U Višem sudu u Beogradu, svjedočenjem porodica žrtava, nastavljen je parnični postupak protiv porodice Kecmanović, odnosno majke, oca i dječaka koji je 3. maja u školi “Vladislav Ribnikar” ubio 9 učenika i čuvara, i ranio još 6 osoba.
Izjavu sudu dala je majka ubijene Sofije, Milanka Negić, koja je govorila o odnosu sa ćerkom od rođenja sve do 3. maja. Ispričala je da joj je Sofija bila sve, da je bila nestvarno dijete koje je plijenilo energijom.
“Kao da ste mrtvi od 3. maja, kao da mrtav čovjek hoda. Nemate više tu životnu radost. Muziku slušam na silu jer je to bila veza mene i Sofije. Sve je sada na silu. Sve je neki trud da se pokrenete. Pomisao na vrijeme me užasava, da vrijeme prolazi a mog djeteta nema. Sada i dalje mogu da učinim prisutnom, a vrijeme će proći i neću više moći da uradim“, rekla je Milanka Negić.
Ispričala je da joj sada teško pada i to što će petogodišnjeg sina, Sofijinog polubrata, uskoro morati da pripremi za školu.
“Jednog dana ću morati da mu kažem šta se stvarno desilo. Ne znam kako ću ga pustiti u školu kad zna da je njegov sestru drug ubio u školi”, rekla je Milanka i dodala da je za nju bilo nezamislivo da se tako nešto dogodi u školi.
Nakon sat i polaganja Milanke Negić, javnost je morala da napusti sudnicu jer su počela svjedočenja braće i sestara ubijenih djece.
Juče su u sudu svjedočili roditelji druge ubijene djece kao i Sofijin otac Slobodan Negić.
Advokat porodica ubijenih u masakru “Ribnikaru” Ognjen Božović izjavio je da su uvredljive priče o novčanim davanjima Kecmanovića, čiji je sin počinio masakr.
Božović je ispred Palate pravde ocijenio da su današnja saslušanja roditelja bila emotivna i smatra da je izrečeno dosta važnih stvari sa stanovišta odgovornosti učesnika i cjelokupnog društva.
Marina Ivelja je, sa druge strane, izjavila da je besmisleno voditi ovoliko parničnih postupaka, kojih je trenutno pet, jer su troškovi suda, veštačenja, postupka izvršenja i advokatski troškovi jako veliki.
Tužbu je podnijelo ukupno 27 tužilaca, odnosno članova porodica žrtava masakra, a tuženi su maloljetnik K. K. i njegovi majka i otac.
Sud će odlučivati o tužbi i tek po okončanju parničnog postupka će donijeti odluku da li u potpunosti ili djelimično prihvata tužbeni zahtjev porodica ili ga eventualno odbija.
Tužba je podnijeta u parničnom postupku zbog naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove usljed smrti bliskog lica, kao i na ime pretrpljenog straha.
Ovom tužbom je zatražena i novčana renta, odnosno buduće davanje određenog iznosa novca od dana presuđenja pa dok za to traju uslovi – i to na ime buduće nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove usljed smrti bliskog lica.
Pred ovim sudom vodi se i krivični postupak protiv oca i majke dječaka, kao i vlasnika i instruktora streljačkog kluba u kojem je kako se sumnja K. K. učio da puca, dok je maloljetnik krivično neodgovoran jer u trenutku masakra nije navršio 14 godina. Sud je u ovom slučaju prihvatio predlog Višeg javnog tužilaštva u Beogradu i zatvorio suđenje za javnost.
Takođe, vodi se i parnični postupak koji su protiv Kecmanovića, škole u kojoj se desio masakr i države Srbije i tu tužbu su podnijeli članovi porodice Dukić čija je ćerka tada ubijena.
Nastavnica istorije, koja je tada teško ranjena, nedavno je takođe podnijela tužbu protiv roditelja maloljetnog K. K.
(RTS)
