Ni 24 godine od atentata na saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića nadležni organi u Srbiji (gdje se zločin dogodio) i u Crnoj Gori (odakle su, kako se sumnjalo, stigle naredbe i izvršioci) nisu učinili ništa da se to ubistvo rasvijetli i počinioci i nalogodavci privedu pravdi. Obećanja su se nizala, baš kao i nemušti pokušaji da se u javnosti prikaže kako se nešto preduzima po pitanju rasvjetljavanja tog zločina, ali je atentat koji je duboko uznemirio javnost tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) do danas obavijen velom tajne. Da nije detalja iz izvještaja sa saslušanja pred Anketnim odborom Skupštine SRJ, koji su objavljeni u knjizi, a nijesu usvojeni u saveznom parlamentu, javnost bi ostala potpuno uskraćena za bilo kakve odgovore u vezi sa ubistvom ministra vojnog, koji je važio za omiljenog čovjeka i nepokolebljivog borca za pravdu.
Na godišnjicu atentata na ministra vojnog rodom iz Rovaca Dan je uputio pitanje novizabranom vrhovnom državnom tužiocu (VDT) Miloradu Markoviću da li postoje tragovi da je crnogorsko tužilaštvo u protekle 24 godine preduzimalo bilo kakve radnje u vezi sa rasvjetljavanjem ubistva Pavla Bulatovića. Uz potpuno razumijevanje okolnosti da je Marković tek sjeo u fotelju VDT-a, iz Dana očekivali detaljne informacije u vezi sa slučajem koji je bio predmet našeg interesovanja, već su pitanja više bila usmjerena ka tome da ga podsjetimo da slučaj ubistva Pavla Bulatovića mora biti jedan od prioriteta Vrhovnog državnog tužilaštva.
– Vrhovno državno tužilaštvo će u narednom periodu sprovesti nadzor u svim državnim tužilaštvima i na osnovu rezultata tog nadzora donijeti odluke o eventualnom daljem postupanju u konkretnim predmetima. Uz puno razumijevanje interesovanja javnosti za pojedine predmete, vrhovni državni tužilac Milorad Marković je opredjeljenja da će nakon neophodnih analiza rada u svim državnim tužilaštvima sam upoznati javnost sa njenim rezultatima – saopšteno je Danu iz kabineta vrhovnog državnog tužioca.
Bulatović je ubijen u restoranu “Rad” na Banjici u Beogradu 7. februara 2000. godine, u 18 sati i 55 minuta. U trenutku likvidacije bio je u društvu Vuka Obradovića, tadašnjeg direktora Ju garant banke, i Mirka Kneževića, upravnika restorana. Usmrćen je na mjestu, dok je Knežević pogođen sa dva hica. Rekonstrukcijom zločina ustanovljeno je da je ubica preko neosvijetljenog fudbalskog terena prišao zadnjoj strani restorana i kroz zatvoren prozor ispalio više rafala iz automatskog oružja, a potom neometano pobjegao. Savezna vlada i tada vladajuća Socijalistička partija Srbije saglasile su se u ocjeni da je likvidacija Bulatovića teroristički čin naručen iz inostranstva.
Skupština SRJ povjerila je lideru radikala Vojislavu Šešelju predsjedavanje anketnim odborom koji je trebalo da ispita ovaj slučaj. Zaključak obimnog izvještaja koji je taj odbor objavio bio je da je Bulatović likvidiran jer je pokušao da spriječi mahinacije prilikom nabavke vojne opreme. U izvještaju je kao izvršilac pomenut Budvanin Ivan Delić, koji je negirao povezanost sa zločinom, tvrdeći da ima svjedoke da je u to vrijeme bio u Budvi.
Pojedini mediji su prošle godine objavili da postoje svjedoci, ali i pisani tragovi na osnovu kojih bi se, poslije duže od dvije decenije zamrznute istrage, moglo stići do izvršilaca i, prije svega, do nalogodavaca ubistva ministra vojnog.
Kako je tada objavio portal 24sedam.rs, izvršiocima ubistva su logistička podrška bile takozvane “crne trojke” iz Sedme uprave Službe državne bezbjednosti Crne Gore, zadužene za batinjanje i utjerivanje straha protivnicima tadašnjeg režima Mila Đukanovića.
Pisani trag, kako se navodi, odnosi se na period od nekoliko mjeseci prije Bulatovićevog ubistva, kada ga je obavještajni sektor Vojske SCG u Crnoj Gori upozorio da mu je život ugrožen i ko želi njegovu smrt.
SDB i MUP CG odbili da sarađuju
Penzionisani general i bivši direktor Vojnobezbjednosne agencije Svetko Kovač prošle godine je označio tadašnji SDB i MUP Crne Gore kao najodgovornije što nisu otkriveni počinioci i nalogodavci atentata na Bulatovića.
–Služba državne bezbjednosti Crne Gore i MUP Crne Gore odbili su bilo kakvo angažovanje u ovom slučaju. To je imalo veliki uticaj da se ovaj slučaj ne riješi, posebno ako se ima u vidu da su Služba državne bezbjednosti i MUP Crne Gore u to vrijeme imali bliske kontakte sa kriminogenim strukturama – naglasio je Kovač i dodao da se razmatralo više mogućih motiva ubistva, da bi na kraju sve bilo svedeno na politički motiv i motiv vezan za materijalno-finansijsko poslovanje.
U vrijeme atentata na Pavla Bulatovića ministar unutrašnjih poslova Crne Gore bio je Vukašin Maraš, a šef SDB-a Duško Marković.
(Portal Dan)
