izbjegnuto i sada je predlog zakona utvrđen na Vladi i očekuje se njegovo usvajanje u Skupštini. Direktive EU u oblasti upravljanja otpadom brzo se mijenjaju i dopunjavaju, imajući na umu napredak tehnologija i praksi u ovoj oblasti, ali i sve većih zahtjeva koje države članice i one koje pretenduju da budu članice EU treba da ispune. Dug proces pripreme zakona onemogućava pravovremeno prilagođavanje zahtjevima EU u ovoj oblasti. Nema prostora za dalje prolongiranje u usvajanju i implementaciji zakona”, zaključuje Vuković.
Tekst o upravljanju otpadom kreiran je kroz projekat “Kvalitetnijim zakonima za bolju zaštitu životne sredine” Akcije za socijalnu pravdu (ASP). Podržan je od strane NVO Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP), Sjeverna zemlja, Društvo mladih ekologa Nikšić (DMEN) i Grin houma u okviru projekta “Osnaživanje učešća civilnog društva u oblasti životne sredine u procesu pristupanja EU (4E)”, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave. Sadržaj je isključiva odgovornost ASP-a i ne odražava nužno stavove CZIP, Sjeverne zemlje, DMEN, Grin Houma, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.
Proizvođači će snositi odgovornost za upravljanje otpadom
U okviru svih novina u EU zakonodavstvu, a koje su prenijete u Predlog zakona o upravljanju otpadom, poseban akcent prilikom njegove izrade dat je uspostavljanju efikasnog organizovanog sistema preuzimanja, sakupljanja i obrade otpada od proizvoda: ambalaže, električne i elektronske opreme, baterija i akumulatora vozila i guma. S tim u vezi, najbolja praksa EU, koja je prenijeta u predlog zakona, jeste Program proširene odgovornosti proizvođača, koji treba da obezbijedi da proizvođači, odnosno uvoznici proizvoda, snose finansijsku i organizacijsku odgovornost za upravljanje, kad ti proizvodi postanu otpad. Ovo je veoma bitno za Crnu Goru, kao malu državu, koja uvozi relativno veliku količinu pomenutih proizvoda, koji su obuhvaćeni sistemom proširene odgovornosti (mali je broj proizvođača ovih proizvoda u Crnoj Gori). U skladu sa EU Direktivom o smanjenju uticaja određenih plastičnih proizvoda na životnu sredinu, predlogom zakona tretirano je i pitanje otpada od plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu i otpadnog ribolovnog alata koji sadrži plastiku. S obzirom na to da ima visok potencijal za recikliranje, preporuka je iz pomenute direktive, a što je uneseno u Predlog zakona o upravljanju otpadom, da se i za ovaj otpad, u skladu s principom “zagađivač plaća”, propiše proširena odgovornost proizvođača kako bi se osiguralo finansiranje odvojenog sakupljanja otpada, a samim tim i njegovo recikliranje i ponovna upotreba, objašnjavaju iz ministarstva.
Kaznama do više reda
Direktor ekološkog pokreta “Ozon” Aleksandar Perović kazao je za “Dan” da Predlog zakona o upravljanju otpadom, čije se usvajanje čeka od kraja 2018. godine, donosi značajniju kaznenu politiku, što je preduslov za unapređenje postojećeg stanja u oblasti upravljanja otpadom, koje je na nivou alarmantnog, što svjedoči stanje na terenu.
“Ukoliko su kaznene mjere za odgovorne samo mrtvo slovo na papiru, što je bio slučaj i zbog podjela nadležnosti inspekcijskih organa, teško je očekivati da se na ozbiljan način tretira problematika upravljanja otpadom. Stoga smatramo da je ovim predlogom zakona došlo do jasnijeg definisanja nadležnosti, kako odgovornih u jedinicama lokalnih samouprava, tako i kod proizvođača otpada. Ono što smatramo zanimljivim jeste i dio oko proširene odgovornosti proizvođača, kao i depozitnog sistema upravljanja otpadom, što podrazumijeva i mnogo ozbiljniji pristup problematici privrednih subjekata koji generišu najveće količine onih vrsta otpada koje imaju vrijednost na tržištu sekundarnih sirovina. Biće zanimljivo ispratiti kako će proći parlamentarna rasprava kada zakon dođe na red da se usvoji, a nadamo se da će to biti u najskorijem roku, jer očigledno da ni zakonodavna vlast ne prepoznaje koliko je bilo bitno da se to uradi prije pet godina, kao i da je neophodno da se isto uradi i sa Nacionalnim planom upravljanja otpadom”, naglasio je Perović.
(Portal Dan)
