Prisustvo dvojice ministara Vlade u tehničkom mandatu proslavi Dana republike Srpske, u DPS-u i “poliitčkom sazvežđu” Mila Đukanovića iskoristili su za seriju napada na Abazovićevu vladu, a u širem kontekstu i sve političke oponente.
Ako bi se o činu ministra finansija Aleksandra Damjanovića (objasnio da je privatno išao u Istočno Sarajevo), i ministra pravde Marka Kovača (potvrdio da je proslavi prisustvovao kao član Vlade), moglo polemisati, o jednoj činjenici vezanoj za odnos Crne Gore prema tekovinama Republike Srpke nema dileme: ključni subjekt podrške u periodu nastajanja RS u ratnom vihoru u BiH, bio je Milo Đukanović.
Aktuelni šef DPS-a i države time se i javno pohvalio na jednom od svojih predizbornih mitinga, što je ovjekovječeno snimkom koji se danas “čuva” na You Tube kanalu.
Snimak Đukanovićevog govora tokom predizborne kampanje 1997. kada odgovara protivkandidatu u borbi za predsjedničku funkciju Momiru Bulatoviću, postao je ponovo viralan nakon što je portparol DPS-a Miloš Nikolić reagovao na posjetu ministara Damjanovića i Kovača manifestaciji u Istočnom Sarajevu.
“Ovaj nezapamćeni skandal koji sebi nije dozvolila ni apostolska Vlada Zdravka Krivokapića još jedan je žestok udarac za međunarodni imidž i reputaciju naše države, koji prijeti da Crnu Goru kompromituje kao pouzdanog regionalnog partnera”, poručio je portparol DPS-a u reagovanju.
Nikolić je očigledno bio suviše mlad kada je njegov lider bio žestoko involivran u ratna dešavanja u Bosni i Hercegovini o čemu svjedoči i tadašnji ministar unutrašnjih poslova RS Momčilo Mandić.
Prema njegovim tvrdnjama, Đukanović je Vojsci Republike Srpske pomagao u naoružanju i snabdijevanju naftnim derivatima. “Milova pomoć je bila spasonosna i odredila je djelovanje Vojske RS nakon odbijanja Vens-Ovenovog plana i sankcija koje je tadašnja SRJ uvela prema Republici Srpskoj”, objasnio je Mandić.
“Tada nam se ponudio Milo Đukanović koji je bio premijer Crne Gore da nam pomogne u naoružanju, prevozu i kupovini naoružanja iz Bugarske. Pored toga, pomogao je Vojsci Republike Srpske u snabdevanju naftom za tenkove i sva oklopna vozila. Tim gorivom je Vojska oslobađala Foču, Goražde, Srebrenicu, Čajniče, Rudo i Gacko. Da nije toga bilo, nikada Vojska na čelu sa Ratkom Mladićam ne bi oslobodila Srebrenicu i ne bi došlo do zločina u njoj. Za to je on bio zaslužan i mi smo mu bili zahvalni na tome, jer je Srbija tada napravila totalnu blokadu na Drini i Savi između Srbije i BiH”, kazao je Mandić.
On je podsjetio da se Đukanović tada oglušio o sankcije koje je Republici Srpskoj uveo Slobodan Milošević.
“To je Milo sam potvrdio na nekom skupu pred 6.000 ljudi, 1996. ili 1997. godine, ne znam tačno. On je tada kazao: “Kada su Momir Bulatović i Slobodan Milošević udarili sankcije Republici Srpskoj, ja i moja Vlada smo pomogli da opstane Republika Srpska, posebno Hercegovina i Istočni dio RS” , kazao je nedavno Mandić.
Na video-snimku sa pomenutog skupa Đukanović podsjeća Momira Bulatovića da ne mora da brani srpstvo od njega, podsećajući ga da je morao krijući od njega i Slobodana Miloševića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj.
“Neka ne štiti Momir Bulatović srpstvo od mene, jer vlada koju ja vodim je morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Momira Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.
Tragova Đukanovićeve involviranosti u ratne sukobe na prostorima bivše SFRJ ima još mnogo, među kojima neki zaslužuju i kvalifikaciju ratnohuškačkih poruka “teške kategorije” poput ove koja se, takođe, čuvaju na You Tube kanalu ali i brojnim privatnim arhivama ukoliko bi, ne daj Bože, nestali sa najpoznatije video platforme:
Na ratnohuškačke tragovie, kao i oni u kojima sam Đukanović dokazuje da je bio na strani Radovana Karadžića tokom ratnog vihora u BiH, zaboravili su, očigledno, i pojedini zapadni lobisti koji ovih dana brinu zbog evropskog puta Crne Gore ali ne i ustavne blokade kojom je zarobio elementarne demokratske procese u državi bivši saveznik i partner Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića.
Na isto su, nije teško zaključiti zbog čega, zaboravili i funkcioneri pojedinih stranaka koji brinu za evropski put Crne Gore, demokratske tekovine i njen građanski karakter samo kada isti budu ugroženi od Đukanovićevih političkih protivnika.
Za ove članove iz redova tradicionalnih partnera lidera DPS-a ostavili smo za kraj snimak u kojem Đukanović replicira narativu koji je sam skrojio radi opstajanja na vlasti a koji su kao dogmu preuzeli njegovi partijski vojnici i preostali politički saveznici:
