Poslije deset godina tokom kojih crnogorski pravosudni organi nijesu uspjeli da Svetozara Marovića pošalju na izdržavanje zatvorske kazne, Osnovni sud u Kotoru je 10. oktobra donio rješenje kojim je konstatovao da je nastupila apsolutna zastarjelost izvršenja kazne od tri godine i devet mjeseci zatvora, na koju je nekadašnji visoki funkcioner Demokratske partije socijalista pravosnažno osuđen zbog zloupotrebe službenog položaja i prevare.
Iz obrazloženja rješenja, koje je donio predsjednik suda Srđan Klikovac, proizlazi da je Marović godinama uspijevao da izbjegne odlazak u zatvor, najprije pozivajući se na ozbiljne zdravstvene probleme zbog kojih je tražio odlaganje kazne, a potom boravkom van Crne Gore, gdje je ostao nedostupan domaćim pravosudnim organima.
Sud je u početku prihvatio medicinsku dokumentaciju i nalaze vještaka koji su ukazivali na potrebu njegovog bolničkog liječenja, pa mu je odobreno tromjesečno odlaganje odlaska u zatvor.
Međutim, kada je u aprilu 2017. godine novo vještačenje pokazalo da njegovo zdravstveno stanje više ne predstavlja zakonski osnov za odlaganje, Marović nije bio dostupan organima koji je trebalo da ga sprovedu na izdržavanje kazne.
Uslijedile su naredba za prinudno dovođenje, nacionalna, pa međunarodna potjernica, ali nekadašnji predsjednik Državne zajednice Srbija i Crna Gora nije završio iza zatvorskih rešetaka.
Deset godina od pravosnažnosti ranije presude, 10. oktobra 2026. godine, nastupila je apsolutna zastarjelost, pa je sud obustavio postupak izvršenja kazne.
Odlaganje zbog bolesti
Prema dokumentaciji Osnovnog suda u Kotoru, postupak izvršenja kazne protiv Marovića započet je još u oktobru 2016. godine, kada je sud uputio poziv osuđenom da pristupi radi uručenja akta za odlazak u zatvor.
Marović se, međutim, nije pojavio.
Njegov tadašnji branilac, advokat Zdravko Begović, 28. oktobra obavijestio je sud da se njegov klijent već duže nalazi na bolničkom liječenju u Beogradu i da zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti da dođe u Kotor.
Uz podnesak je dostavljena medicinska dokumentacija Specijalne bolnice za srce i krvne sudove „Ostrog“ iz Beograda, u kojoj se Marović liječio.
Sud je potom stupio u direktnu komunikaciju sa bolnicom, tražeći podatke o njegovom zdravstvenom stanju, toku liječenja i očekivanom otpustu.
Iz bolnice je saopšteno da je Marović 26. oktobra 2016. godine primljen kao hitan slučaj radi nastavka liječenja i ispitivanja, kao i da su planirane dodatne kardiološke i druge dijagnostičke procedure.
Odbrana je ukazivala da bi upućivanje Marovića u zatvor u takvom stanju moglo ozbiljno ugroziti njegovo zdravlje, pa čak i život.
U molbi dostavljenoj 1. decembra 2016. godine navedeno je da je Marović duže vrijeme ozbiljno bolestan, da se nalazi na višemjesečnom bolničkom liječenju i da je pod stalnom kontrolom ljekara, uz odgovarajuću terapiju i poseban režim ishrane.
Istovremeno je ukazivano na njegovo psihičko stanje i potrebu za redovnim psihijatrijskim tretmanom.
Odbrana je tražila da se odlazak u zatvor odloži sve dok se njegovo zdravstveno stanje ne stabilizuje do mjere koja bi mu omogućila da kaznu izdržava bez opasnosti po život.
Suprotna mišljenja vještaka
Kako bi provjerio da li su zahtjevi odbrane opravdani, sud je naložio medicinska vještačenja.
Psihijatri Stanko Milić i Željko Golubović u nalazu dostavljenom 23. decembra 2016. godine ocijenili su da se Marović liječi od umjereno jake depresivne epizode sa somatskim simptomima, koju su svrstali u teže akutne bolesti.
U nalazu je navedeno da bolest prati povratna depresija, kao i suicidalne ideje.
Vještaci su smatrali da je, zbog intenziteta duševnih smetnji, potrebno bolničko liječenje koje se tada sprovodilo u beogradskoj bolnici „Ostrog“, uz medikamentoznu terapiju i psihoterapijski tretman.
