Nekada je policajcu bilo dovoljno da priđe vozaču, osjeti miris alkohola i napiše prijavu. Danas, policijska patrola češće nailazi na vozača pod dejstvom narkotika nego na pijanog čovjeka. To nije samo nova statistika – to je ozbiljan društveni alarm.
U gotovo svakodnevnim crnim hronikama dominiraju naslovi: „Vozač pozitivan na kokain“, „Uhapšen sa kanabisom u organizmu“, „Pod dejstvom ekstazija izazvao sudar“. A dok se javnost i dalje primarno bavi pričama o alkoholu, ulice Crne Gore preplavile su tihi i opasniji problemi – psihoaktivne supstance koje ne ostavljaju miris, ali ostavljaju krv, smrt i razaranja.
Droga na volanu – epidemija bez reakcije
Zabrinjavajuće je to što sistem ne djeluje dovoljno brzo. Nema jasne strategije, niti agresivne kampanje protiv narkotika u saobraćaju. Testiranje vozača na droge i dalje je selektivno, nedovoljno zastupljeno, a kaznena politika ne prati razmjere problema.
Posebno zabrinjava normalizacija konzumacije droge među mladima. Danas je, kako svjedoče i ljudi iz sektora bezbjednosti, mnogo veća vjerovatnoća da će 20-godišnjak za volanom biti „na nečemu“ nego da je popio pivo. Alkohol je postao „staromodna“ opasnost. Kokain, marihuana, sintetički stimulansi – to je nova stvarnost crnogorskih puteva.
Gdje je država?
Država ćuti. Ministarstva izdaju saopštenja, ali bez konkretnog učinka. Uprava policije bilježi rezultate, ali djeluje kao da gasi požar čašom vode. Saobraćajna kultura urušava se, mladi ginu, a roditelji, škole i institucije se prave da ne znaju šta se dešava.
Crna Gora je zemlja u kojoj je lakše doći do tablete za “žurku” nego do vozačke dozvole. I dok se nadležni bave političkim igrama, naši putevi postaju bojna polja između ovisnosti i preživljavanja.
Vrijeme je za nultu toleranciju
Ako država ne uvede nultu toleranciju za drogu za volanom, broj nesreća i žrtava će rasti. Potrebna je hitna sistemska akcija:
• obavezna testiranja vozača na droge,
• strože kazne i automatsko oduzimanje dozvola,
• intenzivna medijska kampanja,
• prisustvo policije u noćnim satima na svim ključnim lokacijama.
U suprotnom, ovo više neće biti samo bezbjednosni problem – već opasna društvena metastaza.
Zaključak: Društvo u kome je droga “normalna”, ne može biti slobodno
Vožnja pod dejstvom narkotika nije lični izbor – to je direktna prijetnja svakom građaninu ove zemlje. I zato, borba protiv ovog zla ne smije biti tiha, povremena ili sporadična. Mora biti beskompromisna i svakodnevna.
Jer ako dozvolimo da droga postane „nova norma“ na našim putevima, onda kao društvo gubimo svaku šansu da budemo slobodni, odgovorni.
