PIŠE: Duško KOVAČEVIĆ
Ovih vrelih dana, vrelih u svakom smislu, mada, ruku na srce, kada to kod nas nijesu vreli dani i događaji, pogotovo u poslednje tri godine, intezivirala se priča o Dušku Kneževiću; njegovom mogućem povratku i o eventualnom svjedočenju, da li u još uvijek apstraktnom i dalekom procesu protiv Đukanovića, imajuću i vidu hapšenje Veska Veljovića i taj krug na vrhu koji počinje da se sužava dokidanjem slobode?
“Udaljene sumnje” su iščezle zajedno sa njihovim tvorcem Milivojem Katnićem i sada je sve moguće, pogotovo ako doktor Knežević iznese svoja saznanja iz zavičaja događaja, mada je veliko pitanje da li on više ima šta reći i da li je davno ispucao sve adute, a oni nijesu bili ni sitni ni beznačajni, naprotiv.
Međitim, ima kod Duško i tag šarlatanskog poriva i neostvarenih prijetnji upakovanih u imaginarnu prazninu famozne Plave torbe, a on kao i svi veliki biznismeni uglavnom trguje i gleda svoja posla. Ali ko to, pogotovo danas, ne gleda svoj interes i upravo je to bila dokazna snaga Kneževićevih argumenata, jer tajne snimke i “kastodi račune” prvog miliona nije mogao da nam pribavi neki zaneseni idealista, društveni aktivista i opsjenar.
Ono što Dušku danas zamjeraju svi ti čistunci i puritanci, nekadašnju pripadnost Milovom mračnom koridoru moći, upravo je ono najbolje i najvrijednije kod njega u ovom trenutku raspleta, jer kao što rekoh – odakle mogu doći vjerodostojna svjedočenja potkrjepljena papirima, osim od aktera velike igre. Sjetimo se te čudesne rečenice po mnogima najvećeg njemačkog pjesnika Helderlina: “Tamo gdje je opasnost – tu raste i spasonosno“. Upravo tu!
I nije to jedini kapital koji nam dolazi od Di Keja. Upravo u predvečerje litija pokretanjem afere “Kuverta”, tom svojevrsnom društvenom fizijom, Duškovim kočopernim stavom i beskompromisnim fajtom sa Milom i njegovim klanovskim okruženjem – načeta je ta poslovična monolitnost i solidarnost unutar do tada nedodirljivog gospodarevog sistema, pa čak i kada te šamaraju i uništavaju. Duško je posijao sjeme neposlušnosti i nepristajanja u Đukanovićem omertskom okruženju koje će rezultirati upravo na litijama kada jedan broj DPS-ovaca izlazi na ulice sa ikonom u ruci, umjesto što će kao ranije sagnuti glavu i gledati u finu prašinu.
Dvadesetak dana pred samo održavanje prelomnih izbora 30. avgusta 2020. Interpol će odbaciti tri crnogorske potjernice za predsjednikom Atlas grupe čime će, opet po prvi put, zapadni centri moći jasno dati do znanja da ne stoje više iza Đukanovića, iako je sami Milo, prilično siguran, rekao jednoj bliskoj saradnici da će Duško biti uhapšen i otpremljen u Crnu Goru, a što će biti zicer pred izborni dan. Prevario se, ili – prevarili su ga?
Dakle, sa Duškom Kneževićem i zahvaljujući Dušku počeo je Milov pad, i čini mi se da mu to današnje vlasti ne cijene puno, štaviše, gotovo da mu i oni prijete. Kao da im ne odgovoraju Duškove ispovjesti pred sudom, što otvara jedno veoma nelagodno pitanje koje čitavu stvar odvodi u zonu dodatne komplikacije i faustovske pogodbe po kojoj je Đukanoviću obećano zatvaranje očiju kada je pitanju njegova inkriminacija?
Ili je u igri sasvim druga stvar: Di Keja odavno bije glas da ima dobrog udijela u formiranju mnogih Vlada u Crnoj Gori, čak i onih u Srbiji, pogotovo Tadićeve (premijer Mirko Cvetković). Uporedo sa velikim biznisom Knežević, taj stari “geneksovac” je bio čitavo vrijeme i homo politicus sa jakim vezama, kumstvima i finansijskim dodirima sa mnogim političarima i strankama, a može se takođe čuti da i danas, poslovno ranjen, finansira neke političke entitete. Pa šta je njegova “A plus” televizija, koja mu donosi samo troškove, do par ekselans politički instrument utjecaja. Uz sve to dodajmo i tu staru i konspirativnu tezu da je mason najvećeg stepena i da li to ima veze sa gore pomenutim skidanjem sa međunarodne crvene potjernice Interpola, teško je odgovoriti. Ali, mnogo je pitanja i mnogo razloga za strah od njegovog povratka.