Procijenili su da bi tri mjeseca bolničkog liječenja mogla biti dovoljna za saniranje akutne depresivne epizode, nakon čega bi bio potreban ambulantni rehabilitacioni tretman.
Međutim, sudski vještak Krsto Nikolić, koji je takođe pregledao medicinsku dokumentaciju, iznio je drugačije mišljenje.
U nalazu od 28. decembra 2016. godine zaključio je da Marović nije obolio od teže akutne bolesti i da se njegova hronična bolest nije pogoršala.
Posebno je ukazao da raspoloživa dokumentacija ne omogućava pouzdano utvrđivanje potrebe za bolničkim liječenjem, te da u posmatranom periodu nije postojao dovoljan broj opravdanih i kvalitetnih medicinskih indikacija za tako dugo bolničko liječenje.
Prema njegovoj ocjeni, Maroviću nije bio potreban ni postbolnički rehabilitacioni tretman.
Uprkos različitim mišljenjima, sud je 4. januara 2017. godine prihvatio zahtjev odbrane i odložio izvršenje kazne na tri mjeseca, računajući od 23. decembra 2016. do 23. marta 2017. godine.
Marović je bio dužan da se 3. aprila 2017. godine, do 12 časova, javi na izdržavanje kazne u Spuž, uz upozorenje da će, ukoliko to ne učini, biti prinudno doveden.
Promjene odluke
Kako se približavao datum kada je Marović trebalo da se javi u zatvor, njegova odbrana ponovo je zatražila odlaganje.
Advokat Begović je 24. marta 2017. godine podnio novu molbu, navodeći da je Marovićevo zdravstveno stanje i dalje teško i da bi odlazak u zatvor mogao ugroziti njegov život i otežati liječenje.
Uz zahtjev je dostavljena nova medicinska dokumentacija.
Sud je ovog puta vještačenje povjerio Sudsko-medicinskom odboru Medicinskog fakulteta u Podgorici, u čijem su sastavu bili stručnjaci iz više medicinskih oblasti.
Vještaci su analizirali dokumentaciju iz perioda od septembra 2016. do marta 2017. godine.
U nalazu su konstatovane brojne dijagnoze, među kojima su povišen krvni pritisak, srčane tegobe, degenerativne promjene vratne kičme, depresivna epizoda i moždani udar označen kao nespecifičan.
Međutim, zaključci odbora nijesu išli u prilog zahtjevu odbrane.
Vještaci su ukazali da medicinska dokumentacija ne potvrđuje postojanje teže akutne bolesti koja bi opravdavala dalje odlaganje kazne.
Posebno su razmatrali navode o moždanom udaru, ali su konstatovali da u dostavljenoj dokumentaciji nema odgovarajućih nalaza koji bi potvrdili takvu dijagnozu.
Uočili su i nedostatak pojedinih medicinskih izvještaja i dijagnostičkih nalaza koji bi potkrijepili tvrdnje o težini zdravstvenog stanja.
U zaključku je navedeno da se Marovićevo zdravstveno stanje može odgovarajuće zbrinjavati specijalističkom i medikamentoznom terapijom, bez potrebe za daljim bolničkim liječenjem.
Odbor je ocijenio i da se njegove zdravstvene tegobe mogu liječiti u okviru Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija u Spužu, uz prethodnu dijagnostiku u Kliničkom centru Crne Gore i odgovarajuće specijalističko praćenje.
Na osnovu takvog nalaza, sud je 11. aprila 2017. godine odbio novu molbu za odlaganje izvršenja kazne.
U obrazloženju je zaključeno da nije ispunjen nijedan od zakonskih uslova za dalje odlaganje, jer Marović nije obolio od teže akutne bolesti, njegova hronična bolest nije se pogoršala, a bolničko liječenje i postbolnička rehabilitacija nijesu bili neophodni.
Drugim riječima, prema tadašnjoj ocjeni suda, više nije bilo medicinskih prepreka da Marović ode u zatvor.
Nedostupan
Ipak, odbijanje zahtjeva za odlaganje nije značilo i da će Marović zaista početi da izdržava kaznu.
Njegovi branioci žalili su se na odluku, ali je Viši sud u Podgorici 27. aprila 2017. godine njihove žalbe odbio kao neosnovane.
Time je potvrđena odluka da nema razloga za dalje odlaganje izvršenja kazne.
Marović je bio dužan da se odmah javi u zatvor, ali to nije učinio.
Osnovni sud u Kotoru je zato 10. maja 2017. godine izdao naredbu za njegovo prinudno dovođenje i dostavio je policiji u Budvi.
