Predsjednik Atlas Grupe Duško Knežević otvorio je još jednom aferu prvog miliona Mila Đukanovića, a na tu aferu crnogorsko tužilaštvo nije uradilo još ništa konkretno da se sve te sumnjive finansijske transakcije rasvijetle.
„Prvi milion za Mila uplatili su gospoda braća Ban preko Švajcarske na moj račun, račun moje kompanije na Kipru sa koje je data garancija Pireus banci koja je potom dala kredit Milu Đukanoviću. Samo iz tog traga novca može se vidjeti da ja nisam čuvar blaga Mila Đukanovića. Nisam to nikad bio. To su njemu vrlo bliski ljudi Brano Gvozdenović, Peđa Nenezić, Duška Jeknić i ljudi koji su u kriminalnim poslovima sa Đukanovićem. Ja sa njim nikada nisam bio u kriminalnim poslovima. Da sam imao njegove pare nikada ne bih ugrozio sebe ovako, da me protjera i sve mi otme u Crnoj Gori. Pošto sam ja vjerovao u Crnu Goru držao sam jaja u jednoj košari i desilo mi se to što mi se desilo. Sada moram da se borim i pokušam to da vratim preko međunarodne tužbe za arbitražu i sporova koje vodim u Crnoj Gori”, kazao je Knežević.
„Capital invest” je nakon dobijanja kredita od milion i po evra u avgustu 2007. godine učestvovao u emisiji akcija Prve banke i za taj novac dobio oko 12 hiljada akcija po 127 eura, nakon čega je njena vrijednost na berzi počela drastično da raste. Naknadno je povećan njegov broj akcija kroz podjelu dividende i učešće u još jednoj manjoj emisiji dokapitalizacije, pa je Đukanovićeva firma imala još oko 11 hiljada akcija.
Godinu kasnije, u julu 2008, Đukanović prodaje dio akcija po 610 evra i vraća iznos kredita. Pet mjeseci kasnije CBCG konstatuje da je banka ugrožena da nema potrebne parametre likvidnosti da bi mogla nastaviti rad i pokreće mjere sanacije banke, a Vlada odobrava državnu pomoć kroz povoljan kredit od 44 miliona evra.
U decembru 2008. godine država izdala kredit od 44 miliona evra, a preuzela sve akcije banke u zalog.
”Tada počinje jedna druga nezakonita aktivnost i klasični konflikt interesa Mila Đukanovića. U 2009. godini dolazi na naplatu prva rata kredita koju Prva banka treba da vrati državi, ali banka nema novca a ako ne vrati ratu svi akcionari računajući i Mila Đukanovića i njegovog brata najvećeg akcionara gube vlasništvo. I tada dolazi do one čuvene akcije da Vlada iz trezora državnoj firmi koja ima depozit u Prvoj banci uplaćuje milion eura, a zatim banka taj milion eura podiže iz depozita i vraća u državni trezor kao dio prve rate. Trezor taj milion ponovo uplaćuje državnoj firmi na račun u Prvoj banci a banka ga vraća i tako 11 puta. Na taj način banka državnim novcem ‘vraća’ prvu ratu kredita. Drugu ratu kredita su najvećim dijelom vratili tako što je Vlada uplatila novac državnim fondovima koji su ga držali kao depozit u Prvoj banci. Kada je trebalo da vrate treću ratu, država je omogućila da se sve transakcije oko prodaje dijela akcije Elektroprivrede italijanskoj A2A obavi preko Prve banke, i onda su od tog novca vratili ratu”, kazao je tadašnji guverner Centralne banke Ljubiša Krgović.
On navodi da je ovdje Đukanović bio u klasičnom konfliktu interesa jer je omogućio državnu pomoć banci u kojoj je bio akcionar on i njegov brat i jer je omogućio korišćenje državnog novca i poslova da ta banke državnim parama vrati kredit državi.
(Borba)
