PIŠE: Duško KOVAČEVIĆ
Velika se frka digla oko Spajića, kao svojevremeno oko filma “Seks, laži i video trake”, i mogu Vam reći da me neizmjerno raduje ovako agilna i glasna reakcija društva na nešto što je laž i pokušaj obmane mladog političara u usponu.
Dakle, to me je baš optimistički ganulo, jer to je siguran simptom ozdravljenja, ili bolje reći – trzaj probuđenog društva koje aktivno i korektivno djeluje poput antitijela na virus koji je napao organizam, da upotrebim taj biologistički princip.
Ali, u isto vrijeme osjećam i jednu probadajuću žal što na jednak ili približno jednak način nijesmo reagovali kada je, recimo, ubijen Duško Jovanović, ili kada je masakriran novinar Mladen Stojović u rođenoj kući, kada se dešavalo sve to što se dešavalo u silnim godinama kroz jezivi lik Gorgone sa ukovrdžanim zmijama (aferama) umjesto kose (grč. mitolog.)
Ali, hajde, možda smo tada još uvijek bili pod produženom narkozom socijalističke dresure po kojoj nije pametno puno pitati, buniti se i talasati, možda smo bili pod strahom pred jednim mafiokratskim aparatom kome je sve bilo dozvoljeno, ali šta je danas, kada smo slobodni i emancipovani, kada smo zbacili trodecenijski režim?
Zašto na isti način nismo reagovali na Dritanove ili Mandićeve laži, manipulacije, marifetluke, neodgovornosti?
Kako to da je izostala reakcija na više nego sramno ponašanje policije i ministra Adžića posle cetinjskog masakra ljetos? Zašto su izostale žustre i žučne emisije sa nevladinim aktivistima, intelektualcima i pravnicima? Gdje su njihovi “milatovići” da osude mangupe iz sopstvenih redova?
Kako je društvo reagovalo kada je DPS epigon, jedan od simbola svaštočinstva bivše vlasti i pelješenja otpremnina – postao direktor moćne nacionalne kompanije, i to prije samo par dana? Kum rekao ženi koja je ministarka, a ministarka šapnula premijeru, i eto namještenja! Kakva sprega i šema, da je iz vremena Mire Marković i Dušanke Jeknić, nije joj mane.
Nije se predaleko pošlo u reakciji i kada se visoki funkcioner stranke premijera Dritana pojavio na utakmici sa članom organizovane kriminalne grupe, što je utrlo put ka šleperu koji skreće u Novo selo, i koliko toga još…može da se nabroji?
U tim epizodama, mnogo opasnijim od ove Milojkove, laž nije bila (ne)etička ili pravna kategorija a građanska reakcija je bila sužena i suzbijena… i na jedan način zataškana i pretrčana, dok su pojedini akteri ovog svojevrsnog političkog Pandemonijuma još i nagrađeni.
Prema tome, Spajić treba da snosi odgovornost i zasluženu kaznu, ali zar samo on? Šta je sa drugima, nemoguće je ne upitati se.
