U Crnoj Gori, uprkos zakonima, strategijama i višegodišnjim programima institucionalne zaštite djece, ugovoreni brakovi maloljetnih Romkinja i dalje se bilježe u praksi – prema podacima policije registrovano je 17 slučajeva trgovine ljudimama, radi nedozvoljenog braka od 2020. do 2026. godine, piše Pobjeda.
Nevladin sektor upozorava na nove slučajeve svake godine – sume dosežu i do 20.000 eura, kao i sistem u kojem se djevojčice i dalje nalaze između tradicije, siromaštva i nedovoljne zaštite institucija.
Upravo nevladin sektor prvi upozorava da se problem i dalje produbljuje na terenu.
Izvršna direktorica Centra za romske inicijative Fana Delija navodi da su samo od početka ove godine evidentirana četiri slučaja ugovorenih maloljetničkih brakova, dok ih je tokom 2025. bilo devet.
– Prošle godine najviše ugovorenih dječjih brakova bilo je u Nikšiću, ali smo slučajeve imali i u Podgorici, Kotoru i Beranama. Od januara do danas registrovana su dva slučaja u Nikšiću i dva u Beranama, od čega se tri odnose na maloljetne djevojčice. Žrtve često nemaju stvarnu mogućnost da prijave slučaj ili izađu iz začaranog kruga nasilja. Naša praksa pokazuje da se slučajevi često odbacuju zbog navodnog nedostatka dokaza, pa žrtve na kraju prihvate brak jer se najteže vraćaju upravo počiniocima – roditeljima. Dešava se da djevojčice budu vraćene porodicama koje su ih same prodale ili ugovorile brak – tvrdi Delija.
Posebno problematičnim Delija smatra neujednačeno postupanje tužilaštava.
– Postoje slučajevi u kojima su pronađeni zlato, novac, svečane haljine i drugi jasni elementi ugovorenog braka, ali su prijave odbacivane. Tužilaštvo izda nalog za pretres stana no to nije dovoljno. Kažu da nema dovoljno dokaza i na tome se završi. U međuvremenu, djevojčice napuštaju školu, državu i djetinjstvo. Cijena za maloljetne djevojčice u ugovorenim brakovima kreće se od tri do čak 20.000 eura, zavisno od porodice, zajednice i okolnosti – upozorila je Delija.
Fana Delija (Foto: UGC)
Ona je navela da, država prepoznaje problem, ali i dalje ne obezbjeđuje dovoljno konkretne mehanizme zaštite.
– Potrebna su specijalizovana skloništa za žrtve dječjih ugovorenih brakova, kako bi djevojčice imale sigurno mjesto i realnu šansu da prijave nasilje. Jedno od rješenja jeste da država nekako finansira organizacije koje se bave isključivo suzbijanjem dječjeg ugovorenog braka u smislu prevencije neophodno je obezbijediti sklonište na koje naša organizacije već od 2021. godine ukazuje. Sklonište bi žrtvama dječjeg ugovorenog braka pomoglo da se osnaže, da prijave, da imaju mogućnost izbora i da znaju da su zaštićene. To bi pomoglo kompletnoj zajednici da postoji „adresa“ na koju mogu računati i napraviti uvijek izbor, a ne ovako da zavise od ugovorenih brakova na koje ih roditelji natjeraju. Nažalost, država ne prepoznaje potrebu, ona prepoznaje problem ali ne pronalazi načine da pomogne – naglasila je Delija.
Iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava poručuju da se kontinuirano radi na jačanju obrazovnih i preventivnih programa, posebno kroz Strategiju za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana, kao i kroz akcione planove usmjerene na obrazovanje, podizanje svijesti i saradnju sa zajednicama.
