Autor neuporedivo uvredljivijih i opasnijih riječi od ovih Rosijevih, Andrej Nikolaidis, od društva je dobio Trinaestojulsku nagradu, i to iz ruku predsjedjice Skupštine Danijele Đurović.
Dakle, ne da je dobio oštre kritike i poziv na sud, nego je nagrađen jednom od najprestižnijih nagrada u državi. “Pravoslavlje smrdi kao crknuta lešina“, napisaće u trenutku dubokog nadahnuća, a u jednoj kolumni založiće se za terorističko smaknuće patrijarha i političkog vođstva Republike Srpske, da ne ponavljam te gadluke napisane o Herceg Novom i Njegošu.
Ali, prema Srbima ne da možeš kako hoćeš, nego je i poželjno što grđe i uvredljivije, pa još te čeka i nagrada. I onda udrite po Rosiju. Kakvo licemjerje i hipokrizija ovog bijednog javnog mnjenja.
Ne opravdavam Rossijeve konstatacije, rekao sam jučer u lajvu da se ne slažem s njima, osudio ih na svoj način, ali ovakvom reakcijom prema Rosiju, a odsustvom iste prema Nikolaidisu – zar upravo ne dokazujemo tu Rosandićevu osnovnu tezu iz spornog teksta: da se u Crnoj Gori sve mjeri i vrednuje kroz nakaradni partijski i nacionalni okular?
Piše: Duško Kovačević, slobodni novinar
