Vlada Crne Gore neće sprovoditi program “1.000 plus”, na osnovu kojeg je stambeno pitanje pod povoljnim uslovima u proteklih desetak godina riješilo oko 4.000 crnogorskih građana, javlja Radio Slobodna Evropa.
Ovaj program je omogućavao kupovinu stana na rok od 20 godina po znatno nižim kamatama od tržišnih.
“Ukidanjem ovog programa preko 30.000 podstanarskih porodica u Crnoj Gori jednostavno više nema šansu da dođe do krova nad glavom”, ocijenio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) predsjednik Udruženja podstanara Dragan Živković.
Kao razlog, iz Vlade je saopšteno da su cijene nekretnina i kamatne stope značajno porasle.
U Crnoj Gori je od 2020. godine kvadrat novogradnje porastao za više od 70 odsto. Tome je doprinio i dolazak stranaca, naročito nakon ruske invazije na Ukrajinu februara 2022.
U Crnoj Gori trenutno samo Podgorica pomaže mali dio podstanara sa po 50 eura mjesečno, odnosno 600 eura za godinu.
Živković smara da sve to nije dovoljno.
“Ono što slijedi je još teži život podstanarskih porodica”.
Više podstanara kazalo je za RSE da su zbog drastičnog rasta kirija u Podgorici bili primorani da se iz centra grada sele na periferiju.
Enis se prije četiri godine doselio u Podgoricu i tada je stan plaćao oko 200, a sada 330 eura.
“To je cijena od prošle godine. Da ga sad tražim, vjerovatno bi bio više od 400 eura. A da ne govorim o ‘elitnim’ djelovma grada. I pored želje da nađem stan bliže centru i mjestu gdje radim, to je nemoguće sa ovim cijenama koje stalno rastu”.
Kako kaže, svaki dan iščekuje da mu stanodavac poveća kiriju.
I Šćepan je jednosoban stan do pandemije plaćao oko 200 eura. Kad je morao da se iz njega iseli jer ga je vlasnik prodao, jednosobni stanovi na tržištu bili su oko 450 eura.
Nakon pregovora sa stanodavcima, uspio je da spusti cijenu na 350.
Prosječna plata u Crnoj Gori je 814 eura.
Najava iz Vlade da ove godine neće biti državne pomoći za rješavanje stambenog pitanja razočarala je Lidiju iz Podgorice, koja sa mužem živi u iznajmljenom stanu.
“Na periferiji Podgorice plaćamo 300 eura zakupninu, a naše dvije plate jedva pokrivaju sve troškove. Nadala sam se da ću kao državni službenik imati priliku da uz kredit dođem do stambenog kredita, ali to je nemoguća misija”.
Četiri faze “1.000+”
Država je od 2010. godine sprovodila program “1.000+”, za koji je od Banke za razvoj Savjeta Evrope (CEB) i komercijalnih banaka osigurala sredstva od ukupno 110 miliona eura.
Na Vladinom konkursu prednost su imali zaposleni u javnom sektoru i bračni parovi do 35 godina, žrtve porodičnog nasilja, samohrani roditelji, domaćinstva čiji članovi imaju invaliditet…
Vlada je programom omogućavala uštede nižim kamatnim stopama.
Poređenja radi, uoči posljednje, četvrte faze prosječne tržišne stope bile su oko šest odsto, dok su one programom bile duplo manje.
Bilo je ograničenje da građani ne mogu kupovati stanove skuplje od 1.100 eura po kvadratu.
Zašto je Vlada odustala od “1.000+”
Iako je i u ovogodišnjem budžetu ostavila mogućnost zaduženja od 10 miliona eura kod CEB za nastavak ovog programa, iz Vlade su 31. januara saopštili da do toga neće doći.
Kao razlog su naveli rast cijena nekretnina i prošlogodišnji porast kamatnih stopa i euribora, koji utiče na visinu kredita.
Euribor je krajem 2020. bio na nuli, a sada je oko četiri odsto.
Iz tih razloga, Vlada je procijenila da se program ne isplati ni državi a ni građanima. Najavili su da će razmotriti druge modele pomoći, uključujući i gradnju stanova za iznajmljivanje.
Stanova više nego građana u pet gradova
Popis stanovništva pokazao je da u Crnoj Gori postoji dovoljan broj stanova u odnosu na broj stanovnika.
Od posljednjeg popisa 2011. godine, broj stanova je porastao sa 315.000 na gotovo 400.000, što je porast za oko 26 odsto.
U pojedinim gradovima, stanova je više nego stanovnika, poput Budve, Ulcinja i Žabljaka.
Popis je pokazao i da se jedan od najvećih priliva stanovnika desio u Podgorici.
