Nastavak izgradnje auto-puta Bar–Boljare ulazi u fazu koja će, za razliku od prve dionice, biti test ne samo građevinske sposobnosti već i institucionalne zrelosti države.
Piše: Bojan OBRENIĆ
Usvajanjem izmjena Zakona o auto-putu, Crna Gora pravi jasan zaokret – više nema poreskih privilegija za strane izvođače i njihove radnike. PDV, akcize i doprinosi više neće biti stvar političke odluke, već zakonske obaveze.
Ova promjena dolazi nakon ozbiljnih lekcija iz prve dionice Smokovac–Mateševo, kada su fiskalna oslobođenja, prema podacima Akcije za socijalnu pravdu, dostigla čak 267 miliona eura. Samo po osnovu PDV-a država je ostala bez više od 170 miliona, dok su oslobađanja od carina, akciza i doprinosa dodatno opteretila javne finansije. To nije bio razvojni model – to je bio presedan koji je otvorio prostor za nejednak tretman i izvlačenje novca iz sistema.
Danas je situacija bitno drugačija. Država pokušava da vrati kontrolu nad projektom, i fiskalnu i operativnu.
Ključnu ulogu u tom procesu ima Monteput, koji se profilisao kao nosilac projekta sa znatno većim nivoom odgovornosti nego ranije. Upravo kroz procedure Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) uvedeni su strogi standardi – od tendera, preko nadzora, do finansijske discipline. Time se projekat druge dionice po prvi put u potpunosti uvodi u evropski institucionalni okvir.
Finansijska konstrukcija to jasno potvrđuje. Za izgradnju dionice Mateševo–Andrijevica obezbijeđen je kredit EBRD-a od 200 miliona eura, uz grant Evropske unije od 150 miliona eura. Ostatak sredstava pokriva ugovor sa izvođačem, kineskom kompanijom China Power Construction Corporation, koja je dala ponudu od oko 696 miliona eura. To je ujedno i signal da se projekat, iako tehnički izuzetno zahtjevan, sada vodi uz znatno veću finansijsku transparentnost.
A zahtjevi na terenu su ogromni.
Druga dionica Mateševo–Andrijevica duga je oko 23 kilometra i prolazi kroz jedan od najkompleksnijih planinskih predjela u Crnoj Gori. Riječ je o trasi koja podrazumijeva veliki broj tunela i mostova, sa zahtjevnim geološkim uslovima koji su i na prvoj dionici predstavljali najveći izazov. Upravo zato ova dionica ima strateški značaj – ne samo kao nastavak auto-puta, već kao ključna razvojna veza ka sjeveru države, Beranama i Andrijevici, i dalje prema granici sa Srbijom.
Osim infrastrukturnog, projekat ima i snažan ekonomski efekat. Uvođenje pune poreske discipline znači da će značajan dio novca koji se investira kroz projekat ostajati u Crnoj Gori – kroz PDV, poreze na zarade i druge fiskalne prihode. To direktno utiče na budžet, ali i na pravedniji odnos prema domaćim kompanijama koje više neće biti u neravnopravnom položaju.
U narednim mjesecima očekuje se početak pripremnih radova kineskog izvođača, što otvara i jedno od ključnih operativnih pitanja – brzinu administracije. Tu se posebno izdvaja uloga Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore, koje mora efikasno odgovoriti na zahtjeve za izdavanje radnih i boravišnih dozvola za strane radnike. Svako administrativno kašnjenje može usporiti dinamiku projekta i generisati dodatne troškove.
Zato je ova faza projekta test koordinacije države – od ministarstava do operativnih institucija.
Ako se izbjegnu greške iz prošlosti, Crna Gora ima priliku da drugu dionicu auto-puta realizuje kao primjer dobre prakse: bez privilegija, uz jasna pravila i punu fiskalnu odgovornost. U suprotnom, rizik je da se ponove isti obrasci koji su već jednom skupo plaćeni.
Ovoga puta, međutim, stvari djeluju drugačije – država uzima svoj dio kolača, institucije preuzimaju odgovornost, a projekat konačno dobija konture održivog razvoja.
