Zimska IATA sezona značajno je smanjila broj letova sa aerodroma u Podgorici i Tivtu što je dodatno uticalo da se putnici okrenu aerodromima u okruženju. Niskobudžetni Ryanair ove zime iz Podgorice leti samo do Londona, dok Wizzair održava linije ka Budimpešti, Milanu, Dortmundu i Memingenu.
S druge strane, nacionalna avio-kompanija Air Montenegro sa aerodroma Tivat letika Bakuu, Beogradu, Brnu, Istanbulu, Izmiru, Ljubljani i Pragu, a iz Podgorice za Beograd, Bratislavu, Cirih, Kopenhagen, Frankfurt, Istanbul, Ljubljanu, Lion, Minhen, Nant, Ostravu, Pariz i Rim.
Jako je teško izboriti se sa konkurencijom
“Aerodromi Tivat i Podgorica okruženi su istinski velikim aerodromima, u prvom redu Tiranom koja će ove godine imati preko 10 miliona putnika, ali i Dubrovnikom (3 miliona), Prištinom (3,9 miliona – uzima putnike sa istoka Crne Gore) i Sarajevom (uzima putnika se sjevera države)”, kaže u razgovoru za Portal Analitika vazduhoplovni analitičar Alan Šćurić.
U tom kontekstu je, dodaje, jako teško izboriti se sa konkurencijom.
“Oni finansiraju nove linije i frekvencije, ulažu značajna sredstva u infrastrukturu i logistiku. Podgorica ne može napraviti ni dodatak terminalu koji je trebala izgraditi još prije dvije godine pošto je kapacitet terminala 600 putnika na sat, a Podgorica redovno ima 1.000, ne malo puta i 1.300 putnika na sat”, pojašnjava Šćurić.
Što vrijeme bude više odmicalo, problemi Podgorice će biti veći i još više će zaostajati za konkurencijom.
“Uvođenjem novih linija i frekvencija dostupnosti Crne Gore se evidentno povećava, no to povećanje je skromno i daleko manje od konkurencije, prvenstveno Dubrovnika i Tirane koji su prošle godine imali par desetina novih linija”, kaže Šćurić i dodaje da Crna Gora mora da shvati da sadašnji model nije dobar.
Izvršni direktor Aerodroma Crne Gore, Roko Tolić kazao je ranije da u ovoj kompanijiimaju ambiciozne planove, koji se posebno tiču proširenja kapaciteta i otvaranja novih linija.
“Vrijedno je poštovanja to što se dešava i što se postiglo u Tirani. Ali ja nijesam jedan od onih koji će, ako je kod komšije trava zelenija u dvorištu,tamo ući svojim automobilom. Ne, hoću da je trava i kod nas zelena. Da mi budemo zadovoljni, jer mi moramo biti servis naših građana i naše turističke privrede”, kazao je Tolić.
Kako je naveo, naručene su analize o tome koje destinacije crnogorski putnici biraju kada lete iz Tirane i zašto je tako.
“To će biti parametar kojim ćemo izaći pred avio partnere i to će biti linije koje ćemo adekvatno poduprijeti. Ali, veliko ali, Aerodromi Crne Gore ne mogu sve to sami, podrška mora da bude šira”, rekao je Tolić.
Crna Gora i dalje će stagnirati
Šćuric, pak, navodi da je Crna Gora jedina država u regionu gdje turistička zajednica i lokalna vlast ne finansiraju nove linije i frekvencije.
“Trenutno samo Aerodromi Crne Gore izdvajaju 10 miliona eura za subvencioniranje kompanija, umjesto da ulažu u toliko potrebno povećanje kapaciteta i proširenje infrastrukture. To je neprihvatljivo, to je nelogično i to nikako nema smisla. Zbog toga će Crna Gora i dalje stagnirati i zaostajati za konkurencijom. Promijeni li se to otvoriće prostor za značajno povećanje broja frekvencija i linija, a to će značiti daleko bolju povezanost Crne Gore i hvatanje koraka sa konkurencijom. Crna Gora mora napraviti sve da iskoristi maksimalno kapacitete i zadrži svoje putnike, te da isti više ne putuju preko Tirane, Dubrovnika i Prištine”, objašnjava Šćurić.
Uz to je, kako dodaje, hitno potrebno uvesti PSO za zimske letove Air Montenegra prema Frankfurtu, Parizu, Rimu, Cirhu, te za uvođenje linije prema Minhenu i Amsterdamu.
