Pipci mafije su raspoređeni u svim porama institucija sistema, policiji, tužilaštvu i sudstvu. Za opsežnu akciju čišćenja države od mafije nisu dovoljni hvalospjevi o hapšenju tu i tamo ponekog pipka mafije, već u privođenju licu pravde mafijaškog bosa, koji još uvijek upravlja državom i alfa i omega je za sve nemile događaje na ovom prostoru.
Hapšenjem tog mafijaškog bosa, prikrivenog u liku državnog zvaničnika, rasvijetlilo bi se ubistvo moga brata u potpunosti, kazala je u intervjuu za IN4S, Slavica Šćekić, sestra visokog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, koji je ubijen 30. avgusta 2005. godine ispred porodične kuće u Podgorici.
Ni nakon 17 godina od ubistva visokog policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića optuženi za taj zločin još uvijek nijesu pravosnažno osuđeni.
Iz portala In4s su pitali Šćekić kako komentariše to što ubistvo njenog brata ni nakon sedamnaest godina nije u potpunosti rasvijetljeno.
Ona kaže da razloge što ubistvo njenog brata i dalje nije rasvijetljeno treba tražiti u nemoći i nedostatku hrabrosti, ali i u dilu državnih organa sa mafijom.
“Možda je jedan od razloga i u nestručnosti pravosudnih organa da državu očiste od mafije i organizovanog kriminala. Uglavnom, očigledno je da je država u raljama mafije.”, kaže Šćekić.
Pipci mafije su, kako navodi, raspoređeni u svim porama institucija sistema, policiji, tužilaštvu i sudstvu. “Za opsežnu akciju čišćenja države od mafije nisu dovoljni hvalospjevi o hapšenju tu i tamo ponekog pipka mafije, već u privođenju licu pravde mafijaškog bosa, koji još uvijek upravlja državom i alfa i omega je za sve nemile događaje na ovom prostoru. Hapšenjem tog mafijaškog bosa, prikrivenog u liku državnog zvaničnika, rasvijetlilo bi se ubistvo moga brata u potpunosti. Međutim, do sada za tako nešto niko iz institucija sistema nije bio zainteresovan, što zbog straha od odmazde, što zbog sprege sa mafijom.”, tvrdi.
Upitana zbog čega je, u postupku za ubistvo njenog brata, podnosila krivične prijave protiv tadašnje zamjenice vrhovnog državnog tužioca Stojanke Radović, bivših sudija Višeg suda koje su sudile u tom predmetu, kao i sudija Apelacionog suda, Šćekić ističe da je godina ukazivala na anomalije sudskog procesa, podnosila pritužbe i prijave protiv sudija vijeća Višeg suda Uskoković Biljane, Milenke Žižić i Valentine Pavličić, tadašnje zamjenice vrhovnog državnog tužioca Stojanke Radović, kao i sudija Apelacionog i Vrhovnog suda, članova vijeća u predmetu protiv optuženih za ubistvo njenog brata Slavoljuba.
“Krivične prijave sam podnijela zbog osnovane sumnje da su počinili krivična djela iz člana 390 stava 2 KZ CG, člana 416 stav 1 KZ CG, člana 417 stav 1 KZ CG, zloupotrebe službenog položaja, nesavjesnog rada u službi i namjere i umišljaja da spriječe i otežaju dokazivanje krivice optuženih za ubistvo moga brata.
Svojim neznanjem i neadekvatnim postupanjem, namjerno pravljenim greškama i opstrukcijom u krivičnom postupku članovi sudskog vijeća i tadašnja zamjenica vrhovnog državnog tužioca učestvovali su u odugovlačenju postupka sa ciljem da se krivci oslobode od optužbe i puste na slobodu. Sve manje je izgleda da optuženi budu kažnjeni, isto tako nema izgleda da budu kažnjeni zbog počinjenih krivičnih djela ni tadašnja zamjenica vrhovnog državnog tužioca, ali ni članovi sudskog vijeća u predmetu protiv optuženih za ubistvo moga brata, jer, krivične prijave su odbačene sa obrazloženjem da ne postoji osnovana sumnja da su izvršena prijavljena krivična djela”, navodi Šćekićeva.
Na pitanje da li ona i njena porodica zaista znaju imena nalogodavaca ubistva njenog brata, te da li je spremna da ta imena iznese u javnost, Šćekić odgovara potvrdno.
“Više puta sam javno pominjala imena nalogodavca ubistva, kao i imena logističara iz ANB-a. Ja se ne plašim da pomenem njihova imena. Toga se plaše direktor policije Brđanin i premijer Abazović. Jer, ja sam od njih tražila da privedu licu pravde Mila Đukanovića, Zorana Lazovića i Duška Golubovića. Oni ništa nisu uradili po tom pitanju. Nemaju oni za to hrabrosti.
Kad licu pravde privedu ovu trojicu gore pomenutih, ubistvo moga brata biće rasvijetljeno u potpunosti. Za sada ova država nema petlju ni kapaciteta da tako nešto uradi. A, voljela bih da griješim i da me razuvjere prijatnim iznenađenjem.”, ističe ona.
Upitana kakva je uloga države i bivših političkih i bezbjednosnih struktura u ubistvu njenog brata, ona kaže da je njen brat otkrio spregu države i kriminala.
“Uloga države je bila presudna za život moga brata Slavoljuba. Država ga je indirektno ubila. Optuženi za njegovo ubistvo su samo plaćene ubice.”, kaže Šćekić.
Na pitanje koliko je njen brat Slavoljub znao o međunarodnom švercu droge, cigareta i oružja, Šćekić odgovara da je njen brat bio izuzetan profesionalac u borbi protiv organizovanog kriminala, koji je otkrio međunarodni šverc cigareta, droge, oružja, trgovine bijelog roblja i ljudskih organa.
“Posjedovao je dokaze o povezanosti državnih i političkih struktura sa tim švercom uključujući i dokaze o uzimanju procenta zarade od tog šverca. Ti dokazi su postojali na CD snimku. Sve to je moj brat htio da objelodani. I to je rekao na zadnjem kolegijumu, ali neko od kolega je javio nalogodavcu ubistva. I tako je moj brat zaustavljen i spriječen da kaže istinu.”
Šćekić ne krije razočaranje i u rad državnih organa nakon promjene vlasti 2020. godine.
Ističe da je jedino bivši ministar Leposavić pozvao na razgovor, te da je podnio inicijativu da Policijska akademija u Danilovgradu dobije ime Slavoljub Šćekić. Međutim, kako kaže, Vlada Zdravka Krivokapića je odbacila ovu inicijativu.
Upitana da li vjeruje da će se ćutanje prekinuti nakon 17 godina, Šćekić odgovara da je izgubila svaku nadu da će slučaj biti riješen do kraja, ali da ona neće odustati.