PIŠE: Duško KOVAČEVIĆ
Koliko naivno pa čak i humorno zvuče danas svi ti ideali i vapaji u godinama koje smo nazvali zarobljenim ili otetim. Kako nam se danas keseri u lice to iščekivano obzorje, ta dugo gajena nada dok gledamo ovu fotografiju sa utakmice, dok gledamo jednog od simbola naše borbe kako šeretski i kicoški sjedi sa ljudima koje ozbiljne sumnje vezuju za narko kartele.
Na tim istim sportskim tribinama gdje je sa pripadnicom jedne druge kriminalne grupe još juče sjedio njegov najbliži saradnik i “šef carine” Rade Milošević, osumnjičen je da je počinio krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije, odnosno da je rukovodio grupom koja je švercovala cigarete.
Ali, to je već stara i jeftina fora da se sportom, odnosno – zdravljem ukršta i kamuflira kriminal kao socijalno i teško oboljenje, a Dritan se, kao i svi provincijski obmanjivači i šarlatani služi onim najopštijim i najizlizanijim klišeima.
Od Pabla do Arkana i Velje Nevolje, da ne govorim o našima iz Primorca Bar i nikšićkih klubova – sport i sportske tribine bile su mjesto dodira i kupovine oprosta grijeha (indulgencija).
E moj Dritane … kad stida nemaš. I, sad, najveći je problem Milojkov stan, a pola tone kokaina u magacinu je zataškano. Jasno je i zašto. Ne danas, kada smo vidjeli Dritana da sjedi s kim sjedi, to je konačno zakucavanje, nego još onog dana kada su naše korumpirane novine, umjesto da u duhu novinarstvsva istraže i prodube aferu “Magacin”, svoje naslovnice iznajmile u korist akciji pranja kokainskog skandala.
