Ni Ministarstvo ekologije ni Agencija za zaštitu životne sredine nijesu nadležni za rješavanje problema zagađenja Mjedničkog potoka, jednog od najzagađenijih vodotoka u Crnoj Gori koji se uliva u Ćehotinu, nizvodno od rudarskog naselja Gradac.
To se može zaključiti iz odgovora koji su “Vijestima” dostavljeni iz te dvije institucije.
“Pitanja uputite Agenciji za zaštitu životne sredine koja je uradila studiju zaštite Ćehotine”, navodi se u kratkom odgovoru iz Ministarstva turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera.
“Vijesti” su resor ministra Vladimira Martinovića pitale da li je ministarstvo na čijem je čelu preduzimalo ili će preduzeti neke aktivnosti kako bi se riješilo problem zagađenja rijeke Ćehotine, vodom iz Mjedničkog potoka. Jedno od pitanja je bilo i da li je eventualno rađen projekat sanacije, odnosno da li postoji predlog na koji način bi se riješilo pitanje zagađenja Ćehotine vodom iz Mjedničkog potoka, koji se formira od voda koje izlaze iz napuštenih rudničkih okana nekadašnjeg rudnika Šuplja stijena.
Iz Agencije za zaštitu životne sredine odgovorili su da je Ministarstvo turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera nadležno za ova pitanja.
“Ovog puta vas upućujemo da odgovore potražite od resornog Ministarstva turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera kao nadležnog organa. Podsjećamo vas da je Agencija za zaštitu životne sredine uradila studiju zaštite Gornjeg toka rijeke Ćehotine čija odluka od strane Skupštine opštine Pljevlja još uvijek nije usvojena. Isto tako, pitanja koja su predmet vašeg interesovanja ne odnose se na granice budućeg zaštićenog područja gornji tok rijeke Ćehotine. Takođe u našoj Agenciji do današnjeg dana nije bilo zahtjeva koji se odnose na sprovođenje postupka procjene i strateške procjene uticaja na životnu sredinu”, navodi se u odgovoru.
Rješavanje problema najavljeno prije dvije i po godine
Iz Ministarstva ekologije i uređenja prostora prije dvije i po godine najavljivali su rješavanje problema otpadnih voda iz nekadašnjih kopova Šuplje stijene u Šulima kod Pljevalja, ali do danas ništa nije urađeno kako bi se zaustavilo dalje zagađenje Mjedničkog potoka i rijeke Ćehotine u koju se uliva.
Dok je na čelu Ministarstva bio Ratko Mitrović saopšteno je da su, u saradnji sa kompanijama “Gradir Montenegro” i “Tara Resources”, kao i Centrom za ekotoksikološka ispitivanja, pokrenuli projekat rješavanja problema rudničkih voda na području rudnika Šuplja stijena.
“Uz pomoć stručnog konsultanta BeinnAnOr Exploration Ltd, Joe Crummy, osmišljeno je idejno rješenje koje na održiv i ekonomičan način može da dovede do poboljšanja kvaliteta rudničkih voda koje, pored toga što utiču na kvalitet vode rijeke Ćehotine, utiču i na kvalitet okolnog zemljišta koje je u kontaktu sa njima. Za potrebe projektovanja sistema za tretman voda neophodno je sprovesti eksperiment tokom kojeg će se testirati različiti parametri, uslovi i konstrukcioni elementi u cilju dobijanja podataka neophodnih za planiranje i projektovanje sistema u punoj veličini, a koji bi trebalo da dovede do trajnog rješenja ovog problema. S tim u vezi, danas je otpočela pripremna faza eksperimenta u CETI-ju. Čitav eksperiment će pratiti stručni tim Centra za ekotoksikološka istraživanja, dok će se mjerenje svih parametara obavljati u specijalizovanim laboratorijima ove institucije koja funkcioniše u sistemu državnog ekološkog klastera”, saopšteno je iz Ministarstva ekologije početkom septembra 2021.
