Iz Višeg suda u Podgorici reagovali su na jučerašnje tvrdnje šefa poslaničkog kluba Demokrata Borisa Bogdanovića, koje su ocijenili neprimjerenim. Naglašavaju da je za Vukom Lalatovićem potjernica raspisana još u junu ove godine ali da policija nije uspjela da ga uhapsi. Lalatović koji je optužen za ubistvo Ranka Vuletića pušten je uz pritvora jer nije donijeta prvostopena presuda u roku od tri godine od podizanja optužnice. U međuvremenu Lalatović se sumnjiči i da je direktni počinilac ubistva Cetinjana Petra Lipovine i Žarka Pejakovića.
Reagovanje Višeg suda prenosimo integralno:
Povodom javnog obraćanja rukovodstva Uprave policije Crne Gore dana 23.11.2024. godine, a naročito povodom sljedećih navoda šefa poslaničkog kluba Demokrata Borisa Bogdanovića: “Kako objasniti da je sud pustio na slobodu Vuka Lalatovića, iako je isti priznao ubistvo Ranka Vuletića, dobrovoljno se predao policiji, a svi prikupljeni materijalni dokazi potvrđuju njegovo priznanje? Kako razumjeti da je upravo ta sloboda omogućila da to lice izvrši novo ubistvo – na kružnom toku u Podgorici? Ovo nije samo tragedija za porodice žrtava, već i za cijelo društvo koje gubi povjerenje u pravosudne institucije. Ovo nije samo propust. Ovo je izdaja pravde, izdaja bezbjednosti, izdaja svakog građanina Crne Gore! Ovo je jasna poruka da pojedine sudije, umjesto da budu stubovi pravnog sistema, postaju saveznički oslonci kriminala. Njihove odluke ne služe zakonu, već destruktivnim interesima”, u cilju objektivnog informisanja javnosti, ovim putem dajemo sledeće saopštenje.
U krivičnom postupku koji se pred ovim sudom vodi protiv V.L., zbog krivičnog djela teško ubistvo iz člana 144 stav 1 tačka 4 KZ CG i krivičnog djela nedozvoljeno držanje oružja iz člana 403 stav 1 KZ CG, okrivljenog M.A., zbog krivičnog djela teško ubistvo putem podstrekavanja iz člana 144 stav 1 tačka 4 u vezi člana 24 KZ CG i L.M. zbog krivičnog djela teško ubistvo putem podstrekavanja i pomaganja iz člana 144 stav 1 tačka 4 u vezi člana 24 i 25 KZ CG, izvršenog na štetu pokojnog oštećenog R.V., prvostepena presuda nije donijeta u roku od tri godine od dana podizanja otužnice, iz razloga što se radi o složenom predmetu sa kompleksnom dokaznom građom.
Naime, okrivljeni V.L. je priznao da je bio neposredni izvršilac radnje lišenja života oštećenog, ali je negirao bilo kakvo učešće ostale dvojice okrivljenih u tom krivičnom djelu, a dokazi predloženi optužnicom u odnosu na okrivljene A.M. i M.B. su bili posredni (iskaz svjedoka P.Đ. koji je saznanja o predmetnom krivičnom djelu, po sopstvenom kazivanju, dobio od prvookrivljenog L.V. za vrijeme dok su, nakon predmetnog događaja, zajedno boravili u pritvoru, koji svjedok je zbog posljedica teške bolesti preminuo u UIKS-u, zbog čega nikada nije mogao biti saslušan na glavnom pretresu i listice koje su, po navodima optužnice, ispisane od strane prvookrivljenog L.V. i dostavljene svjedoku P.Đ., za vrijeme njihovog zajedničkog boravka u pritvoru, koje listice su bile predmet grafološkog vještačenja).
Zbog prethodno navedenih razloga ovaj sud je u toku glavnog pretresa, a u cilju poptupnog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, pored dokaza predloženih optužnicom, po službenoj dužnosti odredio saslušanje većeg broja svjedoka, dodatna grafološka vještačenja i u konačnom pribavljanje komunikacije ostvarene prije kritičnog događaja preko SKY Ecc aplikacije, koja komunikacija je, po navodima optužnice, preko kriptovanih telefona, a u vezi sa izvršenjem predmetnog krivičnog djela, ostvarivana između prvookrivljenog L.V. i drugookrivljenog A.M, pri čemu ovaj sud smatra da je ta komunikacija, ukoliko postoji, ključni dokaz za donošenje pravilne i zakonite presude u ovom krivičnom postupku.
Nakon što je od Specijalnog državnog tužilaštva i Uprave policije Crne Gore dobio službenu informaciju da ti državni organi ne raspolažu predmetnom komunikacijom, ovaj sud je pokrenuo postupak za pružanje međunarodne pravne pomoći, u kojem se zamolnicom od 24.05.2023. godine za dostavljanje te kriptovane komunikacije, upućenom preko Ministarstva pravde Crne Gore, obratio nadležnim državnim organima Republike Francuske, po kojoj zamolnici tražena komunikacjija do današnjeg dana, dakle nakon godinu i skoro šest mjeseci od upućivanja zamolnice, nije dostavljena.
Takođe, ovim putem obavještavamo javnost da je prvookrivljenom V.L., nakon što je isti dana 22.05.2024. godine pušten na slobodu, odlukom ovog suda, bila određena mjera nadzora iz člana 166 stav 2 tačka 1 ZKP-a, zabrana napuštanja stana i pripadajućih prostorija i mjera iz člana 166 stav 2 tačka 4 ZKP-a, obaveza povremenog javljanja Upravi policije CG – Odjeljenju bezbjednosti Nikšić dva puta mjesečno, i to svakog 1. i 15. u mjesecu.
Nakon što je od Uprave policije CG OB Nikšić dobio službenu informaciju da je prvookrivljeni V.L. prekršio izrečene mjere nadzora i da se nalazi na nepoznatoj adresi, ovaj sud je dana 12.06.2024. godine donio naredbu o raspisivanju potjernice prema prvookrivljenom V.L., a zatim je istom, zbog nedolaska na glavne pretrese koji su bili zakazani za dane 05.06.2024., 12.06.2024. i 19.06.2024. godine, o kojima je prvookrivljeni bio uredno obaviješten, rješenjem od 19.06.2024. godine, odredio pritvor po pritvorskom osnovu iz člana 175 stav 1 tačka 5 Zakonika o krivičnom postupku, kao jedinom mogućem pritvorskom osnovu u ovoj fazi postupka.
Po navedenoj potjernici i rješenju o određivanju pritvora okrivljeni V.L. do današnjeg dana nije lišen slobode i stavljen u pritvor, jer službenici Uprave policije nijesu uspjeli da ga lociraju i liše slobode.
Nakon iscrpnog obavještenja javnosti o stanju u spisima predmeta koji se vodi protiv okrivljenih V.L., M.A. i L.M., i postupanja ovog suda u istom, nužno je ukazati na krajnje neprimjerene, ni na čemu zasnovane, tvrdnje poslanika Bogdanovića, te da je i krajnje vrijeme da sve institucije, kojima je u nadležnosti zaštita nezavisnosti pravosuđa, dignu svoj glas zbog neprimjerenih pritisaka i optužbi na račun sudija koje putem medija vrše izvršna i zakonodavna vlast, a koje su zaista zabrinjavajuće, i kao takve, urušavaju dignitet sudske grane vlasti, dok na osnovu iznijetih i lako provjerljivih činjenica ostavljamo javnosti, a naročito stručnoj, da procijeni da li se radilo o predmetu koji je lako bilo presuditi.
