Od najveće željezničke tragedije u Crnoj Gori prošlo je 18 godina. U vozu koji je u mjestu Bioče iskočio iz šina poginulo je 47. a povrijeđeno više od 200 putnika. Traumatične slike su i danas jasne.
Porodice nastradalih i preživjeli putnici i danas pitaju kako se i zbog čega sve to desilo.
Jedan od putnika iz voza, Dragan Krgović, istakao je da i nakon 18 godina traže samo pravdu.
“U ovom vozu sam bio najteže povrijeđen putnik koji je preživio. U komi sam proveo 26 dana i još uvijek, poslije 18 godina, tražimo pravdu. Samo pravdu, ništa drugo”, rekao je on.
Još od samog polaska znali su da sa vozom nešto nije u redu, pretpostavljali su da postoji problem, ali i da postoji neko kome je njihova bezbjednost prioritet.
Ipak, tamo gje je zakazao sistem, pokazala se humanost i solidarnost naroda. Tada su svi zaposleni u Kliničkom centru bili na svojim radnim mjestima, nije se znalo ko je u kojoj smjeni, taksi i druga privatna vozila napravila su kolonu do Bioča kako bi prevozili povrijeđene do bolnice, danima su građani čekali ispred zavoda da daju krv, nije im bio potreban apel.
Među prvima na mjestu nesreće bio je i naš kolega snimatelj Televizije Crne Gore Veselin Balandžić. Osim profesionalne u tom trenutku imao je i ljudsku obavezu. Do sada nije govorio o tome. Teško je, kako kaže, bilo sve ove godine živjeti sa slikama koje će uvijek biti svježe.
Jedna od najtežih željezničkih tragedija u Crnoj Gori dogodila se 2006. godine, kada je elektromotorni voz, saobraćajući iz Bijelog Polja do Podgorice i Bara, u blizini mjesta Bioče, na izlasku iz tunela iskliznuo iz šina i sva četiri vagona survala su se u provaliju.
U nesreći je stradalo 47 osoba, a povrijeđeno više od 200.
(Portal RTCG)
