Kompanija “Bemax”, čiji je neformalni vlasnik Aco Mijajlović, sada već optuženi za najteža krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije, uključujući međunarodni šverc cigareta, nezakoniti uticaj na volju birača, stvaranje kriminalne organizacije, podnijela je protiv mene tužbu zbog činjenica koje sam iznio na sjednici Skupštine Crne Gore, u okviru svog poslaničkog mandata i ustavnog prava da govorim istinu. Tužbi se svakako radujem, jer će to biti prilika da se progovori i o onom o čemu se ćuti, naveo je u saopštenju Boris Bogdanović, predsjednik Kluba poslanika i generalni sekretar Demokrata.
„Dakle, nisu me tužili zbog laži nego zbog onoga u čemu su se sami prepoznali. A kako danas vidimo iz prepiski koje se objavljuju u medijima, mnogo gora od svega što sam ikada izgovorio.
U tužbenom zahtjevu, Aco Mijajlović traži 50.000 eura “odštete”, jer je, kako navodi, zbog mog izlaganja u parlamentu njegova kompanija “pretrpjela nemjerljivu poslovnu štetu”.
Da apsurd bude veći, svako ko poznaje sudsku praksu zna da su iznosi koji se dosuđuju u slučajevima kada je tužba osnovana, a ova svakako nije, najčešće 500 do 1000 eura.“
Dakle, cilj ove tužbe je da me Aco Mijajlović, osumnjičeni šef kriminalne organizacije, pokušajem finansijskog pritiska spriječi da u javnosti govorim o njemu i njegovoj mreži uticaja, dodaje dalje u saopštenju.
„Ali to mu neće poći za rukom.
Jer ako je ijedna istina danas kristalno jasna, to je da je “Bemax” bio stvarna Vlada Crne Gore, a Aco Mijajlović, premijer, predsjednik države, ministar odbrane, direktor Uprave policije i ANB-a, koji je godinama, zajedno sa svojim političkim pokroviteljima, kontrolisao tokove novca, poslove i izbore.“
Prepiske koje danas čitamo u medijima potvrđuju ono što smo svi znali: da je ova kriminalna struktura godinama unazad podmetala laži svojim političkim protivnicima, sprovodila kampanje dezinformacija i ličnih diskreditacija, manipulisala pojedinim medijima, portalima, NVO aktivistima i “nezavisnim” advokatima, naglasio je Bogdanović.
„To su isti oni koji su funkcionerima Demokrata podmetali svakakve laži i gadosti, fabrikovali afere, udarali na članove porodice, koji su nas pratili, prisluškivali, a neke kao Dragana Krapovića i hapsili.
Sada je jasnije zašto je Ljubo Milović, vedeta narko kartela, tajno pratio Aleksu Bečića, tadašnjeg predsjednika Skupštine Crne Gore, i koliko su samo na račun kolege Bečića raznih afera u proteklih deset godina isfabrikovali ne bi li ga pokušali diskreditovati.
I tako su postupali prema svakom slobodnom čovjeku, svakom borcu za pravnu i uredjenju državu, koji je bio prepreka okupaciji države i interesima kriminalnih hordi. Monstruznost tog sistema i umova koji su isto osmišljavali i sprovodili spada u najmračnije vrijeme i najmračnije stranice crnogorske istorije koje se nikada više ne smiju ponoviti.“
I na kraju, da budem do kraja jasan, da je svih ovih godina Aco Mijajlović bio premijer i predsjednik države, a ne Milo Đukanović, ništa se ne bi promijenilo.
Jer jedno je bilo sigurno, Mijajlović je vladao, a Đukanović očigledno nikada nije pobijedio na izborima.
I sada, koliko god da pokušavaju da prijetnjama, tužbama i konstrukcijama uguše istinu, ona je već izašla.
A kad istina jednom izađe, ni Bemax, ni Aco Mijajlović, ni njihovi politički poslužnici je više ne mogu vratiti tamo gdje su je zakopali, zaključuje se u saopštenju.
