T.D. je optužena da je spornog dana, upravljajući vozilom “turan”, ugrozila saobraćaj i dovela u opasnost živote i tijela: M.V., J.J. i R.T., koji su poginuli, kao i V.G., B.M., I.P., J.D., V.G., V.G., I.R., T.P., S.P., T.P., M.K., S.T., I.P., T.P., M.R., P.B., M.D., K.S., S.T., P.Z., P.N. i maloljetnih A.V. i M.D. Krećući se iz pravca Podgorice prema Nikšiću, vozilom je prešla na lijevu stranu kolovoza namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera i prednjom čeonom lijevom stranom udarila u prednju čeonu lijevu stranu autobusa kojim je upravljao R.T. Došlo je do prevrtanja autobusa na lijevu bočnu stranu i isklizavanja u dubodolinu van desne strane magistrale.
Okrivljena je pred sudom kazala da je prije nesreće, u jednoj krivini, a u momentu kada je zakočila, čula neki zvuk, pa se okrenula da vidi da li je sa zadnjeg sjedišta pala njena kćerka, koja je spavala. Tada je vidjela da je dijete palo na prostor između siceva i u tom momentu, dok je gledala svoju kćerku, osjetila je udar, nakon čega se više ničega ne sjeća, već samo zna da su vozilom otišli u desnu stranu, nakon čega su udarili u stijenu, a zatim se prevrnuli na lijevu stranu.
Žalbu na presudu izjavio je branilac okrivljene Srđan Lješković. U žalbi je, između ostalog, naveo da prvostepeni sud nije prihvatio iskaz njegove branjenice da je sa zadnjeg sjedišta između siceva pala njena kćerka koja je spavala, zbog čega se mahinalno okrenula. Te njene navode sud je cijenio “kao pokušaj pravdanja svog postupanja predmetnom prilikom”.” Ako bi se ovakav stav suda prihvatio, onda se može slobodno tumačiti da okrivljena iz zabave voli da vozi suprotnom trakom, a što sigurno nije ničim dokazano, pa nije jasno zbog čega presuda sadrži ovakvo tumačenje kao otežavajuću okolnost. Dalje, nije cijenjeno ni potpuno priznanje okrivljene, i to u njenom izjašnjenju od samog početka procesa, kao i na prvom glavnom pretresu u postupku pred sudom (o čemu nije pitana u skladu sa čl. 340 ZKP-a i o čemu se nije mogla ni izjasniti), a pošto sud nije pitao okrivljenu o tome, umjesto da se ne upušta, on to tumači kao kajanje, što nije naročito olakšavajuća okolnost, a zašto ne i kao iskreno kajanje koje potvrđuje njeno držanje prema oštećenima i njihovim porodicama “, navedeno je u žalbi, prenosi Dan.
Oštećeni se nijesu pridružili krivičnom gonjenju
Advokat Lješković je u žalbi naveo i da se oštećeni nijesu pridružili krivičnom gonjenju njegove branjenice.
“Sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio ni što je okrivljena majka djeteta kome je odstranjena slezina zbog povreda iz iste nezgode, da je djevojčica u osjetljivim godinama kada joj je majka izuzetno potrebna, kao ni stav 20 oštećenih koji se nijesu pridružili krivičnom gonjenju, kao i životnu činjenicu da svako lice koje se nađe u saobraćaju može biti ili okrivljeni ili oštećeni. Na kraju, ni sudska praksa ne poznaje ovako visoko odmjerenu kaznu zatvora za nehatno krivično djelo koje se desilo u saobraćaju”, ukazao je Lješković u žalbi.
