Pismom za javnost obratile su se ispred porodice Žarka Pejakovića i Petra Lipovine, njihove majke Nataša i Milanka.
U obraćanju koje je upućeno putem medija nadležnima, javnosti i ministru Danilu Šaranoviću, navedeno je da “dva mjeseca niko iz policije ili pravosuđa da dođe i pita porodice imaju li snage da vode bitku za pravdu, imaju li snage da prežive ili, možda, neka saznanja u vezi stradanja svojih najmilijih”.
U obraćanju su naveli da “svaka rana isto boli, svaka suza isto peče”.
Obraćanje prenosimo integralno:
“Badnje jutro, sunce naše… Dva mjeseca, srećo naša…Rano bez prebola…
Svaki dan repriza od juče. Ista pitanja, uzaludna… Ko? Kako? Zašto? Ni smjelosti, ni hrabrosti, a o ljudskosti je suvišno pričati. Dva mjeseca niko iz policije ili pravosuđa da dođe i pita porodice imaju li snage da vode bitku za pravdu, imaju li snage da prežive ili, možda, neka saznanja u vezi stradanja svojih najmilijih. A i zašto bi? Oni su njima samo statistika, par brojeva manje. A nama tuga do neba.
U zemlji čuda, gdje,,čuda” nijesu moguća,u zemlji gdje je prva riječ koju dijete izgovara DEMOKRATIJA, umjesto,,mama”,,,tata”,,,baba”, a od te iste postoji samo slovo na papiru i to malo,,d”, da ne može biti manje. U takvoj zemlji postoji grad gdje ljudi sa strahom jedan drugom kažu,,Dobar dan” u prolazu, strahujući od reakcije onoga drugoga.
Grad u kome majke jednako kukaju za sinovima, sestre za braćom, bilo da su,,članovi”,,ovoga” ili,,onoga” klana, ili, pak, nekog trećeg ili četvrtog, u zavisnosti od toga koliko je neko iz državnog vrha, policije i pravosuđa imao hrabrosti i sredstava da formira svoj lični klan. U tom gradu, u zemlji čudesa, na 50m2 se zajedno okupljaju majke navodnih pripadnika kriminalnih klanova i tuguju istom tugom. Istim suzama mole Boga da njihovi najmiliji nađu spokoj na nekom ljepšem mjestu od ovoga koje im je majka domovina obezbijedila, u nadi da će im se što prije pridružiti.
Slušamo priče gospodina Šaranovića da je dekriminilizacija policije prvi korak za vraćanje povjerenja građana u vlast i državu. Možda nekad, a vjerovatnije nikad zbog grčevite i ogrezle borbe za fotelje, kao da su u njima rođeni, ili su im đedovina. Kad ih čovjek vidi kako se smiju dok formiraju vlast po gradovima rekao bi – kakva sreća i milina, a samo oni znaju kako bi rado jedni druge stavili u čabar, poput afričkih kanibala. Bože, žalosti…
S obzirom da gospodin Šaranović sam sebe demantuje izjavom da je stanje bezbjednosti u zemlji čuda na zadovoljavajućem nivou, a dešavanja govore nešto sasvim drugo, uputila bih mu par pitanja, zajedno sa majkom Petra Lipovine.
Najavio je smjenu i adekvatno sankcionisanje 70 policajaca zbog saradnje sa kriminalnim činiocima. Prvo pitanje bi bilo da li se među njima nalaze i oni iz,,dačije” koja je 6. novembra zakrčila saobraćaj na kružnom toku i omogućila kukavičko ubistvo naših sinova? Da li se među tim policajcima nalaze oni koji su toga dana došli na moja vrata s namjerom da me uhapse jer sam u svom ludilu prijetila glavnim krivcima za stradanje mog djeteta? A oni se uplašili da jedna nesrećna majka ne ostvari svoje,,prijetnje”.
Da li se među njima nalaze oni koji su omogućili gospodinu Čađenoviću da zlonamjerno interpretira dokaze u optužnici po kojoj je oružje i municiju,,prišio” Žarku, ne uzimajući u obzir činjenicu da je isto lično predao Žarkov otac Željko? Da naglasim da Željka nije ni saslušao, a puška koju je moj muž predao je bukvalno relikvija, stara 53 godine, na koju smo bili skoro i zaboravili, a pripadala je mom pokojnom ocu. JOŠ JEDNO NAGLAŠAVANJE: ZAHVALJUJUĆI POŽRTVOVANOSTI I UMIJEĆU ADVOKATA TAJ TERET JE SKINUT SA ŽARKOVIH LEĐA, KAO UOSTALOM I SVE ZA ŠTA JE TUŽEN.
Da li se među tim policajcima nalazi inspektor koji je podmetnuo dokaze našem Žarku?
Prije nekih 30 godina, kad sam došla na Cetinje, prvi put sam čula izreku,,Redom se goveda ližu“. Svima je poznato da ovaj kraj obiluje specifičnim poslovicama i izrekama, izvučenim kao pouke težačkog života. Iskreno se nadam da će se oni, na kojima se može primijeniti ova izreka, sami pronaći i postidjeti svaki put kad se pogledaju u ogledalu. Naravno, pod uslovom da su dovoljno pametni da shvate pravo značenje iste.
Još nešto, gospodine Šaranoviću.
Je li, možda, policija 1. januara čuvala vječne kuće naših Žarka i Petra, da možda ne vaskrsnu i ne naprave kakav zločin? Ipak su oni,,ozloglašeni kriminalci i članovi narko-kartela“!!!
Da moramo da biramo, izabrali bismo ovo što se desilo i upamtite, 25 godina našeg ponosa nam daje za pravo da koračamo podignute glave ovim ukletim gradom i da svima možemo pogledati u oči. Isto mišljenje dijeli i porodica Petra Lipovine. Sigurno ne bi izabrali njihove živote krvavih ruku.
Svakakvi a nikakvi… U svom (ne)znanju i (ne)moći lutaju kao “guske u magli”,a pri tom ne znaju ni koga ni šta traže.
Uglavnom, građani Cetinja,ukoliko vam bude potrebna bilo kakva pomoć kontaktirajte” HOT LAJN” liniju i bićete adekvatno prihvaćeni i obrađeni u bolnici” DANILO JEDAN”
UŽAS. DA NIJE PRETUŽNO BILO BI SMIJEŠNO.
Eto takva nam je vlast…
Vrijeme je da završim, za sad…
I dalje ostajemo pri tvrdnji da su za smrt naših najmilijih krivi državna vlast i pravosuđe. Kriminilizovani, korumpirani, nesposobni…”
