Trenutno nije moguće obezbijediti senzore za mjerenje šećera u krvi za sve pacijente oboljele od dijabetesa Mellitusa Tip 1, što je kroz peticiju zatražilo 6.000 osoba, kazao je ministar zdravlja, dr Vojislav Šimun.
Ovo je kazao na sjednici Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje na kojoj se danas raspravlja o peticiji koju je pokrenulo “Pravo na senzor-Pravo na život“ predsjednica Udruženja Dijabetes Ekipa – DOB Lejla Martinović.
Iz ovog Udruženja su kazali da se pacijenti oboljeli od Dijabetesa Mellitusa Tip 1 godišnje u prosjeku ubodu 2.190 da izmjere nivo sećera u krvi, plus 1.460 uboda da bi primili insulinsku terapiju.
“Ovom peticijom želimo da apelujemo na Ministarstvo zdravlja i Fond za zdravstveno osiguranje da promijene Pravilnik o medicinskim pomagalima kojim uskraćuju pravo na senzore adultnim pacijentima. Upotrebom senzora broj godišnjih uboda smanjuje se na 36, ne računajuci kapilarne provjere. Smatramo da je u XXI vijeku nedopustivo ugrožavati svakodnevni život pacijenata i dijeliti ih po starosnoj dobi. Korišćenjem senzora, ovu autoimunu hroničnu bolest lakše držimo pod kontrolom i sprečavamo pojavu komplikacija”, poručila je Martinović u peticiji.
Šimun je rekao da je tu da podrži peticiju i da je na strani pacijenata, ali da u ovom momentu ne mogu da obezbijede senzore za sve one kojima su potrebni.
“Već smo napravili iskorak time što smo za razliku od nekih zemalja u regionu podigli starosnu granicu za korišćenje ovog prava sa 18 na 26 godina. U Crnoj Gori ima 269 pacijenta do 18 godina kojima treba senzor, a do 26 godina ih je 295. Ovo pravi izdatak od više od pola miliona eura na godišnjem nivou. To je ukupno 564 pacijenta. Iznad 26 godina života kojima su potrebni senzori ima ih 2.200, a ta brojka može varirati jer nije precizan registar pa može ići do 2.700 pacijenata a to nije mala cifra”, naveo je Šimun.
Kazao je da bi sve ovo imalo značajne finansijske uticaje na usvojeni budžet te da su kao ministarstvo u konsultacijama sa direktorom Fonda za zdravstveno osiguranje Vukom Kadićem smatrali da treba da prošire korišćenje ovog prava za one kojima je jako potrebanan senzor te da daju mogućnost onima koji su već korisnici insulinskih pumpi.
“Trenutno ih je 67 adultnih pacijenata na tim pumpama, oko 150.000 eura na godišnjem novou je izdatak i da tu se odmah radi na izmjeni i može se reagovati. Još jedna grupa pacijenata treba da bude obuhvaćena, a to su osobe sa invaliditetom”, predložio je Šimun.
Kazao je da u Hrvatskoj svi pacijenti koji su bolesni od tog tipa dijabetesa imaju senzore ali da komisija oduzme to pravo onima koji se ne ponašaju odgovorno kao korisnici tg prava.
Ovo je napomenuo i Kadić kazavši da se pacijenti često ne ponašaju odgovorno.
“Svrha pumpi je da reaguje na promjenu nivoa šećera u krvi. Neki ljudi senzor koriste kao vrstu kontole da mogu da se opuste sa hranom jer procjenjuju sami koliko mogu da pojedu i popiju. Podržavam svakako peticiju, ali senzor treba da bude vezan za insulinsku pumpu. Takođe smatram da treba da se uvedu i restrikcije”, istakao je Kadić.
Rekao je da je FZO mnogo uradio od kako je on na čelu te zdravstvene ustanove, a istakao je da su obezbijedilči novac za trikaftu kojom se liječi 40 osoba koje su oboljele od te rijetke bolesti.
“Imajte u vidu da se budžet za medicinska pomagala nije promijenje 10 godina te da iznosi tri miliona eura.Uspjeli smo racionaliozacijom troškova da nađemo dodatna sredstva. Racionalizacijom troškova smo uštedjeli skoro 4 miliona eura”, istakao je Kadić.
Novi direktor Kliničkog centra Crne Gore Aleksandar Radović istakao je da incijativu podržavaju te da su formirani konzilijumi koji prate i postavljaju indikacije za te pumpe te prate pacijente koji su na senzorima.
“Imamo 118 ugrađenih pumpi kod pcijenata u Crnoj Gori i oni pavijenti koji koriste pumpe treba da imaju senzore, jer one bez senzora ne znače puno. Dobro je proširiti opseg, a naročito mislim na OSI”, ističe Radović.
Kaže da će podržati incijativu da se lista pacijenata kojima se treba omogućiti senzor proširi.
(Portal RTCG)
