Nakon što je Ministarstvo kulture i medija odbilo njihove žalbe na rješenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara, kompanija „Carine“ zatražila je od Područne jedinice Kotor da odloži izvršenje oba akta – i onog kojim je naložena obustava radova na kupalištu u Baošićima, i onog kojim je naređeno vraćanje lokacije u prvobitno stanje.
Prijedlozi za odlaganje izvršenja podnijeti su 25. maja, a u Upravi su zavedeni dan kasnije. Potpisao ih je izvršni direktor kompanije Čedomir Popović. U oba podneska „Carine“ traže da se izvršenje rješenja Uprave odloži do pravosnažnog okončanja upravnog spora koji, kako navode, već vode pred Upravnim sudom Crne Gore.
Prvi prijedlog odnosi se na rješenje Uprave od 11. februara, kojim je kompaniji naložena obustava izvođenja radova na katastarskim parcelama 771, 772, 773/1 i 774 KO Baošići. Drugi se odnosi na rješenje od 16. februara, kojim je „Carinama“ naloženo vraćanje iste lokacije u prvobitno stanje.
Pet dana
Suština oba zahtjeva je jasna: kompanija traži da se pravno dejstvo odluka Uprave zaustavi dok Upravni sud ne odluči da li su ti akti zakoniti. U slučaju rješenja o obustavi radova, praktična posljedica eventualnog usvajanja prijedloga bila bi suspendovanje zabrane, odnosno otvaranje prostora da se kompanija i dalje poziva na građevinsku dozvolu kao osnov za izvođenje radova.
„Carine“ se u oba podneska pozivaju na član 155 Zakona o upravnom postupku, tvrdeći da bi neposredno izvršenje rješenja izazvalo očiglednu, ozbiljnu i nepopravljivu štetu, ne samo za kompaniju, već i za širi javni interes. Od Uprave traže da odluči bez odlaganja, najkasnije u roku od pet dana. Ukoliko Uprava ne postupi u tom roku ili odbije prijedloge, najavljuju obraćanje Upravnom sudu sa zahtjevom za odlaganje izvršenja, shodno članu 15 Zakona o upravnom sporu.
U prijedlogu kojim traže odlaganje izvršenja rješenja o obustavi radova, „Carine“ tvrde da bi izvršenje tog akta u ovoj fazi realizacije projekta faktički onemogućilo poslovanje hotelskog kompleksa „Carine 5*“ u Baošićima tokom turističke sezone 2026. godine. Kao razlog navode da je predmetno kupalište, prema njihovom stavu, funkcionalno neophodan dio kompleksa projektovanog za smještaj oko 2.000 gostiju. „Carine“ tvrde da bi obustava radova, odnosno vraćanje kupališta u prvobitno stanje, ugrozili funkcionisanje hotelskog kompleksa tokom turističke sezone, doveli do otkazivanja aranžmana, raskida ugovora sa turističkim operatorima, aktiviranja penala i zahtjeva za naknadu štete, ali i do smanjenja prihoda lokalne samouprave i države po osnovu poreza, boravišne takse i drugih naknada. Kompanija tvrdi i da bi takav ishod imao negativne posljedice po zaposlene, poslovne partnere, turistički sektor i ukupnu konkurentnost turističke ponude države, zbog čega smatra da bi odlaganje izvršenja rješenja do odluke Upravnog suda bilo u interesu i podnosioca i države.
Pravna nesigurnost
U oba podneska „Carine“ nastupaju sa pozicije da radove izvode na osnovu pravosnažne građevinske dozvole. Navode da zapisnici nadležnih inspekcija, prema njihovom tumačenju, potvrđuju da su se radovi izvodili u skladu sa građevinskom dozvolom i urbanističko-tehničkim saglasnostima, odnosno da nije utvrđeno odstupanje od izdate dozvole. Centralni argument kompanije je da bi izvršenje rješenja Uprave proizvelo pravnu nesigurnost, jer se, kako tvrde, pravna dejstva tih rješenja nalaze u direktnoj suprotnosti sa pravnim dejstvima pravosnažne građevinske dozvole.
„Carine“ tvrde da se na predmetnoj lokaciji ne nalazi registrovano pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, već da je riječ o prostoru koji je studijom zaštite prepoznat kao dio zaštićene okoline područja svjetske baštine, odnosno kao prostor zaštitne zone sa potencijalnim kulturnim vrijednostima u odnosu na lokalitet nekadašnje palate Smekja-Rašković. U podnescima navode i da ta palata već decenijama ne postoji na terenu, jer je, kako tvrde, odavno srušena, dok se spomen-tabla posvećena boravku francuskog pisca Pjera Lotija, prema njihovim navodima, ne nalazi na prostoru kupališta, već u zaleđu.
