Predsjednik Izraela Isak Hercog pridružiće se predsjedniku Njemačke Franku-Valteru Štajnameru u ponedjeljak na komemoraciji žrtvama napada na Olimpijadi u Minhenu 1972. godine u kojem je ubijeno 11 izraelskih sportista, poslije dogovora o kompenzaciji porodica ubijenih.
Zahvaljujući tom dogovoru, postignutom u posljednjem trenutku, oko 70 rođaka žrtava će prisustvovati komemoraciji, rekla je Frans presu Anki Spicer (Ankie Spitzer), čiji je suprug Andre Spicer ubijen u napadu. Izraelski olimpijski komitet je odvojeno potvrdio prisustvo delegacije iz Izraela.
Prijetilo je sve donedavno da se dugo planirana komemoracija pretvori u fijasko zbog spora rođaka i države Njemačke oko finansijskih kompenzacija za patnje porodica žrtava.
U srijedu je međutim objavljeno “istorijsko razjašnjenje, priznanje i kompenzacija” pošto je Njemačka ponudila 28 miliona dolara za odštetu, šest puta više nego što je prvobitno obezbijeđeno.
Tim dogovorom, Njemačka priznaje svoju “odgovornost i užasne patnje ubijenih i njihovih rođaka” naveli su Štajnmajer i Hercog u saopštenju, u kome se dodaje da se sve rane ne mogu zacijeliti.
Ožalošćeme porodice se takođe nadaju da će na komemoraciji u vazduhoplovnoj bazi Firstenfeldbruk, zapadno od Minhena, gdje je otmica talaca dostigla tragični kraj, Štajnamer postati prvi predsjednik Njemačke koji će javno preuzeti odgovornost za propuste koji su doveli do masakra.
Održane tri decenije poslije holokausta OI u Minhenu trebalo je da pokažu novu Njemačku, a umjesto toga stvoren je dubok jaz u odnosima s Izraelom.
Petog septembra 1972. godine osam naoružanih pripadnika palestinske ekstremističke organizacije “Crni septembar” je upalo u stan izraelskog tima u Olimpijskom selu, ubivši dvojicu, a devet zadržalo kao taoce.
Bivši njemački rukometaš Klaus Langhof vidio je šta se događa sa balkona nasuprot stanu u kojem je bio izraelski tim.
On je opisao užasne trenutke kada su napadači iznijeli beživotno tijelo trenera rvača Moše Vajnberga i ostavili ga na ulici. Policija Zapadne Njemačke nije uspjela da spasi taoce.
Oni su ubijeni u razmjeni vatre. Ubijeno je i pet napadača i jedan policajac.
Tadašnji kancelar Njemačke Vili Brant je čitav niz događaja označio “šokantnm dokazom nekompetencije Njemačke” i osnovao tim komandosa u roku od mjesec dana.
Međutim, samo nekoliko nedjelja kasnije tri napadača koja su uhvaćena su puštena u razmjeni kada su teroristi oteli avion Lufthanze u oktobru 1972. godine.
Izrael je pokrenuo operaciju “Božji gnijev” kako bi gonio lidere “Crnog septembra”.
Četiri decenije poslije masakra, Izrael je objavio dokumente o ubistvima, uključujući one sa kojih je skinuta oznaka tajnosti i zvanični izvještaj bivšeg šefa obavještajne službe koji je osudio operaciju bezbjednosnih službi Zapadne Njemačke.
Bivši šef Mosada Cvi Zamir je rekao da policija nije uložila minimalan napor da spasi ljudske živote.
Porodice žrtava su nastojale da dobiju zvanično izvinjenje Njemačke, pristup dokumentaciji i odgovarajuće kompenzacije.
Poslije masakra njima je ponuđeno samo milion maraka (510.000 eura) kao humanitarni gest, kako je rečeno, da se ne bi smatralo da je to priznaje krivice. Dalje kompenuzacije date su 2002, ali je to bio samo dio onoga što su porodice tražile.
“Došla sam kući sa kovčezima poslije masakra. Ne znate kroz šta smo prošli u proteklih 50 godina”, rekla je Anki Špicer.
Njemački zvaničnici su u srijedu rekli da je dogovor samo početak dugog puta ispravljanja grešaka počinjenih u proteklim decenijama.
