“Mi smo donijeli jedinstvenu odluku da na predsjedničkim izborima podržimo Andriju Mandića, da bi se, između ostalog, poslije toliko vremena Crna Gora vratila sebi i po prvi put dobila predsjednika koji se izjašnjava kao Srbin. Razmišljajući ko bi bio dostojan predsjednik Crne Gore, izbor je bio lak. Andrija Mandić, naš prijatelj, dugogodišnji saborac, najozbiljniji je kandidat na predsjedničkim izborima. Sada smo u obilasku opštinskih odbora, sinoć smo biili u Podgorici, večeras smo u Pljevljima, sutra veče u Herceg Novom, da svi naši članovi vide koga podržavamo u ovoj izbornoj trci. Naša podrška Andriji Mandiću je bratska, istinska, iskrena, bez ikakvih kalkulacija, sa jednim jedinim ciljem, a to je najbitnije za Crnu Goru – da se pobijedi Milo Đukanović!”, rekao je, u intervjuu za Srpski Radio Čikago, Vladimir Joković, lider Socijalističke narodne partije, potpredsjednik Vlade Crne Gore u tehničkom mandatu i ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
Vlasnik Srpskog Radio Čikaga, Milorad Ravasi, u ulozi voditelja, podsjetio je Jokovića na njegovu izjavu da Andrija Mandić s podrškom SNP-a sigurno prolazi u drugi krug, sa uvjerenjem da će biti pobjednik izbora, čime će nastupiti potpuna demokratizacija Crne Gore. I pitao je zašto njegov apel pobjednicima od 30. avgusta 2020. godine da pokažu jedinstvo kroz izbor zajedničkog predsjedničkog kandidata nije naišao na odziv, nego su se iz ove kaolicije, uz kandidata Demokratskog fronta Mandića, kandidovali i predsjednik Demokrata Crne Gore Aleksa Bečić i čelnik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović, kao i zamjenik predsjednika pokreta Evropa sad Jakov Milatović.
“Nekima je vrlo lako zapalo, iako možda nisu glasali za ovu koaliciju 30. avgusta 2020. godine, da postanu poslije ministri. U toj nesrećnoj vladi jednog neuobičajenog predsjednika Zdravka Krivokapića, desilo da budu ministari eksperti. Onda su svi naprasno postali političari. Onda su se između sebe razišli, Zdravko Krivokapić je izašao iz politike, napravili su dvije-tri partije. Suština je da im je dopala jaka funkcija zahvaljujući našim glasovima, našom borbom više od 20 godina protiv režima Mila Đukanovića. Mi smo dozvolili da neki dođi odnekud i postanu ministri, a sad hoće da budu i predsjednici. To je njihovo legitimno pravo, a naša je obaveza da, poštujući sve ono što smo prošli sa partijama iz Demokratskog fronta i sa koalicijom Zajedno za budućnost Crne Gore osvojili 27 mandata i bili motor pobjede 30. avgusta 2020. godine, podržimo najiskusnijeg među nama, Andriju Mandića. Podržaćemo ga u prvom krugu, i u drugom krugu jer on ima najozbiljnije šanse da nanese poraz Milu Đukanoviću, kao što smo zajedno porazili njegovu Demokratske partiju socijalista.
Blagotvorno bi bilo za Crnu Goru da dođe do promjene i da konačno Crna Gora, na demokratskim, potpuno demokratskim izborima, dobije novog predsjednika. I da jedna teška dugogodišnja vladavina Đukanovića, teška po narod i Crnu Goru, i odnose Srbije i Crne Gore, i položaja srpskog naroda u Crnoj Gori – bude poražena, zatvorena i da se nikada ne ponovi. Zato sam uvjeren da ćemo u godini u kojoj obilježavamo četvrt vijeka djelovanja Socijalističke narodne partije, koja je nastala zbog velikog raskola u Demokratskoj partiji socijalista koji je izazvao Milo Đukanović u brutalnom obračunu sa Momirom Bulatovićem, moći da potvrdimo da je Đukanovićeva politika mržnje i podjela definitivno izgubila”, rekao je Vladimir Joković.
Teme ovog zanimljivog razgovora na talasima Srpskog Radio Čikaga sa predsjednikom SNP-a (od avgusta 2017. godine) Vladimirom Jokovićem, bile su: neuspješni dogovor parlamentarne većine da Miodrag Lekić kao mandatar sastavi novu, 44. Vladu Crne Gore, kao i propali poslednji pokušaj da se formira tehnička vlada koju bi predvodio Dritan Abazović do 2024. i novih parlamentarnih izbora, zbog odbijanja Gorana Danilovića da podrži dogovor većine od 40 poslanika, pa usvajanje najvećeg agrobudžeta u istoriji Crne Gore, ispunjenje uslova Socijalističke narodne partije za ulazak u manjinsku Vladu koju je podržala Demokratska partija socijalista – Temeljnog ugovora koji je premijer Dritan Abazović potpisao sa Srpskom pravoslavnom crkvom u avgustu prošle godine, do zalaganja za pristupanje Crne Gore Otvorenom Balkanu i koristima koje bi imali poljoprivrednici i kompanije smanjivanjem monopola i korupcije i pojednostavljivanjem procedura izvoza i uvoza…
Ravasi: Socijalistička narodna partija ima ukupno 6 članova Vlade, koji drže vrlo važne resore. Povodom najavljene rekonstrukcije, pojavilo se da SNP insistira da Marko Kovač ostane ministar pravde. Upitaću vas: zašto ministar Kovač nije ništa uradio da se predsjednik Atlas grupe Duško Knežević vrati u Crnu Goru i, u slobodnim uslovima, brani svoja prava i odgovori na sve optužbe koje mu je “spakovalo” bivše tužilaštvo po nalogu Mila Đukanovića? Kao da nekome ne odgovara da se gospodin Knežević bezbedno pojavi u Crnoj Gori, kao dragocjeni svedok protiv Mila Đukanovića, koga zbog tih brojnih afera koje je upravo Knežević objelodanio, namjeravate 19. marta da pošaljete u političku penziju, na političko smetlište istorije?
