Poslanik Socijaldemokrata i funkcioner Evropskog saveza Nikola Zirojević kaže da rekonstrukcija crnogorske vlade nije donijela ništa dobro i da se radi o klasičnom grabežu za foteljama.
“Nije se radilo ni o kakvim državnim interesima, kako nam pokušavaju prodati priču oni koji su sopstvenu ideologiju i interese naroda koji predstavljaju prodali za nekolike fotelje. Tako su, da bi svi zainteresovani mogli postati ministri, pojedini resori dijeljeni i na 4-5 djelova, pa su nekadašnji direktori direktorata danas u rangu ministra, bez obzira što su im ovlašćenja ista. Ali, ministar je ministar, šofer i sekretarica su privilegija, i to je, nažalost, nekim ljudima dovoljno da odustanu od onoga što je njihova partijska ideologija “, rekao je Zirojević u intervjuu za „Dan“.
On podsjeća da smo dobili najglomazniju vladu u Evropi.
“Već danas je jasno da smo dobili i najnesposobniju i najneoperativniju vladu. Država će izdvajati nikad veća sredstva za funkcionere izvršne vlasti i njihove kabinete. Upitno je gdje će se fizički svi ti ministri smjestiti, a problematično što su im nadležnosti u potpunosti izmiješane, pa imamo i do četiri ministra/potpredsjednika Vlade koji pokrivaju isti resor… A rezultata ni na vidiku. I sada su se genijalci iz Vlade sjetili da bi bilo dobro da osnuju neku vrstu državnog Glova, ne bi li tu još koji „presposobni“ kadar obezbijedili. Svjedoci smo kako je svako njihovo novoosnovano preduzeće završilo. Dakle, da nije tužno i krajnje zabrinjavajuće, možda bi ova parodija mogla da bude i smiješna. Ovako, dok inflacija divlja i novac više nema nikakvu vrijednost, dok po cijenama dostižemo i prestižemo Švajcarsku i Luksemburg, dok su novi kapitalni projekti misaona imenica, a nova zaduženja već dostižu preko milijardu, bilo kakav optimizam sa ovom i ovakvom vladom bio bi u potpunosti nerealan”, smatra Zirojević.
Vrlo često ste kritikovali vladajuću većinu zbog njenog „antievropskog odnosa“. Kojim je potezima konkretno ona ugrozila evropski put Crne Gore?
Prvo smo imali onu tragikomičnu situaciju prilikom glasanja o članstvu Republike Kosovo u Savjetu Evrope. Nakon toga, neodlučnost Crne Gore prilikom glasanja za rezoluciju o Srebrenici bila je drugi alarm da nešto nije kako treba. Kako je moguće da deklarativno proevropska vlada ima problem da jasno i glasno saopštio svoj stav prema pitanju koje je civilizacijsko i prema pitanju oko kojeg, makar u razvijenom i demokratskom svijetu, nema i ne smije biti dvoumljenja? Do zadnjeg časa mi nijesmo znali kako će Crna Gora glasati, i to je bilo skandalozno. Nedugo zatim, kao politički odgovor na jedva izboreno glasanje Crne Gore za rezoluciju o Srebrenici, iz prosrpskih partija koje su u tom trenutku bile u niskom startu za ulazak u Vladu dolazi nam rezolucija o genocidu u Jasenovcu, čije su ime kasnije izmijenili dodajući i logore Dahau i Mauthauzen. Izglasavanjem ove rezolucije, a nakon niza manjih, ali značajnih incidenata, ozbiljno su narušeni odnosi sa našim prvim EU susjedom, Republikom Hrvatskom, što je rezultiralo zabranom ulaska u tu zemlju predsjedniku parlamenta i predsjedniku NSD Andriji Mandiću, potpredsjedniku Vlade i predsjedniku Demokrata Aleksi Bečiću i predsjedniku DNP-a Milanu Kneževiću. Ostaje da vidimo – a realno je očekivati – da li će ova mjera biti primijenjena i na sve poslanice i poslanike koji su glasali za navedenu rezoluciju. I na kraju, ovo je rekonstrukcija Vlade kojom su, po prvi put, u izvršnu vlast direktno ušli predstavnici proruskih, anti-NATO političkih subjekata. Kao balanser je pokušala poslužiti Bošnjačka stranka, koja je, vođena interesima nekolicine partijskih funkcionera, donijela odluku da uđe u rekonstruisanu vladu, na isti dan sa onima koji veličaju ratne zločince i negiraju genocid u Srebrenici. Vidjeli smo da je većina naših zapadnih partnera izrazila zabrinutost i nezadovoljstvo takvom odlukom, tako da je, vjerujem, sasvim jasno kako oni gledaju na ovu rekonstrukciju i da će ovakav rasplet događaja negativno uticati na evropski put Crne Gore.
