Neko će reći kako je zavisnik adrenalina, mnogi kako neodgovorno rizikuje život, ali Ivica Kostelić je to što jeste i ne zna ili ne može živjeti “normalan život”.
Jako je dugačak popis njegovih avantura, pothvata, ili kako ih god zvali, nakon što je završio skijašku karijeru. Poput skijaške ekspedicije na Grenland ili učešća na Route du Rhum, jedriličarskoj trci samaca preko Atlantika ili freeride skijanja na Aljasci ili…
Posljednji u nizu izazova bila je prva skijaška traverza “Prokletija/Bjeshket e Nemuna”, koju je ovako opisao uoči starta 6. marta..
“Uz mene su francuski alpinist Mathieu Maynadieri snimatelj/producent Bertrand Delapierre. Ruta slijedi glavni greben Prokletija/Bjeshket e Nemuna od kosovsko-albanske granice (Gjeravica) do Skadarskog jezera. Skadarsko jezero i rijeku Bojanu planiramo proći kajacima. Cilj traverze je na ušću rijeke Bojane u Jadransko more. Vremenska prognoza je povoljna i nadamo se sigurnoj i brzoj traverzi.”
KOSTELIĆ u Barskoj bolnici; SPAJIĆ: Ivice, ponovo nam dođi u goste!
Sve je išlo po planu do 10. marta kad su kajacima trebali dotaći cilj na ušću rijeke Bojane u Jadransko more, a onda se dogodila drama koja je zamalo završila tragično.
Nakon prevrtanja kajaka u vrlo uzburkanom moru Ivica je ostao da pliva u moru, držeći se za kajak drugog člana ekspedicije, Francuza Mathieua Maynadiera, a jake struje odnijele su ih na pučinu, dok je treći član uspio da izađe na albansku obalu i uputi poziv u pomoć.
‘‘Spasilački čamac SAR-1 Uprave pomorske sigurnosti i upravljanja lukama odmah je isplovio s posadom i pripadnikom Sektora granične policije iz Bara, uz koordinaciju granične policije na rijeci Bojani. Zbog pogoršanja vremenskih uslova, morali su hitno da se uključe svi raspoloživi državni resursi te je Pomorsko operativni centar preko Direktorata za zaštitu i spašavanje (OKC 112), po proceduri zahtijevao angažovanje helikoptera Vojske Crne Gore s upotrebom termovizijske kamere kako bi pretraga za nestalim osobama na moru bila efikasnija‘‘, stojije u saopštenju Uprave pomorske sigurnosti i upravljanja lukama Crne Gore.
Kako su se vremenski uslovi rapidno pogoršavali, a prognoza je najavljivala udare južnog vjetra i do 40 čvorova, operacija spašavanja bila je vrlo opasna ne samo za Ivicu i njegovog francuskog kolegu nego i za spasioce. Uostalom, kako je navedeno u saopštenju, spašavanje se odvijalo “na vrlo zahtjevnom području ušća rijeke Bojane u Jadransko more koje je odnijelo nemali broj ljudskih života”.
Detalje spašavanja objavilo je i Ministarstvo obrane Crne Gore…
“Pripadnici Mornarice Vojske Crne Gore u koordinaciji s pilotima Vazduhoplovstva VCG, spasili su iz mora, na nekoliko milja od Ade Bojane, dvojicu kajakaša. Na osnovu odobrenja ministra obrane, angažovani su helikopter Vazduhoplovstva Crne Gore BELL 412 i patrolni čamac za brzu reakciju 205, koji su opremljeni sredstvima za noćno termovizijsko posmatranje, budući da je već bila pala noć. Akcija spašavanja započela je u 19 sati i trajala je do 23.10, kada je čamac uplovio u Luku Bar.”
Jedan od sučesnika spašavanja e u telefonskom razgovoru za Jutarnji list rekao…
“Dobro su, sve je u redu, nemaju nikakvih povreda, nikakvih posljedica osim onih očekivanih nakon toliko vremena provedenog u vodi. Mi smo ih izvukli iz vode, utoplili ih, dali im malo vode, odnosno ono što im je bilo potrebno u prvom trenutku i prebacili ih do luke Bar gdje ih je preuzela ekipa hitne pomoći. Bili su baš dobro jako promrzli, ali osim toga u dobrom stanju”, kazao je izvor ovog lista.
Ivica se odmah javio porodici, prva informacija je govorila kako je Ivaca u vodi proveo skoro četiri sata, ali je sagovornik kazao druge podatke.
“Bili su šest sati u vodi dok mi nismo došli”, tako mi je rekao Ivica.
Jeste li ranije već imali sličnu akciju spašavanja?
“Ne u ovakvim uslovima, koji su baš bili ekstremni, veliki talasi, kiša, nevrijeme. Bilo je baš ono”…
Opasno. Životno opasno.
“Da, u zadnji trenutak smo ih i uočili, došli do njih i izvadili iz vode jer more je bilo sve nemirnije i nevrijeme sve jače. No sve je prošlo super. Imali su sreću”.
Sreću kako je završilo i sreću što su na svojoj strani imali kompetentne spasioce koji su bili u stanju izvesti takvu akciju u ekstremnim uslovima.
” I to je sreća, istina”.
Hoće li Ivica nakon ovoga promijeniti navike i utišati u sebi zov za avanturama? Možda, na neko vrijeme, jer kako nam je rekao neko to ga jako dobro poznaje “možda vuk promijeni dlaku”…
Sportska izdržljivost održala Kostelića i francuskog alpinistu na površini
