PIŠE: Duško KOVAČEVIĆ
Dritan i ta poznata neo-poltronerija oko njega izgoreše u naporu da nam objasne kako su prethodnih trideset godina šverca cigara neuporedivo i nesrazmjerno tragičnija nego taj tričavi, usamljeni i u Novom selu zalutali šleper koji se njemu i njegovima stavlja na dušu.
Prije nego što krenem u kratku i suštinsku razradu ove početne postavke prođimo kroz dvije staze upitanosti.
Šta je to što zahtjeva agresivno, uporno, nespretno i histerijsko obrazlaganje i objašnjavanje? Naravno, to je uvijek prevara, laž i nepostojanost zahvata. Istinu i vrlinu ne moraš dokazivati, ona uvijek sija sama od sebe u svojoj jednostavnosti i otkrivenosti ka biću i svijetu, i pored toga što će Karl Jaspers reći “da čak i istina treba propagandu”.
I druga stvar koja zbunjuje ali i otvara mračnu sumnju: zašto se kompletna priča preko noći preselila sa kokainskog rata, u kome je masakrirano oko šezdeset momaka, ka cigaretama koje su ipak naivnija i manje brutalnija mafijaška sprega, dok je veliko pitanje – gdje je politika dublje i zlokobnije upletana, u cigarima ili kokainu?
Možda nam ovaj famozni kamion nudi odgovor, kao i smjene u ANB koja će uslijediti. Da se možda ne radi o ratu stare i nove švercerske ekipe oko cigara, dritanovaca i milovaca, za sada suptilne bitke oko nasleđa velikog i profitabilnog posla, čija je pozadina procurila iz pukotine afere “Kamion”, kao u starom dobrom noir romanu i filmu, i da li otuda potječe Dritanova asimetrična nervoza i logoreičnost?
Znate onu staru: majka je klela sina kada je počeo da se vadi, kao premijer danas sa ovom smijurijom iz naftalina, sa Milovom fotografijom starom više od četvrt vijeka!?
Dakle, ovaj jedan kamion “demokratskih i slobodarskih” cigara ne da je bezazleniji ili jednako tragičan kao prethodnih trideset godina duhanskog kriminala, nego je gori i mnogo opasniji. Taj kamion nam slikovitije nego išta do sada u dvije protekle godine govori da avangarda nije došla do počisti Đukanovićevo vešedecenijsko zlo – nego da zauzme njegovo mjesto i nastavi njegove kriminalne poslove, i tu je simbolika i ekspresionizam ovog kamiona parkiranog u Novom selu.
Stvari su se otprilike ovako odvijale, pretpostavljam, ovo je fikcija noira: Dritan i ekipa su krenuli u najboljoj namjeri da plijene cigare i zaustave staru crnoberzijansku rutu. Kada se napunio hangar do krova neko se sjetio i predložio džokeju: neka se jedan dio krade (osam kamiona u vremenu Milene Petričević), drugi dio neka se izgubi u prevodu (prenosu), a treći neka se kobajagi spali u pica peći preduzeća koje se bavi švercom cigara, sve uz kamere, poze i neizostavne rekvizite jedne populističke i klišeizirane propagande.
Ostalo je istorija sukoba dvije OKG.
