Iz Udruženja pravnika ističu da će Odluka Ustavnog suda kojom je ukinuta odredba člana 17, stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, a koja je predviđala da pravo na starosnu penziju može ostvariti osiguranik mušarac kada navrši 66 godina života, odnosno žena kada navrši 64 godine i 15 godina staža osiguranja, imati za posljedicu diskriminaciju muškaraca, sa mnogo opasnijim posljedicama u odnosu na razloge koje je Ustavni sud naveo u obrazloženju svoje odluke.
Saopštenje prenosimo integralno:
“Ovo iz razloga što nakon ukidanja odredbe člana 17, stav 1 osiguranik – muškarac (ukoliko nije radio u sektorima metaloprerađivačke iKako navode, nakon ukidanja odredbe člana 17, stav 1 osiguranik – muškarac ukoliko nije radio u sektorima gdje su teži poslovi (metaloprerađivačka, rudarska industrija= na poslovima na kojima se staž račina sa uvećanim trajanjem u sektorima odbrane, bezbjednosti i izvršenju krivičnih sankcija ili ako nije roditelj đeteta sa teškim smetnjama u razvoju koje je korisnik lične invalidnine), može ostvariti pravo na starosnu penziju samo ako kumulativno ispinjava dva uslova 40 godina staža osiguranja i 61 godinu života. Ovo iz razloga što je tzv. „prelazni period“ u kojem su osiguranici – muškarci mogli ostvariti pravo na starosnu penziju pod povoljnijim uslovima u odnosu na rješenja iz člana 17 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, istekao 2019. godine, dok žene i dalje mogu to pravo ostvariti, u skladu s članovima 197đ i 198a navedenog zakona.
Treba napomenuti da u skladu sa Zakonom o radu, radni odnos po sili zakona prestaje kada zapošljeni navrši 66 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, dok Zakon o državnim službenicima i namještenicima predviđa povoljnije rješenje, tj. starosnu granicu od 67 godina života i 15 godina staža osiguranja.
Iz svega navedenog može se zaključiti da muškarac koji navrši 66, odnosno 67 godina života – ako je radio u državnom organu (i 15 godina staža osiguranja), a koji nema ispunjen drugi uslov: 40 godina staža osiguranja (koji je predviđen u članu 17, stav 2 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju), biće isključen sa tržišta rada, bez mogućnosti ostvarivanja prava na starosnu penziju.
Dakle: muškarac neće biti jednako tretiran kao i žena sa kojom se nalazi u uporedivoj situaciji, što je primjer neposredne diskriminacije.
Jedina mogućnost koju muškarac može iskoristiti, da ne bi došao u situaciju da bude korisnik materijalnog obezbjeđenja, jeste da podnese zahtjev za ostvarivanje prijevremene starosne penzije, koja je – po sada važećim rješenjima izuzetno nepovoljna za osiguranike. Ovo iz razloga što se iznos ove penzije umanjuje za svaki mjesec ranijeg odlaska u penziju prije navršenih 66 godina života (muškarac) za 0,35%, i ovo umanjenje je trajno.
Navedene posljedice je prepoznao i Ustavni sud, koji je nakon razmatranja zahtjeva za preispitivanje odluke u stavu dva odredio rok od mjesec dana od dana njenog objavljivanja u Službenom listu Crne Gore, u kom roku je Vlada dužna da Skupštini Crne Gore podnese prijedlog zakona kojim će pravo na starosnu penziju osiguranika (muškarac, žena) urediti u skladu sa Ustavom, saglasno pravnim stavovima Ustavnog suda koji su izraženi u ovoj odluci.
Imajući u vidu ozbiljnost problema na koji smo ovom prilikom ukazali, pozivamo resorno ministarstvo, odnosno Vladu, da u što kraćem roku i u saradnji sa socijalnim partnerima pripremi izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koje bi podrazumijevale predviđanje jedinstvene starosne granice za ostvarivanje prava na starosnu penziju, uz minimalni staž osiguranja od 15 godina.
Osim toga, apelujemo da se u narednom periodu posveti posebna pažnja kako bi se eliminisale posljedice „pravnih eksperimenata“ kojima smo svjedočili u prethodnom periodu – a koji su se odnosili na izmjene Zakona o radu kako bi se vršio obračun sa „nepoželjnim pojedincima“ u sistemu. Zbog toga je potrebno da resorna ministarstva, u saradnji sa socijalnim partnerima usklade rješenja u Zakonu o radu i Zakonu o državnim službenicima i namještenicima, kako bi se predviđela jedinstvena starosna granica za prestanak radnog odnosa po sili zakona”.