Samo dva dana kasnije stigao je odgovor da Marović nije pronađen na adresi na kojoj je trebalo da bude.
Policija je obavijestila sud da se, prema njenim operativnim saznanjima, ne nalazi u Crnoj Gori, već na liječenju u Beogradu.
Provjerom evidencije prelazaka državne granice utvrđeno je da je Marović još 25. oktobra 2016. godine, u 10.20 časova, napustio Crnu Goru preko graničnog prelaza Dobrakovo.
Nakon toga nije evidentiran njegov ponovni ulazak u zemlju.
To znači da je Marović Crnu Goru napustio još prije nego što su započele ključne sudske procedure za odlaganje izvršenja kazne, uključujući medicinska vještačenja na osnovu kojih mu je prvobitno odobreno tromjesečno odlaganje.
Kada su u aprilu 2017. godine iscrpljene mogućnosti da se izvršenje kazne dalje odgađa zbog zdravstvenog stanja, Marović je već mjesecima bio van Crne Gore.
Pošto prinudno dovođenje nije bilo moguće, Osnovni sud u Kotoru je 12. maja 2017. godine naredio raspisivanje nacionalne potjernice.
Istog dana policija je zatražila dokumentaciju potrebnu za raspisivanje međunarodne potjernice, a ona je, prema podacima iz sudskog rješenja, raspisana 18. maja 2017. godine preko Interpola.
Potjernica je bila na tajnom Interpolovom sajtu i nije bila dostupna javnosti.
Međutim, ni međunarodna potraga nije dovela do njegovog privođenja.
Sud je u februaru 2018. godine ponovo zatražio od policije informacije o mjerama preduzetim radi pronalaska Marovića.
Iz policije je odgovoreno da je nakon raspisivanja nacionalne potjernice upućen zahtjev za međunarodnu potragu, jer se prema operativnim saznanjima Marović ne nalazi u Crnoj Gori.
Slični odgovori stizali su i narednih godina.
U julu 2019. godine policija je obavijestila sud da se za Marovićem i dalje traga i da se preduzimaju mjere i radnje radi njegovog pronalaska i lišenja slobode.
Sud je u međuvremenu dostavljao dokumentaciju Ministarstvu pravde, odnosno nadležnim organima za međunarodnu pravosudnu saradnju, radi postupanja po zahtjevima za međunarodnu pravnu pomoć.
Ni to, međutim, nije promijenilo činjenicu da Marović ostaje nedostupan.
Posljednje provjere koje se pominju u rješenju obavljene su tokom 2023. i 2024. godine.
Osnovni sud u Kotoru je 30. januara 2023. i 20. novembra 2024. godine ponovo tražio od policije informacije o preduzetim mjerama.
Odgovori dostavljeni 7. februara 2023. i 3. decembra 2024. godine, kako je navedeno u rješenju, bili su identični ranijim.
Marović nije pronađen, a kazna nije izvršena.
Dok su sud i policija godinama razmjenjivali dopise o potrazi za Marovićem, tekao je zakonski rok za izvršenje kazne.
Osnovni sud u Kotoru je u najnovijem rješenju objasnio da se, prema članu 126 Krivičnog zakonika Crne Gore, izrečena kazna zatvora duža od tri godine ne može izvršiti kada protekne pet godina od osude, što predstavlja relativnu zastarjelost.
Međutim, prema članu 128 istog zakonika, apsolutna zastarjelost nastupa kada protekne dvostruko vrijeme propisano za relativnu zastarjelost.
U Marovićevom slučaju taj rok iznosi deset godina.
Sud je dodatno ukazao na zakonsku odredbu prema kojoj se, kada je kazna izmijenjena odlukom donijetom po vanrednom pravnom lijeku, rok zastarjelosti određuje prema novoj kazni, ali se računa od ranije pravosnažne presude.
Zbog toga je kao datum nastupanja apsolutne zastarjelosti utvrđen 10. oktobar 2026. godine, deset godina od pravosnažnosti ranije presude.
Predsjednik Osnovnog suda u Kotoru Srđan Klikovac je na taj datum donio rješenje kojim je konstatovana apsolutna zastarjelost izvršenja jedinstvene kazne zatvora od tri godine i devet mjeseci i obustavljen postupak izvršenja.
Po pravosnažnosti rješenja predmet će biti arhiviran kao završen.
Pravosnažne presude kojima je Marović oglašen krivim ostaju na snazi, ali kazna zatvora izrečena tim presudama, prema odluci kotorskog suda, više ne može biti izvršena zbog nastupanja apsolutne zastarjelosti.
