Islamabad i Rijad su potpisali predugovor za izgradnju rafinerije nafte u pakistanskom obalskom gradu Gvadar, koja će koštati čak oko deset milijardi dolara. Taj posao potencijalno ima veliki značaj i za Peking i Moskvu, jer se smatra da bi derivati nafte proizvedeni u njoj, osim za domaće potrebe, mogli da budu namijenjeni i za izvoz u Kinu, dok bi dobar dio sirove nafte koja bi se u njoj prerađivala mogao da dođe iz Rusije.
Četiri pakistanska državne kompanije iz oblasti energetike prošle nedelje su potpisale predugovor sa Saudijskom Arabijom o izgradnji rafinerije nafte u lučkom gradu Gvadar – posao težak deset milijardi dolara.
Rafinerija, u kojoj će saudijski energetski div “Aramko” imati vlasnički udio od 30 posto, bi trebalo da prerađuje oko 300.000 barela sirove nafte dnevno. To je gotovo za trećinu više od količine nafte koju je Pakistan, zemlja sa oko 220 miliona stanovnika, prerađivala dnevno u 2021. godini.
Najveći strani kupac Kina
Gvadar je pakistanski grad na Arapskom moru, u kojem kineske kompanije, u sklopu mega projekta Kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora vrijednog preko 60 milijardi dolara, grade dokove, lučke terminale i upravne zgrade.
Kinezi pod zemljom grade i naftovod i gasovod koji vode od lučkog terminala na kojem će biti prihvatani tankeri s energentima iz zemalja obližnjeg Persijskog zaliva do kineskog grada Kašgara u prostranoj provinciji Sinđijang na zapadu zemlje.
S obzirom da je Kina najveći svjetski uvoznik crnog zlata i glavni finansijer lučkih terminala u Gvadaru i naftovoda, razumno je pretpostaviti da pakistanska vlada rafineriju diže sa namjerom da u energetskoj trgovini s Kinom profitira i kroz stvaranje dodatne vrijednosti, a ne samo kroz proviziju na transport sirove nafte.
Naftovod i gasovod iz Gvadara od suštinske su strateške važnosti za Peking i kada je u pitanju ostvarivanje stabilnog snabdijevanja velikim količinama potrebnih energenata i u smislu smanjivanja troškova i skraćivanja vremena potrebnog za njihov uvoz iz Persijskog zaliva, jer sada brodovi koji ih prenose treba da prevale preko 12.000 kilometara do kineskih luka, dok će pomenuti cjevovodi biti dužine od (samo) oko 2.300 kilometara.
Takođe, prebacivanje nafte i prirodnog gasa sa brodova u cjevovode koji se protežu preko Pakistana do Kine Pekingu znači puno u bezbjednosnom smislu, budući da se na taj način njegovi energenti stavljaju van domašaja mornarica geopolitičkih takmaca Indije i SAD.
Ovo je posebno značajno u kontekstu rastućih američkih sankcija protiv Pekinga, prošlih iskustava kao što je zaustavljanje i pretresanje sjevernokorejskih brodova i u svjetlu trenutne bitke SAD i Irana na svjetskim morima u kojoj obije strane ne prezaju od zaplijene tuđih plovila.
Dobitnici i Rusi
S obzirom na to da je Pakistan višedecenijski vojnopolitički saveznik Kine, a ona njegov najveći spoljnotrgovinski partner i investitor, čini se prirodnim da saudijska investicija u rafineriju Pakistanu, osim za velike domaće potrebe, posluži i za izvoz derivata u inostranstvo, najprije u Kinu.
Međutim, ono što naročito privlači pažnju azijskih medija u vezi sa planom Islamabada i Rijada da izgrade moću rafineriju u Gvadaru je mogućnost da će znatan dio nafte prerađene u njoj biti ruskog porijekla.
Naime, Pakistan je u junu uvezao prvi kontingent ruske nafte i trenutno pregovara o drugom, jer se zemlja nalazi na ivici ekonomskog kolapsa, a Moskva svoje sirovine nudi po vrlo povoljnim cenama, što čuva pakistanski državni budžet i omogućava obuzdavanje podivljale inflacije.
Azijski mediji pišu da su početne poteškoće, kao što su pitanje kako preraditi pristiglu rusku naftu i izvršiti plaćanje za nju, prebrođene i da su pakistanske vlasti zadovoljne efektom koji je ostvaren njenom kupovinom.
One planiraju da ove godine uvezu 100.000 barela ruske nafte dnevno, što bi, ako se ostvari, količinski odgovaralo dvije trećine ukupnog prošlogodišnjeg pakistanskog uvoza crnog zlata (koji je ostvaren iz Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata).
Zato se očekuje da će se uvoz sirove nafte iz Rusije nastaviti i, uprkos američkim pritiscima, rasti u narednim godinama, te da će nova rafinerija u Gvadaru odigrati suštinsku ulogu u njenoj preradi.
Izgradnji rafinerije, ocjenjuju stručnjaci, pogoduje i politički detant između Saudijske Arabije i Irana, jer će Pakistan zahvaljujući njemu moći da uvozi i jeftinu iransku naftu, odnosno, moći da iskoristi saudijsku investiciju i znanje za njenu preradu.
(RTS)