– Važno je naglasiti da Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava nije nadležno za krivično gonjenje i sankcionisanje – to je u domenu pravosuđa i organa gonjenja. Naša uloga je da kroz edukaciju, radionice i saradnju sa zajednicom mijenjamo stavove i podižemo svijest, kako bi se ovakve prakse postepeno eliminisale. Rezultati su vidljivi kroz povećan broj djevojčica iz romske zajednice koje pohađaju i završavaju osnovnu školu, kao i kroz saradnju sa UNICEF-om i nevladinim sektorom. Prevencija je zajednička odgovornost. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija obezbjeđuje obrazovne programe i podršku školama, dok centri za socijalni rad, policija i sudovi imaju obaveze iz svoje nadležnosti. Kulturni obrasci ne mogu biti opravdanje za kršenje prava djece – kazali su resornog ministarstva.
Podaci Uprave policije pokazuju da problem ima i jasnu krivično-pravnu dimenziju.
– Od 1. januara 2020. do 22. aprila 2026. godine u Crnoj Gori registrovano je ukupno 17 slučajeva trgovine ljudima u svrhu sklapanja nedozvoljenog braka, a za sve slučajeve podnesene su krivične prijave. Informacija dolazi kroz operativni rad, saradnju sa centrima za socijalni rad, nevladinim organizacijama i međunarodnim partnerima, ali i prijavama građana. U saradnji sa Centrom za socijalni rad i Timom za formalnu identifikaciju žrtava trgovine ljudima, preduzimaju se mjere hitnog izmještanja, institucionalnog zbrinjavanja, psiho-socijalne podrške i integracije žrtava – naveli su iz MUP-a.
Dok institucije ističu mehanizme zaštite, nevladin sektor upozorava da praksa pokazuje ozbiljne sistemske slabosti, a da bez jače koordinacije i zaštite žrtava, djevojčice i dalje ostaju najranjivija karika.
U borbi protiv ugovorenih brakova, ključno pitanje ostaje ne samo koliko strategija postoji – već koliko brzo sistem može zaštititi djecu prije nego što budu uvučena u brak.
Maloljetnički i ugovoreni brakovi među pojedinim romskim zajednicama u Crnoj Gori ostaju jedan od najtežih oblika kršenja dječjih prava, uprkos zakonima, strategijama i međunarodnim obavezama države.
Korijeni tradicije
Praksa ugovorenih brakova u pojedinim romskim zajednicama vuče korijene iz višegeneracijskih patrijarhalnih običaja, nastalih u uslovima siromaštva, socijalne isključenosti i potrebe za očuvanje porodičnih i ekonomskih veza unutar zajednice.
Tradicionalno, brak se često posmatrao kao savez porodica, a ne individualni izbor djevojčice ili dječaka. U pojedinim sredinama podrazumijevao je dogovor roditelja, razmjenu novca ili darova, simbolične ili stvarne „otkupnine“ za nevjestu, ranu udaju djevojčica, prekid školovanja i prelazak u domaćinstvo muža.
Iako svi Romi ne praktikuju ove običaje, u određenim marginalizovanim zajednicama oni i dalje opstaju, posebno tamo gdje su siromaštvo, nizak nivo obrazovanja i društvena izolacija najizraženiji.
U savremenom kontekstu, ovakve prakse predstavljaju ozbiljno kršenje dječjih prava i često imaju elemente trgovine ljudima, zbog čega ih međunarodne organizacije i domaće institucije tretiraju kao oblik rodno zasnovanog nasilja.
Borba protiv ove tradicije ne vodi se protiv kulture, već protiv praksi koje ugrožavaju osnovna prava djevojčica – pravo na obrazovanje, sigurnost, zdravlje i slobodan izbor.
Ključno rješenje
Stručnjaci i aktivisti godinama upozoravaju da su za stvarno suzbijanje dječjih ugovorenih brakova potrebni: specijalizovana skloništa za žrtve, jače finansiranje organizacija koje rade prevenciju na terenu, dosljednije procesuiranje roditelja i posrednika, bolja koordinacija policije, tužilaštva, škola i centara za socijalni rad, kontinuirano obrazovanje djevojčica, ekonomsko osnaživanje porodica.
Bez ovih mehanizama, upozoravaju sagovornici, mnoge djevojčice će i dalje ostajati zarobljene između tradicije, siromaštva i institucionalne sporosti.