U drugom prijedlogu, koji se odnosi na rješenje o vraćanju lokacije u prvobitno stanje, „Carine“ tvrde da je pretežni dio radova već izveden u skladu sa građevinskom dozvolom i da je izgradnja kupališta u završnoj fazi. Navode i da bi povraćaj u prethodno stanje u ovoj fazi mogao proizvesti dodatne negativne posljedice, umjesto da ostvari svrhu zbog koje je rješenje donijeto.
Kompanija posebno ističe da je, prema njihovom stavu, za završetak projekta ostalo da se izvede manji obim radova, uglavnom dekorativne prirode. Zato smatraju da bi odlaganje izvršenja bilo opravdano do okončanja postupka pred Upravnim sudom.
Postavlja se pitanje šta će se desiti ako Upravni sud u konačnici, nakon što za podnosioca nastane nenadoknadiva šteta (a izuzetno značajna po javni interes), zaključi da je Rješenje nezakonito? Ko je spreman da bez ikakve potrebe i osnova rizikuje takav ishod? Ko će u konačnici biti odgovoran za isti i svu štetu koja nastane za podnosioca i javni interes? – navodi se u prijedlogu „Carina“.
Ova kompanija je, ujedno, uplašena i za prirodnu sredinu jer bi izvršenje Rješenja, kako navode, ostavilo nesagledive posljedice po prirodne karakteristike područja.
Rokovi
Ovi prijedlozi dolaze nakon što je Ministarstvo kulture i medija odbilo žalbe „Carina“ na oba rješenja Uprave. Ministarstvo je prethodno potvrdilo postupanje Uprave za zaštitu kulturnih dobara, koja je najprije naložila obustavu radova, a potom i vraćanje lokacije u prvobitno stanje. Uprava je zatim donijela i Rješenje o izvršenju, kojim je kompaniji ostavljen dodatni rok od dva mjeseca od dana prijema tog akta da postupi po ranijem nalogu, uz napomenu da žalba ne odlaže izvršenje Rješenja.
Uprava i Ministarstvo su, u ranijim aktima, polazili od stava da se predmetne parcele nalaze u zaštićenoj okolini Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, upisanog na Listu svjetske baštine UNESCO-a, te da investitor nije mogao zaobići obaveze koje proizilaze iz režima zaštite tog prostora. „Carine“, međutim, sada pokušavaju da izvršenje tih rješenja zaustave dok traje upravni spor. Time se predmet, nakon odluka Uprave i odbijenih žalbi pred Ministarstvom, seli u novu fazu – borbu oko toga da li će rješenja biti sprovedena odmah ili će njihovo izvršenje čekati konačnu riječ Upravnog suda.
U međuvremenu, vlasnik kompanije „Carine“ Čedomir Popović, prije bilo kakve odluke suda, siguran je, kako je nedavno izjavio za RTHN, da će hotel i plaža u planiranim gabaritima biti u potpunosti završeni najkasnije do kraja ove turističke sezone.
Opština Herceg Novi još nije odlučila po zahtjevu za poništenje građevinske dozvole
Pred Opštinom Herceg Novi u međuvremenu se vodi i postupak po zahtjevu zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojane Ćirović za poništavanje građevinske dozvole koju je Sekretarijat za urbanizam i građevinsku inspekciju 13. januara 2026. godine izdao kompaniji „Carine“ za uređenje djelimično uređenog kupališta u Baošićima.
Ćirović je 17. marta glavnom administratoru Opštine Herceg Novi predložila da, kao drugostepeni organ, izvrši uvid u kompletne spise predmeta i poništi rješenje o građevinskoj dozvoli. U dopisu navodi da je dozvola, prema njenoj ocjeni, donijeta uz očigledno pogrešnu primjenu materijalnog prava i bez prethodne saglasnosti drugog javnopravnog organa, odnosno bez prethodno pribavljenih konzervatorskih uslova, iako je to u ovom slučaju bila zakonska obaveza. Zaštitnica ukazuje i da je građevinska dozvola izdata nakon što je Uprava za zaštitu kulturnih dobara već donijela rješenje o konzervatorskim uslovima od 30. avgusta 2023. godine, kao i nakon što je Ministarstvo kulture i medija odbilo žalbu kompanije „Carine“ na te uslove.
– Dakle, građevinska dozvola je izdata ipak nakon što su izdati konzervatorski uslovi, te iste potvrdilo Ministarstvo kulture i medija, pa je ista nesumnjivo donesena suprotno zakonu i na štetu javnog interesa koji u svakom slučaju mora biti na prvom mjestu – navodi se u dopisu zaštitnice.
Ćirović je upozorila da se u postupcima koji se tiču prostora pod režimom zaštite i obaveza Crne Gore prema UNESCO-u mora voditi računa o javnom interesu, kako interes pojedinačnog investitora ne bi doveo do donošenja odluka uz kršenje zakona.