“Air Montenegro mora biti profitabilan, taj zadatak im je dala Vlada, i onda logično reže neprofitabilne zimske letove. To je nelogično, jer se tako izoluje Crna Gora, zato nema turista, dijaspore i poslovnjaka zimi.To Crna Gora mora ispraviti odmah”, kategoričan je on.
Smatra da bi davanje koncesija za Aerodrome Crne Gore vrlo brzo sredilo stanje infrastrukture, ali upozorava i na opasnosti koje takav model nosi.
“Potrebna je investicija od 150 miliona eura i koncesionar će to napraviti brzo i efikasno u manje od dvije godine. No, sve zavisi od toga kakav će koncesioni ugovor biti potpisan. Ako bude loš, Crna Gora će enormno puno izgubiti. Nažalost, svi primjeri konecesije u regionu pokazali su nam koliko ti ugovori mogu biti štetni za lokalnu zajednicu. Hoće li u Crnoj Gori biti drugačije”, pita se Šćurić.
Tolić smatra da je premijer Spajić donio racionalnu odluku kada je odlučio da pokrene priču o davanju aerodroma u zakup.
“On je pokazao ozbiljnost prema međunarodnim partnerima, uključena je Svjetska banka, IFC, pokazao je ozbiljnost. Rekao je ‘hajde da vidimo kakvu ćemo ponudu dobiti i šta će ona da sadrži, te da li je ona optimalna i može li je Vlada prihvatiti”. Premijer je svjestan da može dobiti puno, ali isto tako ako nije adekvatna, da ima informacije, i ja sam mu predočio da postoji ovdje dovoljno vlastitih snaga koje bi mogle nastaviti, doduše ne možda u takvom vremenskom periodu kao što može snažni, privatni kapital, jer moramo imati u vidu da su u drugom krugu imamo krupne igrače, sa dugim nizom godina upravljanja i koji bi to mogli omogućiti. Da ne prejudiciram, ipak”, rekao je ranije za medije Tolić.
Aerodrom u Beranama – jedna od najvećih gluposti u regionu
U kontekstu zakupa, u javnosti je aktuelna i priča o otvaranju aerodroma u Beranama. Po mišljenju Alana Šćurica to je “jedna od najvećih gluposti u regionu.”
“Berane su minijaturna zajednica koja nema ni 10.000 stanovnika, i to vrlo siromašnih stanovnika. Uz to, vrlo blizu je Aerodrom Podgorica. Napravi li se taj aerodrom, on neće imati ni putnika, ni karga. Uzaludno bačen novac. Tu neće biti niti jednog jedinog leta. Glupost nad glupostima”, izričit je hrvatski analitičar.
Kada je riječ o odnosu nacionalnih aviokompanija iz Crne Gore i Srbije, Šćuric podsjeća da je Montenegro Airlines bio dominantan spram Air Serbie, sa 60% putnika na letovima prema Beogradu i ističe da je Crna Gora napravila megaglupost ukidanjem Montenegro Airlinesa.
“Imao je daleko više aviona, linija i frekvnecija nego Air Montenegro. Kompanija se nije smjela zatvoriti, nego se morala restrukturirati, promijeniti manadžement, smanjiti broj radnika, frekvencija i linija, ukinuti i prodati sve Fokkere F100, te nabaviti još jedan Embraer E195. Kompanija bi time zadržala sve slotove, code-share ugovore, sve ostale ugovore, radnike, mehaničare, maintenance, hangar, avione…”, podsjeća Šćuric.
Kako dodaje, šestomjesečna pauza uništila je potencijale i otjerala putnike, a Air Serbia je preuzao dominaciju.
Najbolji dokaz je, kaže, to što nova crnogorska nacionalna kompanija još uvijek nema čak nijedan jedini code-share ugovor.
“Tragedija. Danak neiskustvu i napoznavanju vazdušnog saobraćaja, zbog koje je vlast i napravila ovako glup potez”, zaključuje Šćuric.
Bliži se sezona praznika i mnogi u Crnoj Gori već se spremaju na put. Neki su već bukirali let, ali iz Tirane ili sa Ćilipa. I dok pakuju kofer i istražuju destinaciju na koju će letjeti, nadaju se da će crnogorska vlast konačno shvati zakone tržišta i na koji način funkcioniše avio saobraćaj u ostatku svijeta.
