Iako globalne krize, rast cijena goriva i promjene turističkih navika otvaraju prostor za novu preraspodjelu gostiju širom Evrope, Crna Gora u još jednu sezonu ulazi sa starim problemima. Loša saobraćajna povezanost, kratka sezona, odsustvo ozbiljne marketinške strategije i rast cijena bez adekvatnog kvaliteta usluge, prema riječima profesora dr Rada Ratkovića, ozbiljno ugrožavaju konkurentnost crnogorskog turizma u trenutku kada se mediteranske destinacije bore za svakog gosta.
Ratković je za Pobjedu ocijenio da će rast cijena goriva i globalna kriza sigurno uticati na turističke tokove ove godine.
Kako je istakao, turizam se lako prilagođava regularnim ekonomskim promjenama, ali teško krizama kakve su sadašnje – nakon pandemije, rata u Ukrajini i nestabilnosti na Bliskom istoku.
Nova realnost
– Crna Gora sada se suočava sa novom realnošću i mora da vidi koliko je spremna da eventualnu preraspodjelu turističkih tokova okrene u svoju korist – kazao je Ratković.
Međutim, njegova procjena je da je Crna Gora za to mnogo manje spremna nego konkurentske destinacije. Naglašava da će prednost imati zemlje koje su dostupne, bezbjedne i dobro uređene unutar same destinacije.
Prema njegovim riječima, Crna Gora nije dovoljno dostupna ni u normalnim vremenima, zbog saobraćajnih problema i sporog kretanja kroz destinaciju, koje je u špicu sezone ispod 10 kilometara na sat. To je, kako je upozorio, nešto što se sada ne može brzo popraviti kako bi zemlja bila konkurentnija.
Posebno je ukazao da Crna Gora nije dobro penetrirala na organizovano turističko tržište. Po njegovim riječima, možda četvrtina ili čak petina kapaciteta ide na organizovano tržište, dok ostatak zavisi od direktnog bukinga. Oni koji rade sa organizovanim tržištem imaju sezonu od pet do šest mjeseci, a neki i duže, dok ostali praktično od svega četrdesetak dana.
– Destinacijski menadžment u Crnoj Gori je potpuno zakazao. Kompanije su prepuštene sebi, ne postoji zakonski mehanizam za njihovu integraciju, a umrežavanje hotela – koje je svjetski trend – kod nas nije moguće zbog postojećeg zakonskog okvira. Zbog toga se pribjegava neadekvatnim modelima poput NVO, iako privreda ne može funkcionisati na tom principu – ukazao je Ratković, dodajući da prednost imaju destinacije koje su uređene, nijesu prenatrpane, imaju povoljnije cijene i bolji odnos vrijednosti i kvaliteta.
On upozorava da je Crnoj Gori i ranije mana bila to što su cijene zaostajale za kvalitetom, a sada dodatni eksterni pritisci vode ka daljem rastu cijena bez poboljšanja kvaliteta. Posebno je ukazao na pad broja noćenja i istakao da su glavni problemi niskobudžetna i kratkosezonska tržišta na koja je Crna Gora oslonjena.
– Crna Gora nema visokobudžetna i dugosezonska tržišta kao druge mediteranske zemlje, već se oslanja na siromašnija emitivna tržišta Evrope – kazao je Ratković.
On je podsjetio da je crnogorski turizam nekada bio snažno oslonjen na zapadnoevropska tržišta, prije svega na Njemačku i Ujedinjeno Kraljevstvo, ali da se od toga odustalo.
– Danas se ništa ozbiljno ne radi kako bi se ta tržišta vratila, iako upravo ona mogu da generišu dugu sezonu i bolji poslovni rezultat. Država mora da vodi proces izlaska na ta tržišta, jer pojedinačni preduzetnici to ne mogu sami. Crna Gora nema ozbiljan marketinški plan već pet-šest godina, iako je ranije postojala dobra marketinška strategija koju su radili španski eksperti. Ta strategija nikada nije zaživjela zbog političkih promjena – kazao je Ratković.
On je jasno poručio da odlazak na turističke berze nije marketing ako iza toga ne stoje partneri, priprema i umrežena ponuda. Naveo je primjer destinacija poput Riminija, koje su problem slabe popunjenosti riješile tek kada su formirale zajednički put prodaje i tako vratile turoperatore.
Jedan od ključnih problema jeste to što Crna Gora nema utvrđene nosive kapacitete turističkih destinacija. Ratković to smatra osnovom za svako ozbiljno planiranje. Upozorava da su svi magistarski radovi koji su se time bavili pokazali da su primorske opštine duboko u „crvenom“, odnosno da su prenapregnute.
– Sramotno je da u 21. vijeku nacrt zakona o turizmu ne sadrži ni pomen nosivog ili prihvatnog kapaciteta destinacija, dok je to u Hrvatskoj zakonska obaveza – tvrdi Ratković.
Dugoročna održivost
Po njegovom mišljenju, bez toga nije moguće zaštititi prostor, kvalitet ni dugoročnu održivost turizma.
Govoreći o pristupačnosti destinacije, istakao je da za Crnu Goru nijesu problem samo aerodromi, već i put do aerodroma i kretanje gostiju kroz destinaciju. Podsjetio je da su nekada gosti za Ulcinj u velikoj mjeri dolazili preko Ćilipa, jer je ukupna regionalna ponuda omogućavala punjenje aviona i pristojno vrijeme transfera. Danas je, kako kaže, situacija mnogo lošija.
– Crna Gora ne može računati na model Hrvatske, gdje 80 odsto turista može doći auto-putem iz najjačih emitivnih tržišta Evrope. Zbog toga smatram da se Crna Gora mora mnogo ozbiljnije spremiti kao avio-destinacija – ukazuje Ratković.
Govoreći o radnoj snazi, kazao je da turizam u Crnoj Gori više ne može da računa na isti društveni legitimitet ako nije u stanju da zapošljava pretežno domaću radnu snagu. Po njegovom mišljenju, jedna od osnovnih prednosti turizma bila je upravo velika mogućnost zapošljavanja domaćih ljudi, a ako toga nema, onda se gubi i jedan od glavnih argumenata za podršku države.
– Država mora da stvara uslove za dugu sezonu, bolju strukturu gostiju i konkurentnije zarade, kako bi domaća radna snaga ostajala u sektoru. U Hrvatskoj država refundira poreze i doprinose i tako olakšava poslodavcima da zadrže radnike – kaže Ratković.
Posebno kritikuje partijsko upravljanje u pojedinim preduzećima i činjenicu da u upravljačkim strukturama često sjede političari umjesto stručnih ljudi.
– Crna Gora ima ozbiljne strukturne probleme u turizmu, ali vlast odbija da ih prizna i tretira ih kao političke napade. Bez prihvatanja stvarnog stanja nema ni ozbiljnog oporavka – ukazuje Ratković.
Na kraju, ipak ističe da nije pesimista kada je riječ o crnogorskim preduzetnicima u turizmu. Naglasio je da se divi ljudima koji u ovakvim uslovima otvaraju hotele i ulažu u turizam. Ocijenio je da Crna Gora ima dobre hotele, dobre restorane, moderne kampove, glamping, agroturističke objekte i brojne mlade ljude koji žele da rade.
Njegova završna poruka bila je da takve ljude treba ohrabriti i da ih država mora pratiti, jer turizam nije ,,divlja biljka“ koja raste sama od sebe, već djelatnost koju treba njegovati, paziti i sistemski razvijati da bi davala plodove.
