Nema ništa tajno što neće biti javno, ni sakriveno što se neće doznati i na vidjelo izići (Jevanđelje po Luki 8:17).
Piše prof. Dr Vojo Laković
Naša rđava djela će se, dakle, u svoje vrijeme pokazati, ma koliko se trudili da ih sakrijemo. O njima se, nezavisno od nas, vodi zapisnik. Kakva je to hartija na kojoj se vodi taj zapisnik? To je savjest naša. Mi je ponekad prisiljavamo da ćuti – i ona zaista ćuti. Ipak, premda i ćuti, ona vrši svoje djelo i vodi najtačniji ljetopis naših djela. Što da radimo ako je na njemu zapisano mnogo rđavog? Potrebno je izbrisati napisano. Čime? Suzama pokajanja. Tih suza nema niti će ih biti.
Nema kajanja kod počinitelja, a nema ni savjesti kod onih koji treba da ih pozovu na ispovijest. Nije ni za očekivati da ih bude. Previše smo čekali. Ni sam ne znam zašto?! Nešto što se neće desiti. Zlo je i dalje među nama. Ono ne miruje. Traži priliku da nastavi da se širi.
Kako ga zaustaviti?
Samo istinom! Istina je lijek. Gorka je, ali ljekovita. Ne može se živjeti u laži. Truju nas oni koji nas lažu. Pretvaraju nas u njih. Zato moramo da se suočimo sa istinom. Da pogledamo u oči zlu. Da ga prepoznamo. Da ga imenujemo. Da ga osudimo.
To je jedini način da ga se oslobodimo. Da krenemo naprijed. Da izgradimo sistem na temeljima istine. Da se ne stidimo svoje prošlosti. Da se ne plašimo svoje budućnosti.
Zato sam predlažio da se formira Anketni odbor Skupštine Crne Gore. Da se istraže svi zločini koji su se desili u Crnoj Gori tokom devedesetih godina 20. vijeka i početkom 21. vijeka.
DA SE UTVRDI ISTINA O TIM ZLOČINIMA. DA SE UTVRDI KO JE ODGOVORAN ZA TE ZLOČINE. DA SE TI ZLOČINI OSUDE. DA ŽRTVE TIH ZLOČINA PRONAĐU SPOKOJ. DA NJIHOVE PORODICE DOŽIVE SATISFAKCIJU.
A mi, da se odužimo i žrtvama i istini. Da se odužimo prošlosti i budućnosti. Neka istina izađe na vidjelo. Neka svjetllost pobijedi tamu. Neka zlo bude kažnjeno. To je najmanje što možemo i moramo da uradimo!
NEKA TAKO BUDE – AMIN.
