Čuvena italijanska glumica Đina Lolobriđida preminula je u 95. godini.
Lolobriđida je stekla slavu pedesetih godina prošlog vijeka, kao mediteranski seks simbol, a kasnije je radila kao fotoreporter i vajarka nakon što je napustila svijet filma, prenosi Rojters.
Neki od njenih najzapaženijih filmova su: Hleb, ljubav i snovi, Kralj, kraljica i sluga, Servantes, Trapez, Carska Venera, Zvonar iz Notr Dama.
Rođena je 4. jula 1927, u Subijaku, malom mjestu pedesetak kilometara udaljenom od Rima kao Luiđina Lolobriđida. Posle završetka rata, u kojem se porodica selila po malim mjestima, da bi lakše izdržala nemaštinu, Đina je odlučila da nastavi školovanje. Izborila se za skromnu stipendiju i 1945. godine upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Rimu.
Roditelji nisu bili u mogućnosti da joj dovoljno finansijski pomažu, i snalazila se tako što je pozirala kao model, a onda se 1947. godine prijavila i na takmičenje za Mis Italije. Iako je publika najburnije pozdravila upravo njen izlazak na pistu, osvojila je treće mjesto.
Uprkos tome što je u Rim otišla da studira likovnu umjetnost – Đina Lolobriđida nije odoljela: prihvatila je 1946. godine malu ulogu u filmu Aquilla nera (Crni orao) jer je honorar bio veliki. Kasnije je dobila još nekoliko manjih uloga, a ubrzo potom nastupa u ekranizaciji Donicetijeve opere Lucia di Lammermoor (1947) kada shvata je da bi gluma mogla biti njen prvi poziv.
Sa ulogom u filmu-operi I pagliacci, počela je da puni novine koje su bile pune izvještaja o Đininoj „neponovljivoj ljepoti”. Nakon sljedećih filmova (Mlada ne može čekati, Alina, Srca bez granica) počela je da koristi ime Đina Lolobriđida, a ubrzo (1950) je uslijedio poziv u Holivud, koji nije odbila, ali se zbog nesuglasica, vraća u Evropu, uči engleski i francuski i postaje jedna od najtraženijih glumica.
Za samo nekoliko godina (početkom pedesetih) snimila je desetak filmova, među kojima su joj neki obilježili karijeru: Grad se brani, Fanfan la Tulipe, Hleb, ljubav i fantazija, Hleb, ljubav i ljubomora, Rimljanka po romanu Alberta Moravije, Supruga za jednu noć…
💔
Pane Amore e Fantasia
(1953)#RIP#GinaLollobrigida pic.twitter.com/XxNJFr8ysu— clod_aurolo (@fraurolo121) January 16, 2023
Đinina popularnost u Evropi stalno je rasla, i glumica je izazivala gužvu gde god bi se pojavila. Njen izlazak iz hotela na Kanskom festivalu 1953, uzrokovao je haos, da je morala da interveniše policija.
Posle filma Najljepša žena na svijetu, ekranizaciji života Line Kavalieri, glumice i pjevačice iz doba belle epogue, u kojemu je otpjevala arije iz opere Toska, i slavna Marija Kalas nije mogla da vjeruje da Đinino pjevanje nije sinhronizovano.
Za ulogu u tom filmu, Lolobriđida je dobila prestižnu nagradu David di Donatello i proglašena za najbolju glumicu godine.
Pošto je 1956. godine snimila Trapez i Zvonara crkve Notr Dam, opsijedaju je obožavaoci gdje god se pojavi. Postaje rado viđen gost i brojnih državnika među kojima je bio i Josip Broz Tito.
Godine 1957, rađa sina u braku sa doktorom Milkom Škofičem, ali nastavlja da radi i snima.
Već tri mjeseca posle porođaja, pojavila se u Londonu i počela sa pripremama za filmove Ana iz Bruklina, Zakon i Salomon i kraljica od Sabe sa Julom Brinerom.
Okretanje fotografiji
Sedamdesetih godina prošlog vijeka, i dalje je snimala filmove, ali ju je sve više interesovala fotografija. Iako je do tada već učestvovala na brojnim takmičenjima fotoamatera, strast za fotografijom dobila je takve razmjere da joj je postala osnovna aktivnost.
Godinu dana putovala je Italijom i napravila više od 20.000 fotografija, od kojih je oko 200 odabrala za svoju prvu knjigu: Italia mia. Prvo izdanje je „planulo”, a Đina 1976. godine objavljuje i dvije knjige Filipini i Manila.
Nekoliko decenija nakon što je prestala da radi pred kamerama, pojavljivala se na Balu ruža i Balu Crvenog krsta u Monte Karlu.
Ljeta je provodila u svom domu u Rimu a hladnije dane u svojoj vili u jednom švajcarskom skijalištu.
(RTS)
