Povodom medijskih pisanja o rehabilitaciji bivšeg generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost Artana Kurtija, reagovao je bivši ministar pravde Marko Kovač.
Reagovanje prenosimo integralno:
“U vezi pokušaja lične diskreditacije, najprije od Mportala a zatim od strane dnevnog lista Pobjeda u sadejstvu sa ministrom pravde, potpomognuti funkcionerom SDP-a gospodinom Zekovićem, osjećam potrebu da još jednim, i poslednjim javnim reagovanjem na ovu temu zaštitim svoj lični i profesionalni integritet.
Naime, odmah nakon pojavljivanja informacija u medijima u pogledu sumnje u zakonitost brisanja iz Registra kaznene evidencije lica A.K. koji postupak je dana 12.06.2020. godine, izvršen od tadašnjeg službenika i sadašnjeg državnog sekretara Sretena Jakića, samoinicijativno sam pozvao načelnicu Direkcije za kaznenu i prekrsajnu evidenciju Tanju Popović i zatražio uvid u predmet i kompletnu informaciju o predmetu.
https://aplusme.me/kurti-podnio-krivicnu-prijavu-protiv-milovica/
Tom prilikom sam utvrdio, a na osnovu spisa predmeta da je Ministarstvo pravde postupajući po zahtjevu u postupku zakonske rehabilitacije za kaznu zatvora od 10 (deset) mjeseci punoljetnog lica A.K. donijelo rjesenje o brisanju navedene osude, koje rješenje je tadašnja generalna direktorica Nataša Radonjić donijela rukovodeći se jednakim postupanjem prema svim punoljetnim licima u skladu sa odredbama KZCG i ZKP koje odredbe se primjenjuju u odlučivanju povodom zahtjeva za zakonsku rehabilitaciju punoljetnih lica, obzirom da su odredbe o maloljetnicima izdvojene u poseban Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, po kom zakonu je u skladu sa medjunarodnim standardima uspostavljen i poseban registar za krivične sankcije izrečene maloljetnicima.
Ovakvo postupanje je u skladu i sa Odlukom Ustavnog suda Crne Gore od 18.06.2019. godine, a u konačnom i praksom i postupanjem sudova u postupcima rehabilitacije punoljetnih lica iz njihove nadležnosti o čemu svjedoči veliki broj odluka po kojima se postupalo.
Dakle, nakon uvida u predmet i jasno prezentovanih razloga zbog kojih je odlučeno na ovakav način u konkretnom predmetu, ocijenio sam da ne postoje razlozi zbog kojih bi trebalo pokrenuti postupak poništenja rješenja o brisanju osude.
U konačnom, okolnost da neko zbog sopstvenih političkih interesa nije bio zadovoljan takvom mojom odlukom apsolutno nije relevantna u ovoj pravnoj stvari. “