Krajem oktobra, Mitrović je pojasnio da se tokom eksperimenta kroz razne frakcije krečnjaka provlače kisele rudničke vode sa visokim sadržajem metala koje izlaze iz starih okana u Šupljoj stijeni, i na taj se način provjerava kako teče proces neutralizacije. Mitrović je tada rekao da će, ako se eksperiment pokaže efikasan u laboratorijskim uslovima, biti sproveden i u Šupljoj stijeni. Javnost nije upoznata sa rezultatima eksperimenta.
“Mjednički potok ima konstantan negativan uticaj na rijeku Ćehotinu jer se formira od voda koje izlaze iz napuštenih rudničkih okana. Postoji vjerovatnoća da se događa i veći negativni uticaji kada dolazi do većeg izlivanja voda iz jama koje su vjerovatno urušene i u kojima postoje podzemna jezerca, pa prilikom provaljivanja unutrašnjih brana dolazi do veoma jakog negativnog uticaja na rijeku Ćehotinu usljed velikih količina vode lošeg hemizma koje se tom prilikom, a kroz Mjednički potok, uliva u ovu rijeku”, piše u izvještaju koji su prije nekoliko godina uradili stručnjaci CETI o stanju segmenata životne sredine u okolini Rudnika olova i cinka “Šuplja stijena” u rudarskom naselju Šula i stanja ekosistema Mjedničkog potoka.
Ispitivanja su rađena na zahtjev firme “Gradir Montenegro” koja je vlasnik “Šuplje stijene”.
Iz rudnika “Šuplja stijena” ranije su više puta demantovali da oni zagađuju Mjednički potok, tvrdeći da zagađenje dolazi iz napuštenih jama nekadašnjeg rudnika.
Bez vidljivog života
Mjednički potok, lijeva pritoka rijeke Ćehotine, dug je oko sedam kilometara. Njegovo ušće je na svega nekoliko kilometara od bosanske granice. Formira se od voda koje izlaze iz napuštenih rudničkih okana nekadašnjeg rudnika “Šuplja stijena”.
Stručnjaci su prije nekoliko godina utvrdili da je Mjednički potok u potpunosti bez vidljivog života, iznad i nakon postrojenja za flotaciju rude. Ocijenili su i da je njegov uticaj na rijeku Ćehotinu zabrinjavajući.
Na lokalitetu koji je 150 metara uzvodno od ušća Mjedničkog potoka u rijeku Ćehotinu, detektovano je pet vrsta riba, a na 200 metara nizvodno od ušća samo dvije. Taj pad se očitava i na poziciji Tatarovine, nekoliko kilometara udaljene od ušća, što ukazuje na konstantan i dugotrajan uticaj voda iz Mjedničkog potoka.
Stručnjacima je posebno palo u oči odsustvo peša, koji je riba dna, nizvodno od ušća. Ova riba je, tvrde oni, osjetljiva na hemijske promjene sastava rječne vode. Stručnjaci smatraju da je problem u samom hemijskom sastavu Mjedničkog potoka, koji je na svim ispitnim lokacijama “opterećen sadržajem kadmijuma, olova, arsena, bakra i cinka iznad nivoa koji predstavlja opasnost po vodni ekosistem”. Riječ je o veoma opasnim teškim metalima…
Boja potoka prije flotacijskog postrojenja je žućkasta do ispod platoa za pretovar, gdje dobija mliječnu boju koju zadržava do kilometar ispod njega, a iste boje je i na ušću u rijeku Ćehotinu.
Zagađenje vode iz Mjedničkog potoka ima prekogranični negativan uticaj jer se zagađenje izvozi u susjednu državu – Bosnu i Hercegovinu, što potencijalno predstavlja veliki problem, posebno ako se ima u vidu da se grad Goražde dijelom snabdijeva vodom iz rijeke Drine, u koju se Ćehotina uliva.
(Vijesti)
