STAV – Piše: Irena Ira Ivanović
Kolektivni grč ili rujna zora?
Mobing je jedna od najčešće izgovorenih rijeci u Crnoj Gori (makar u neformalnim krugovima). Ali to ništa ne znaci, jer se o ovom fenomenu sveprisutnijem ipak malo ili površno zna; a tamo gdje su donosioci odluka ili oni slojevi drustva koji mogu pomoći u efikasnijoj borbi (formalni,strucni krugovi) malo se i govori; još manje promislja i želi nešto konkretno uraditi. Iako će i ovi redovi izazvati negodovanje u pojedinim krugovima; takva je situacija u našoj lijepoj domovini. Mobing dakle vise nije tabu, ali nije ni jedna od važnih i prisutnih tema, takav je prosto presjek stanja ili kolektivna svijest; kolektivni grc, institucionalna kriza; sto god..
U prilično haotičnom društvu, a to jesmo (politički društveni procesi to nam dokazuju) u moru dnevno politickih; ekonomskih i sl problematika i aktuelnosti, mobing je jedna od onih tema, koja nam prosto stalno izmiče, odlučnija borba takodje .
Sve više gradjana, demoralisano je pasivnoscu i ogromnim brojem predmeta koji su u zaostatku u nadležnim institucijama, pravnom nesigurnoscu; a tek malim brojem pozitivno donesenih presuda u korist žrtava mobinga, pa se zato rijetko i odvaze da prijave mobing i krenu u sudski proces.
Jedna od takodje predrasuda, opravdanja i jeftinih fraza sa kojima se manipuliše (to ćete često cuti ako obratite paznju) jest da je mobing zapravo “teško dokaziv”.
To je još jedan od razloga zašto je ovo važna tema kojoj moramo prici opreznije, senzibilnije, odlučnije i sa više informisanosti one elementarne. Cini mi se da sve počinje na komunikacijskom nivou, moramo podizati nivo i svijesti i edukacije o tome šta je sve mobing, koji su oblici (čak i latentni) kako ga prepoznati i još vaznije, kako se boriti i kolike su nam sanse.
Sam izraz mobing potice od engleskog glagola “to mob” sto znaci rulja, gomila, masa, bucno; navaliti “nasrnuti u masi”.
Ipak, mobing nije neki novi fenomen.
Naprotiv, on postoji oduvijek, maltene od kada postoji ljudski rod (iako je tek u modernoj/fenomenoloskoj psihologiji) dobio prostor koji mu pripada (baru teoriji).
Mobing je svako ponašanje aktivno ili pasivno na radu ili u vezi sa radom, prema zaposlenom ili grupi zaposlenih, koje se ponavlja u kontinuitetu i ima za cilj povredu dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta ličnosti zaposlenog; njegovog psihofizickog zdravlja. Mobing je takodje i navođenje, udruživanje vise ljudi na takvo problematicno ponašanje prema onome ko trpi mobing.
Nazalost i kada postoje očigledni dokazi u korist žrtve mobinga, poput pisanih tragova, svjedoka koji bi dali iskaže u event.sudskom dokaznom postupku, na zakonit način pribavljen audio-vizuelni materijal itd u Crnoj Gori nema dovoljno hrabrosti i načina za borbu ili se odustaje da se krene u proces, malo se i promislja…Izostaje cini se i potreba da se prijavi mobing i to je ono što iskreno brine svakog iole gradjanski osvijescenog i pravdoljubivog covjeka, svakog onog koji se bori na bilo koji način protiv atrofiranosti sistema.
Omalovazavanje, vrijedjanje, neadekvatni radni zadaci shodno stručnim kvalifikacijama i vještinama, iskustvu ili pozicije i radni zadaci koji nijesu saglasni sa medicinskim izvjestajima (svaki posao koji ugrozava zdravlje zaposlenog), pritisci kao što je davanje puno radnih zadataka u odnosu na realno kratak vremenski rok, nepostovanje dogovora, ugovora, seksualno uznemiravanje, neprimjereno seksisticko obraćanje; samo su neki od očiglednih ili latentnih oblika mobinga (vazno je podsjetiti).
U psihologiji rada poznate su i mobing tehnike: sindrom praznog i sindrom punog stola u odnosu na nedavanje radnih zadataka, kao i previše zatrpavanje poslom.
Ako ne svjedocimo ličnim primjerom, onda vjerovatno imamo nekog iz bliže okoline koji se srijetao sa ovakvim neprijatnim situacijama ili i sada biju bitku sa “ vjetrenjacama”
Ono što je dominantno u svim oblicima mobing ponašanja i u svim fazama, je jak psihološki pritisak i to je ono što najviše brine. Krajni ishod dugog trpljenja mobingq može biti uvod u ozbiljnu psihosomatiku, od rušenja licnosti, demoralisanja, rušenja samopouzdanja, samopostovanja, samoaktuelizacije; do ozbiljnih psihickih poremećaja i stanja poput kliničke depresije, anksioznosti i povlačenja u samoću. Dijabetes, hipertenzija, poremećaji hormonalni, do IBD-a samo su neki od bolesti uzrokovani stresom i toksičnim okruženjem, u prosjeku 7 do 10 sati provodimo u radnom okruženju, pa je patolosko okruženje cesto teško izbjeći (zamislite desk ili kancelariju dijeliti sa takvom osobom ili više njih).
Vrlo relevantna Istraživanja pokazuju karakteristične žrtve mobinga, tj.odredjene tipologije licnosti:
- – etične poštene osobe, koje su uocile, prijavile nepravilnosti u radu
- – mladje tek zaposlene osobe ili starije pred penzijom
- – osobe koje teze ka samostalnosti i boljim uslovima rada
- – oni koji teže za priznavanjem radnog položaja i povećanjem plate
- – višak radne snage
- – manjinske grupe
- – različite seksualne orijentacija
- – vrlo kreativne osobe
- – ekcentricne osobe
Iz svega navedenog, usudicu se da zaključim da je mobing socijalno-medicinski fenomen jer ostavlja ozbiljnog traga i posljedice na duševno, psihičko i tjelesno stanje žrtve.
Brine i sto je mobing prisutan u “najvitalnijim, najzdravijm” I društveno odgovornim institucijama, firmama u Crnoj Gori (vole tako da se zovu). O privatnim firmama da i ne govorim (čast izuzecima) medju kojima su i pojedini mediji, škole, bolnice i sl. ( upravo tamo gdje ga najmanje ocekujemo).
U pokušaju da pridjem ovoj temi fenomenoloski prije svega, edukativno i angazovano (u mjeri koliko je to moguce i pristojno) preskocicu imena institucija i firmi; makar u ovom tekstu. Nijesu bitna imena, vec pojave, a “ inspiracije “ primjera mi ne fali, nažalost ni ovih dana..
Ćutanje; trpljenje ne smije biti opcija; nije ni inteligentno. Zavrsicu ovaj tekst, odlucnim, vrelim redovima (jedan od pristupa, postulata Gestalt psihoterapije) koji glasi :
– Ne prihvataj spoljašnje zahtjeve koji su u suprotnosti sa tvojim poznavanjem sebe”. Vjerujte sebi, introspekciji. Bez toga, nista nam puno ne vrijedi. Vjerujem da to mozemo svi! I to je odluka, a “odustajanje” je samo navika, loša navika -(to je govorila često meni moja divna mentorka i prijateljica, psihoterapeut Danijela Medojević, koja je odsutna par godina, ali samo fizički.
Hoće li mobing u Crnoj Gori biti još jedna zamrznuta tema, kolektivni grč ili rujna zora, od nas zavisi!
Izvor: 24kroz7.com