Stalno govorimo o ulasku u Evropsku uniju, ali se stiče utisak da nisu baš sve partije i svi političari iskreni u toj priči.
Kao što sam više puta istakao, pojedini političari se samo deklarativno zalažu za integraciju Crne Gore u EU, dok suštinski i u praksi rade potpuno suprotno. I to uopšte ne iznenađuje, imajući u vidu da se radi o političkim subjektima i političarima koji instrukcije za djelovanje dobijaju iz Beograda i Moskve, sa željom da od Crne Gore naprave nešto nalik na Republiku Srpsku. Zbog toga je veoma važno da Crna Gora konačno dobije vladu u kojoj neće biti političkih subjekata koji namjerno koče njen evropski put i koji, umjesto za interese sopstvene države, rade za interese nekih drugih”.
Očekujete li da će Vlada opstati do kraja mandata?
Kada govorimo o trajanju ove vlade, tu je sve moguće. Moguće je da se raspadne do kraja godine i da idemo na izbore, moguće je da ponovo bude rekonstruisana, a moguće je i da traje do kraja mandata. Imamo posla sa nepromišljenim ljudima bez vizije, kojima je svaki politički potez improvizacija, tako da je moguće očekivati sve. Ono što svakako ne očekujem jeste da ova vlada uvede Crnu Goru u EU. Niti u njoj vidim znanje, niti vidim volju, niti vidim posvećenost nečem takvom. Ali sam uvjeren da će Crnu Goru u EU uvesti prva vlada čiji će stožer biti Socijaldemokrate i Evropski savez, koji smo formirali sa našim kolegama iz SDP-a i LP, uz podršku nezavisnih intelektualaca i građanskih aktivista.
Vjerujete li u program „Evropa sad 2“?
Ovo pitanje već odavno smatram retoričkim, ali ću radi javnosti dati jasan i precizan odgovor. Više mi je vjerovatno da ću krajem decembra negdje kroz prozor vidjeti Djeda Mraza sa irvasima nego da ću osjetiti efekte programa „Evropa sad 2“. Vidjeli smo na onoj, rekao bih, otužnoj pres-konferenciji da od velikih obećanja nema ništa. Mi se već danas zadužujemo da bismo održali tekuću potrošnju, isplaćivali plate i penzije, pa je prilično nerealno očekivati realizaciju „Evrope sad 2“. Igranje igara sa doprinosima za Fond PIO, klasično obezvređivanje novca koje je posljedica naopake ekonomske politike ove vlade, prema informacijama koje imam, znatno lošija turistička sezona u odnosu na prethodnu, i slaba privreda na osnovu čijih rezultata ne možemo zasnivati rast životnog standarda, ne čine me optimistom u tom smislu. Država nije igračka, a vođenje državnih finansija ne funkcioniše kao odlazak u kazino, jer od toga u kakvom će stanju biti državni budžet zavise životi svih nas koji živimo i privređujemo u Crnoj Gori.