“Ne može ministar pravde o tome da odlučuje, za gospodina Duška Kneževića, koji je bio bliski saradnik Mila Đukanovića, zajedno su ljetovali po moru, u istim vilama, koristili platne kartice, i mnoge benifite. Snimao je Duško Knežević, kad je shvatio o čemu se radi, kako daje pare Migu Stijepoviću, bivšem gradonačelniku Podgorice i ministru, sadašnjem savjetniku Mila Đukanovića, za kampanju i kupovinu duša i glasova osiromašenih građana Crne Gore da bi podržali Demokratsku partiju socijalista. Raspisana je međunarodna potjernica Interpola i on bi trebalo da bude izručen Crnoj Gori.”
Ravasi: Koliko ja znam, povučene su te Interpolove potjernice jer su bile politički motivisane…
“Jesu povučene, ali je bilo na ročištu. On je na prvom ročištu u Londonu dokazao da je to politički motivisano i ja smatram da je to sigurno presudilo da Duško Knežević ne bude isporučen Crnoj Gori. Potjernica i sud u Londonu odlučio je tada da on ne dođe…
Mi iz vlasti apsolutno želimo da gospodin Duško Knežević dođe, da odgovara za ono za šta je optužen, da se u jednoj potpuno nerasterećenoj, opuštenoj atmosferi, da nepristrasan sud presudi da li je nije kriv. I, naravno, da kaže sve kaže, iznese što su pristalice DPS-a i njihovo rukovodstvo radili. Odnosno, kako je Crna Gora očerupana, ako tako mogu da kažem, poslednjih 30 godina, šta se činilo sa ogromnom društvenom imovinom. Da vidimo kako je išao šverc cigareta, kako su reketirani strani investitori i mnogo toga. Mislim da zanimljivijeg svjedoka od Duška Kneževića teško da bi bilo, jer je bio u srcu tih dešavanja i imao bi mnogo toga da iznese. Time bi on doprinio…”
Ravasi: Jedan od tih mladih, lider Slobodne Crne Gore Vladislav Dajković pre dva dana je za Srpski Radio Čikago izjavio da je “Duško Knežević odigrao istorijsku ulogu u rušenju Mila Đukanovića i njegovog režima”. Slikovito je to objasnio da je “u vremenu one sveopšte apatije i maltene pomirenosti sa činjenicom da će Đukanović vladati još 30 godina, imao osećaj da je sami Bog poslao Duška Kneževića, koji je onako hrabro stao ispred Đukanovića, prvo da odbrani svoju ličnu čast, a onda i da odbrani sve nas koji smo znali da se vrši kriminal, krađa, korupcija i ubistva u Crnoj Gori, a nismo mogli da to i dokažemo. Zaista, zahvalan sam Dušku Kneževiću”. Jeste li, gospodine Jokoviću, saglasni za ovakvim riječima Vladimira Dajkovića o ulozi gospodina Kneževića u padu Mila Đukanovića i njegovog carstva sa porodicom?
“Ja iskreno mislim da je najveći doprinos padu DPS-a i Đukanovića, bio upravo Đukanović i DPS izglasavanjem onog Zakona o slobodi vjeroispovjesti, u svojoj opijenosti i svemoći, da im se sve može, udarivši na svetinje. I polomili zube. Oni su ponizili snagu vjere u Crnoj Gori, ponizili su tradiciju Crne Gore. Negdje se vratila čojska, sojska, istinska Crna Gora, iz koje su nastale veličastvene litije, koje su okupile stotine hiljada ljudi i bile mudro vođene od sveštenstva i počivšeg mitropolita Amfilohija i vladike Joanikija. To je ono što je srušilo režim Đukanovića.
Gospodinu Dušku Kneževiću odajem priznanje za ono što je učinio u borbi protiv Mila Đukanovića. Ali, imamo istog tog Duška Kneževića koji je davao pare da oni kupuju izbore, i finansirao to iz svog džepa i snimao… Dakle, da vidimo sve, rasterećeno, najradije i to da sude neke nezavisne, međunarodne sudije, ako bi tako moglo, da dođu do tog da se sve sazna, da se osudi za ono za i ono protiv. Ono što je dobro, Duško Knežević je dugo godina bio veliki prijatelj i saradnik Mila Đukanovića. Zbog čega su se razišli, to je pitanje za jednog i za drugog, oni to najbolje znaju. Njegov doprinos u ovome, posebno oni snimci i tako dalje, su značajni, ali ni u kom slučaju se ne mogu upoređivati sa litijama”, zaključio je Vladimir Joković, u intervjuu za Srpski Radio Čikago.
