Prema tom planu, Vučić je trebalo da dođe danas, 12. jula, ali je prema riječima Kneževića došlo do odlaganja, pa se očekuje do kraja jula.
I najmanje je bilo važno kada će doći, ali su krenule kvalifikacije budućeg susreta u Crnoj Gori. Počelo se od toga da Vučić dolazi u “misiju”, preko “nastavka Srpskog sabora, do toga da je tu da “pogura” rekonstrukciju Vlade. Komentarisao se i tehnički dio posjete, pa se govorilo da može da dođe u zvaničnu posjetu, ali bi onda trebalo da ga pozove kolega Jakov Milatović, ali pošto nije, došlo se do toga da on, ipak, dolazi u privatnu posjetu. A onda i o suštini, išlo se od toga da dolazi da bi srpski lideri iz Crne Gore pokazalo kako je on njihov predsjednik i da su okrenuti projektu “srpski svet”, pa sve do toga da posjeta može samo dalje da “pali vatre srpskog sveta, da truje odnose i među narodima i među ljudima”.
I, naravno, sve su to legitimna razmišljanja, ali niko ne pominje druge funkcionere iz Srbije i iz drugih država regiona, koji su redovni gosti u Crnoj Gori. Tako je, dok smo čekali Aleksandra Vučića, u privatnu posjetu, ovih dana, došao premijer Kosova Aljbin Kurti. I nije bilo nikakve reakcije, ni crnogorskih političara ni medija, iako je on lijepo dočekan u Ulcinju, gdje je bio u posjeti rodbini. S njim su se viđali i politički prvaci Albanaca iz Crne Gore i dok je bio i u Đeranima i u Sukobinu.
Podsjetimo, Kurti je u stalnom kontaktu sa albanskim političarima iz Crne Gore, a i javno je podržao Demokratsku partiju socijalista, a bio je aktivan i u izbornim kampanjama u Sjevernoj Makedoniji i Preševskoj dolini u Srbiji. Koliko Vučića mnogi doživaljavaju kao predsjednika svih Srba u regionu, ista takva situacija je i sa Kurtijem koji je za mnoge Albance na Balkanu jedini i pravi lider.
Odgovor na pitanje da li privatne posjete političara iz regiona Crnoj Gori izazivaju isto interesovanje je lako dati, ali nema odgovora na pitanje zašto je to tako.