“Bolje je da sami stisnemo kaiš godinu ili dvije, pa da ga popuštamo sami, nego da nam univerzalni eksperti MMF-a propisuju mjere koje su iste za sve zemlje gdje ova organizacija ima aranžmane“, kaže u intervjuu za kanal Finance.Me ekonomski ekspert Predrag Drecun.
Sve više se šuška o mogućem aranžmanu sa MMF-om. Što tačno podrazumijeva aranžman i koje bi bile obaveze Crne Gore u tom slučaju?
Saradnja sa MMF može biti institucionalna i(li) finansijska. MMF nije samo finansijska institucija. Iskustva MMF sa mnogim zemljama nijesu baš pozitivan primjer. Mnoge vlade primorane na saradnju, jer MMF može obezbijediti jeftinija sredstva od komercijalnih banaka. S druge strane MMF svoj jeftin novac naplati kroz uticaj na ekonomsku politiku države, a to se gotovo graniči sa političkim uticajem. MMF je nedavno promovisao novi oblik saradnje u vidu takozvanog Instrumenta koordinacije politika. Suština tog programa jeste zapravo saradnja tehničkog tipa, bez rezervisanja finansijskih sredstava. Taj program namijenjen je zemljama kojima nisu potrebna finansijska sredstva, ali i dalje moraju da rade na reformama i privlačenju finansiranja iz drugih izvora. S obzirom da mi u ovom trenutku imamo potrebu, po mom mišljenju, za najmanje pola milijarde evra, čini mi se da moramo sve staviti na sto . Saradnja sa MMF-om je neophodna, da ne kažem nužno zlo, ali to ne znači da moramo povući njihova sredstva. Činovnici MMF imaju svoje matrice odlučivanja, i ne vode mnogo računa o specifičnostima svake države gdje djeluju. Oni traže fiskalnu konsolidaciju, smanjenje javne potrošnje, reformu penzionog sistema, ali interesantno ne protive se mnogo u praksi rastu javnog duga, iako navodno rade na odbrani od bankrota. Za takvu odluku potrebno je da budemo zrelo političko društvo, u kome se transparentno saopštava suština aranžmana i stave se na sto svi argumenti, bilo za bilo protiv. Zanimljivo je i iskustvo Grčke, koja je takođe smanjila plate i penzije, ali je javni dug porastao. To čak može da bude i dobro, jer je to siguran znak da se novac nije trošio već investirao, pa se može očekivati i dosta pozitivnih efekata u budućnosti.
Teško je reći koje bi bile obaveze Crne Gore, sve dok ne vidimo vrstu aranžmana, ako do njega dođe. Sigurno da bi finansijski aranžman nosio sa sobom i neke bolne poteze. Ono što možemo očekivati ako dođe do aranžmana sa MMF jeste nastavak privatizacije preostalih državnih preduzeća.
Dodamo je ovome nesagledive posljedice rata u Ukrajini, niko ne može sa sigurnošću reći što nas čeka. Ipak, smatram da bi opcija aranžmana sa MMF-om trebalo da bude posljednja opcija. Bolje je da sami stisnemo kaiš godinu ili dvije, pa da ga popuštamo sami, nego da nam njihovi univerzalni eksperti propisuju mjere koje su iste za sve zemlje gdje MMF ima aranžmane.
Osnovno je pitanje šta očekujemo od MMF-a: stabilizaciju ili podršku razvoju.
Uporno tvrdim da CG može biti samodovoljan sistem u podbilansu hrane i energije. Kad to postignemo onda nam je turizam kao šlag na torti.
Kad je turizam u pitanju otvara se pitanje da li smo mi uopšte spremni za razvoj turizma. Da jesmo ne bi nam u sezoni po 30 hiljada radnika dolazilo iz susjednih država. Ja mislim da je turizam posljednje na što treba da se oslonimo.
Konkurenciju u turizmu je najžešća. Jedan grad Beč ostvari više od turizma nego Crna Gora. Da bi turizam bio nosilac potrebno je da imamo nevidljivi izvoz svojih proizvoda i usluga kroz turističku uslugu. Većina proizvoda (hrane) je iz uvoza. Veliki dio usluga uvozimo (radna snaga, saobraćaj). Zapadna tržišta su nam sekundarna opcija. Sve su svemu nama ostane renta na sunce i more. Posebna je tema da li su Crnogorci dobar psihološki profil za radnika u ugostiteljstvu. Možda je i to razlog što ugostiteljske radnike uvozimo u sezoni. Ugostiteljstvo zahtijeva cijelog čovjeka cijelog dana. To je prosto tržišna utakmica učinila. Mi danas nemamo takvu radnu snagu u turizmu.
Ako kroz turizam izvozimo svoju hranu i vodu, ako kroz turizam prodajemo svoju radnu snagu, i svoju energiju, ako kroz turizam valorizujemo svoju putnu infrastrukturu onda to ima punog ekonomskog smisla. Ovako kako je sad imamo mali dio kolača u odnosu na potencijale.
Dakle, formula za razvoj Crnu Goru je: Poljoprivreda – energija – infrastruktura (putna i IT), pa tek onda turizam.
Koje bi sve negativne a koje pozitivne efekte aranžman donio crnogorskoj ekonomiji i društvu?
Pozitivne: formalno jeftin novac, jačanje institucija, jačanje investicione sigurnosti, jačanje finansijske discipline, promjena svijesti građana prema javnim finansijama…
Negativne: ograničenje nezavisnosti u vođenju ekonomske politike, nekritička privatizacija svega, vrlo izvjesne greške u modeliranju rasta, moguće smanjenje penzija i plata, neodgovornost MMF-a za eventualne promašaje u projektovanju rasta, trenutni pad zaposlenosti, pritisak na socijalne fondove…”, zaključio je Dracun.
