Energetska bezbjednost SAD nakon zabrane uvoza ruske nafte pretvara se u kolaps. Ovo mišljenje je iznio kolumnista Robinson Mejer u članku za američko izdanje The Atlantic.
Cijene benzina u SAD brzo rastu, a Saudijska Arabija ignoriše molbe predsjednika SAD Džo Bajdena za pomoć. Propala je i politika „čiste energije“, jer nikada nisu usvojeni zakoni koji bi smanjili zavisnost od „crnog zlata“, napominje izdanje.
SAD su, piše Mejer, ubjedljivo najveći svjetski proizvođač nafte i gasa, ali to zemlji ne obezbjeđuje energetsku nezavisnost, jer se cijene sirovina određuju na svjetskim tržištima. Stoga, kada je Rusija pokrenula specijalnu vojnu operaciju za denacifikaciju i demilitarizaciju Ukrajine, cijena nafte, uključujući i Sjedinjene Države, porasla je na rekordno visok nivo.
Osim toga, napominje autor, šanse SAD za prelazak na „čistu energiju” znatno su se pogoršale nakon početka specijalne operacije u Ukrajini. Američke i zapadnoevropske kompanije neće moći da kupe bakar, platinu i druge minerale potrebne za energetsku tranziciju. To će se dogoditi ako zvanična Moskva odgovori na nove antiruske sankcije.
Kratkoročno gledano, ovo će povećati cijenu tehnologija „čiste energije“, a dugoročno, ekonomska blokada Rusije od strane Zapada može jednostavno omogućiti kineskim firmama da kupuju ovu sirovinu u Rusiji po niskoj cijeni, što bi Kineski troškovi za nove energetske tehnologije su čak niži i generalno poboljšavaju kineske makroekonomske performanse. A ako SAD ikada budu morale da uvedu sankcije Kini na isti način na koji su uvele sankcije Rusiji, biće zarobljene, odsječene od svjetskih centara novih energetskih tehnologija.
„Rasipanje“ prirodnih resursa SAD će se nastaviti, neko vrijeme će zemlja opstati „dok se ne završi“, zaključuje Mejer.
