Posljednji autobus sa jermenskim izbjeglicama napustio je Nagorno Karabah, rekla je portparolka jermenske vlade. U Jermeniju je do sada stiglo više od 100.000 izbjeglica. Jerevan optužuje vladu u Bakuu za etničko čišćenje. Azejbejdžan to negira.
Najviše izbjleglih iz Nagorno Karabaha, njih 100.514 stiglo je u pogranični grad Goris.
Međunarodna organizacija za migracije ističe da je većina njih posle napornog puta utočište pronašla u Jermeniji.
Misija Ujedinjenih nacija u Nagorno Karabahu saopštila je da je nakon egzodusa, u kojem je u posljednjih nekoliko dana iz tog regiona pobjeglo više od 100.000 Jermena, ostalo samo od 50 do 1.000 pripadnika jermenske etničke zajednice.
“Misija je pogođena načinom na koji je lokalno stanovništvo iznenada napustilo svoje domove i patnjom koju je to iskustvo moralo izazvati”, saopštio je tim UN nakon nedjeljne misije koju je vodio stalni koordinator UN u Azerbejdžanu zajedno sa drugim visokim zvaničnicima.
Tim UN je od lokalnih sagovornika saznao da je između 50 i 1.000 etničkih Jermena ostalo u regionu Nagorno Karabaha.
“Sto hiljada ljudi je napustilo Karabah. Zbog straha da nisu bezbjedni krenuli su na dug i neizvjestan put. Stigli su u djelove zemlje gdje o njima brinu prije svega rođaci, zatim prijatelji i grupe koje se organizuju preko društvenih mreža. Njih oko 40.000 direktno je smjestila vlada”, kaže Džo Lovri, portparol Međunarodne organizacije za migracije.
Međunarodna organizacija za migracije otvara mobilne klinike. Osim pružanja primarne zdravstvene zaštite i dijagnostike, tu su i psiholozi. Neki odlaze u bolnice.
“Mi smo penzioneri. Muž i sin, koji su bili vojnici, sada su invalidi. Ostavila sam svoje pretke tamo, a sa sobom sam ponijela šaku zemlje. Šta ćemo da radimo? Ne znam. Koga briga za penzionere”, ističe Ofelija Agajanjan, izbjeglica iz Karabaha.
Jermeni su putovali danima, a skloništa su nalazili u pećinama.
“Isti dan kada su počeli napadi na naše selo, pobjegli smo u pećinu. Kada je vreme dozovolilo da napustimo selo Berdadžor, svi smo pošli i niko ništa nije ponio. Svi smo mi radničke porodice. Trudimo se da zbrinemo svoje najbliže”, navodi Andranik Harutjanjan, izbjeglica iz Karabaha.
Izbjegli iz Karabaha primaju humanitarnu pomoć i odmaraju se u Gorisu, prije nego što odu kod prijatelja, rođaka, volontera ili na mjesta koja je obezbijedila vlada Jermenije.
“Želimo da pomognemo našim sunarodnicima. Razumemo šta je bol. Moramo podržavati jedni druge, a ne čekati pomoć sa strane. Jer niko ne želi da nas čuje, vidi i razumije naš bol”, poručuje Svetlana Lazarjan, izbjeglica iz Karabaha.
Jerevan je obezbijedio privremeni smještaj za oko 49.000 ljudi.
“Vjerenica i ja smo htjeli da se vjenčamo u regionu Hadrut. Ali se nažalost dogodila se ova tragedija. Ne padamo u očaj. Moći ćemo to da prevaziđemo i ponovo ustanemo. Ako ne bude posla u državnim institucijama, bavićemo se poljoprivredom i brinuti o porodici. Mi smo radni narod, možemo nešto da stvorimo”, navodi Edgar Idigriajan, izbjeglica iz Karabaha.
Jermenija je optužila Azerbejdžan za etničko čišćenje što je Baku demantovao, ističući da su Jermeni u enklavi dobrodošli da ostanu na toj teritoriji. Baku tvrdi i da nema namjeru da napadne Jermeniju.
(RTS)
