Neprijatelj Crne Gore i Velja Nevolja

Veljko Belivuk zvani Velja Nevolja nije neprijatelj Crne Gore, kako to reče svojevremeno jedan visoki policijski funkcioner ove zapuštene i kriminalizovane države, ali ambasador Božović to svakako jeste, uz izvinjenje javnosti zbog ovog nastranog upoređenja!?

Božović, koji je dijete ovog krša, kome roditelji i dobar dio porodice žive u svojoj postojbini, u Nikšiću. Malo je reći – sramota – pred ovom viješću koja nas poput ponavljajuće more vraća na tu neprijatnu i proganjajuću realnost u kojoj je to sjemenište zla potentno i dvije godine nakon tridesetoavgustovske ‘baršunaste revolucije’.

Ali to tako izgleda samo na prvi pogled.

Ima ovaj čin i nešto dobro u svojoj biti, nešto duboko razotkrivajuće i pokretačko. On u sebi ima dio od onog meterijala koji je isprovocirao i inaogurisao avgustovski preokret u jedinoj mogućoj formuli preovlađujuće mobilizacije koja uvijek nastaje iz samoodbrane.

“Neprijateljstvo je najzamašnije i najopasnije tamo gdje poprima formu tolerancije“, reći će Herbert Markuze sada već davnih šezdesetih, a ovo je tako otvoreno netolerantno i bizarno, ekstemističko, a što nam jasno govori da se stari režim ne oporavlja, nego nastavlja da srlja zatočen u tom fatalnom i razarajućem resantimanu.