„Nimalo me ne iznenađuju ovakve protivrečne izjave predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića kad je riječ o našem „prijateljstvu“. Nekad silni gospodar i diktator, sada politički očajnik, u više navrata je imao nekontrolisane izlive mržnje i pokazivao nervozu, znojeći se pred nezgodnim pitanjima oko bezbroj afera u kojima je bio glavni akter koje su uzdrmale i osiromašile Crnu Goru, a koje sam u kontinuitetu objavljivao. Halapljivi Đukanović riječ „prijateljstvo“ koristi po potrebi, pritom ne vodeći računa da mu više niko ne vjeruje i da doživljava potpun moralni pad“, kazao je za portal IN4S, predsjednik Atlas grupe, Duško Knežević, komentarišući odluku Agencije za sprečavanje korupcije koja utvrdila je da „predsjednik Crne Gore Milo Đukanović nije prekršio Zakon o sprečavanju korupcije putovanjem u Sen Trope o trošku Kneževića“.
Na pitanje kako komentariše priznanje Đukanovića da je, od 26. juna do 29. juna 2010. Godine, bio na putovanju u Sen Trope, „da je troškove putovanja snosio organizator, da je na predmetno putovanje bio zbog proslave – odbrane doktorskog rada Duška Kneževića, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavljao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem već je na proslavu išao kao prijatelj Duška Kneževića“, kako se navodi u obrazloženju odluke ASK-a, koju je donijela 12. oktobra, nakon sprovedenog postupka, Knežević odgovara da je Đukanović pritisnut nepobitnim dokazima, koje je pravni tim Atlas grupe i predočio ASK-u, na osnovu prijave MANS-a da postoji sumnja da funkcioner Milo Đukanović u imovinskom kartonu iz 2010, u dijelu prihoda za sebe i svoju suprugu Lidiju, nije naveo prihod ostvaren po osnovu poklona od strane predsjednika Atlas grupe Duška Kneževića u iznosu od najmanje 22.763 eura za troškove puta i boravka u ljetovalištu Sen Trope, u Francuskoj, ne libi se da izjavi da je prihvatio poziv za egzotično putovanje kao „prijatelj Duška Kneževića“. Takvo konvertitstvo Mila Đukanovića najbolje govori o njegovoj moralnosti.
Iz portala IN4S su pitali Kneževića zašto je onda Đukanović početkom 2019. godine izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj.
“To su bili prvi znaci panike i preznojavanja Mila Đukanovića, dok je komentarisao optužbe na njegov račun, pošto sam objelodanio aferu „Koverta“ i „Ničija kuća“. Konkretno, tog 21. januara 2019. godine, u vili „Gorica“, kategorički je negirao da je vlasnik palate koja se gradi u neposrednoj blizini ispod Gorice.
To je bio krajnje neuvjerljiv odgovor posrnulog predsjednika Crne Gore. Nemajući jače argumente da opovrgne istinitost mojih riječi da je kuća pod Goricom u njegovom vlasništvu, tvrdio je da je netačno je da smo on i ja razgovarali na tu temu. Tada je upotrebio „kultnu“ konstataciju da je „sve posljedica toga što Knežević misli da smo prijatelji“.
Još burlesknije je bilo pozivanje predsjednika DPS-a na poštenje kad je izjavio: „Ne bih imao potrebu da utajim tu nekretninu, jer sve što sam stekao, stekao sam legalno (!?)“.
O optužbi Đukanovića da manipulacijama hoće da sakrije imovinu Knežević odgovara:
“Koliko je pošten čovjek koji je vodio državu Crnu Goru kao svoj lični feud, lično sam se uvjerio kada su njegovi slijepi poslušnici u institucijama pod njegovom kontrolom – Centralnoj banci, Privrednom sudu i Specijalnom državnom tužilaštvu, izvršavajući nalog Đukanovića, uništili dvije banke, Atlas i Invest banku, sve u cilju da on i njegova familija ojačaju svoje poslovno carstvo i, preko svojih kriminalnih klanova, preuzmu vrijednu imovinu Atlas grupe. Ostavili su bez posla 1.000 zaposlenih u Atlas grupi. To nije bilo stalo Milu Đukanoviću, zaslijepljenom željom za osvetom zbog moje odluke da se oduprem besprizornom političkom progonu pokrenutom da bi mi lakše oteli ono što sam stvarao 30 godina.
O težini moje krivice presuđivaće sudovi u Crnoj Gori, kad budu reformisani. A ozbiljan šamar Đukanoviću i njegovim poslušnicima, koji su konstruisali nepostojeće optužnice i raspisivali potjernice protiv mene, udario im je Interpol odbijajući njihove zahtjeve kao politički motivisane.”
Na konstataciju da su krivične prijave koje je podnosio protiv Đukanovića ostale u fijokama tužilaštva koje je personifikovao Milivoje Katnić, Knežević kaže da je izlišno govoriti o tužilaštvu “pod vođstvom člana kriminalnog klana”, te ističe da se, i da je Katnić imao hrabrosti, Đukanović sa njim ne bi smio suočiti na sudu, jer je njegov argument istina.
“A da je normalan i pošten predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović bi dozvolio da se ispitaju brojne afere povezane sa njim. Brojna su njegova nepočinstva, od afere “ničija kuća”, “Telekom” i A2, do KAP-a. Politički istrošeni Đukanović ni poslije mog otkrivanja njegove lične afere nije dopustio da mu se otvori kastodi račun, kako bi crnogorska javnost konačno saznala kako je manipulativnim operacija, trgujući akcijama porodične Prve banke, stvorio bogatstvo, praveći od “prvog miliona” milione koje je uložio u gradnju grandiozne vile u najljepšem dijelu Podgorice, zbog čega se odrekao „prijateljstva“.
Ovako, kako navodi jedan od političara, postao je teret svima, a najviše samome sebi. Posrnuli Milo Đukanović ima priliku da se „ponosi“ novim izvještajem Evropske komisije, koji u prvi plan ističe aferu „Kovertaˮ, čiji su glavni akteri upravo on i generalni sekretar njegove službe, bivši gradonačelnik Podgorice Migo Stijepović. Ne vjerujem da se predsjednik DPS-a zacrveni zbog sopstvene sramote, vjerovatno zažmuri ili okrene glavu kada dođe do tog dijela u kom je zapisano da, zbog afere kojoj je upravo on kumovao naručujući politički reket, i bez reformisanog pravosuđa, ne može Crna Gora da se približi Evropskoj uniji”, navodi predsjednik Atlas grupe Duško Knežević.
